Kiyko
Domaćin
- Poruka
- 3.993
Saudade - savršeno čudnovat osećaj. 
Sećanje na čarobne trenutke koje smo imali sreće da doživimo i posebne ljude, osećaj tuge koja nas preplavi jer znamo da se nikada više ti trenuci neće vratiti i istovremeni osećaj beskrajne sreće što smo to dobili i uvek možemo da ga izvučemo iz našeg malog kovčežića skrivenih večnih čežnji.. Zapravo uvek iznova i iznova doživljavamo tu sreću kao da se upravo sada dešava ponovo.
Slično melahnoliji, nostalgiji i seti ali ima jedan fini ukus radosti i euforije koja nas nosi i pokreće, kao da u toj čežnji struiji neki nagoveštaj da će se desiti opet negde, jednog dana, sa istim bićem, protkano svesšću da zapravo neće i tako sve izmešano u jednu divnu mešavinu, paradoksalno sreće i tuge zajedno.
Reč potiče iz portugalskog jezika i smatra se specifičnom u tom smislu da za razliku od navedenih melanholije i sete ima ovu notu radosti pomešanu sa bolom.
Za razliku od tih stanja utučenosti neke ovaj osećaj daje jednu poletnost i opija uvek jednakim žarom.
Pustite neku pesmu, sećanje počinje da teče kroz vaše biće, čežnja se budi, pridružuje se i bol a sve ih natkrili beskrajna sreća.
Da li umete da iskoristite te trenutke, da li uživate u njima, da li vas raduju, bude neki opojni nemir kada ste iskričavi od silne tuge i još silnije sreće?
Saudade, Saudade,
Saudade, Saudade
Nothing lasts forever
But somethings end too soon
Now those fields of fascination
Are just dull and empty rooms
But oh, that luck what did it show
....

Sećanje na čarobne trenutke koje smo imali sreće da doživimo i posebne ljude, osećaj tuge koja nas preplavi jer znamo da se nikada više ti trenuci neće vratiti i istovremeni osećaj beskrajne sreće što smo to dobili i uvek možemo da ga izvučemo iz našeg malog kovčežića skrivenih večnih čežnji.. Zapravo uvek iznova i iznova doživljavamo tu sreću kao da se upravo sada dešava ponovo.
Slično melahnoliji, nostalgiji i seti ali ima jedan fini ukus radosti i euforije koja nas nosi i pokreće, kao da u toj čežnji struiji neki nagoveštaj da će se desiti opet negde, jednog dana, sa istim bićem, protkano svesšću da zapravo neće i tako sve izmešano u jednu divnu mešavinu, paradoksalno sreće i tuge zajedno.
Reč potiče iz portugalskog jezika i smatra se specifičnom u tom smislu da za razliku od navedenih melanholije i sete ima ovu notu radosti pomešanu sa bolom.
Za razliku od tih stanja utučenosti neke ovaj osećaj daje jednu poletnost i opija uvek jednakim žarom.
Pustite neku pesmu, sećanje počinje da teče kroz vaše biće, čežnja se budi, pridružuje se i bol a sve ih natkrili beskrajna sreća.
Da li umete da iskoristite te trenutke, da li uživate u njima, da li vas raduju, bude neki opojni nemir kada ste iskričavi od silne tuge i još silnije sreće?
Saudade, Saudade,
Saudade, Saudade
Nothing lasts forever
But somethings end too soon
Now those fields of fascination
Are just dull and empty rooms
But oh, that luck what did it show
....