Saudade

  • Začetnik teme Začetnik teme Kiyko
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Kiyko

Domaćin
Poruka
3.993
Saudade - savršeno čudnovat osećaj. :heart:

Sećanje na čarobne trenutke koje smo imali sreće da doživimo i posebne ljude, osećaj tuge koja nas preplavi jer znamo da se nikada više ti trenuci neće vratiti i istovremeni osećaj beskrajne sreće što smo to dobili i uvek možemo da ga izvučemo iz našeg malog kovčežića skrivenih večnih čežnji.. Zapravo uvek iznova i iznova doživljavamo tu sreću kao da se upravo sada dešava ponovo.
Slično melahnoliji, nostalgiji i seti ali ima jedan fini ukus radosti i euforije koja nas nosi i pokreće, kao da u toj čežnji struiji neki nagoveštaj da će se desiti opet negde, jednog dana, sa istim bićem, protkano svesšću da zapravo neće i tako sve izmešano u jednu divnu mešavinu, paradoksalno sreće i tuge zajedno.

Reč potiče iz portugalskog jezika i smatra se specifičnom u tom smislu da za razliku od navedenih melanholije i sete ima ovu notu radosti pomešanu sa bolom.
Za razliku od tih stanja utučenosti neke ovaj osećaj daje jednu poletnost i opija uvek jednakim žarom.

Pustite neku pesmu, sećanje počinje da teče kroz vaše biće, čežnja se budi, pridružuje se i bol a sve ih natkrili beskrajna sreća.

Da li umete da iskoristite te trenutke, da li uživate u njima, da li vas raduju, bude neki opojni nemir kada ste iskričavi od silne tuge i još silnije sreće?



Saudade, Saudade,
Saudade, Saudade
Nothing lasts forever
But somethings end too soon
Now those fields of fascination
Are just dull and empty rooms
But oh, that luck what did it show
....


 
jel' te veze samo za mesto, ili osobu?
jel' se probudis u znoju i pitas se zasto...?
jel' u hodu prepoznas detalj koji ti odsece noge da moras da zastanes i uzmes vazduh?
jel' partneru priznas kad mu nisi jasna zasto ti oci magle u izmaglici koja nije sreca a ni tuga?

jel' si sretna kiko?
 
jel' te veze samo za mesto, ili osobu?
jel' se probudis u znoju i pitas se zasto...?
jel' u hodu prepoznas detalj koji ti odsece noge da moras da zastanes i uzmes vazduh?
jel' partneru priznas kad mu nisi jasna zasto ti oci magle u izmaglici koja nije sreca a ni tuga?

jel' si sretna kiko?
Vezuje me za osobu i ne budim se u znoju i ne pitam se zašto - trenutak beskrajne sreće, osećaj da si živ zaista koji je došao iznenada.
Shvatam to kao da mi je poklonjeno nešto dragoceno i dato da ga doživim. Traje koliko je potrebno da traje, razlozi su nedokučivi ali ne umanjuju radost zbog doživljenog.
I jesam i nisam sretna istovremeno. To je moje trajno stanje, uvek ispod teče ta čežnja neka neopipljiva koja izmiče, tek ponekad dobije oblik na tren a onda se opet raspline.
Volim je jer je nit oko koje se sve moje obavija.

A ti? Kako ti doživljavaš te trenutke kada te obuzme taj saudade osećaj? : )
 
Poslednja izmena:
Vezuje me za osobu i ne budim se u znoju i ne pitam se zašto, trenutak beskrajne sreće, osećaj da si živ zaista.
Shvatam to kao da mi je poklonjeno nešto dragoceno i dato da ga doživim. Traje koliko je potrebno da traje, razlozi su nedokučivi ali ne umanjuju radost zbog doživljenog.
I jesam i nisam istovremeno. To je moje stanje, uvek ispod teče ta čežnja neka neopipljiva koja izmiče, tek ponekad dobije oblik na tren a onda se opet raspline.
Volim je jer je nit oko koje se sve moje obavija.

A ti? Kako ti doživljavaš te trenutke kada te obuzme taj saudade osećaj?

sto si stariji a imas malo dublji unutarnji zivot pa i emotivni, vezujes se ne toliko za osobu vec za sekundarne stvari oko nje...mirise, zvukove, ljudske gestove koji te ponekad podsete...sreca pa sam tacno znao kada sam u zivotu bio kolko tolko kompletan sa nekim bez obzira kolko to trajalo, a to nije mnogo puta pa nemam medlej u glavi...ceznje nema u toj meri kao kod tebe, mozda ironije zbog surove zivotne istine pune nerazumevanja ako je medju vama bila veca razlika u godinama... ali znas kako se kaze zargonski, q nema krstenicu bas kao sto je nema ni ljubav a ja bi dodao da ta adresa nije ni u jednom imeniku i nikad ne znas da li ces greskom zakoraciti u jedan smer kojim te ta ulica vodi....sa takvim rezonom je tesko biti u kompletnom saudade osecaju kad si stalno na stenbaju sa svojim unutarnjim ja i njegovim grehovima pre svega spram svojih nedoslednosti koje moras vestacki nametnuti da ne bi shvatili koliko si ranjiv...bas zbog toga sto ti ceo organizam peva u pesmu koju si postavila...
 
...repriziranje tih nadasve 'srećnih trenutaka' uopšte nije dobro, lako dovede do kvrca u glavi...
...treba iz zato ostaviti tamo gde im je mesto, na neku policu da se nahvata dobar sloj prašine... i pohrliti u zagrljaj novim, boljim i lepšim srećnim trenucima...:)

...stoga ti prepisujem konzumiranje marlončine tri puta dnevno...:lol:
 
...repriziranje tih nadasve 'srećnih trenutaka' uopšte nije dobro, lako dovede do kvrca u glavi...
...treba iz zato ostaviti tamo gde im je mesto, na neku policu da se nahvata dobar sloj prašine... i pohrliti u zagrljaj novim, boljim i lepšim srećnim trenucima...:)

...stoga ti prepisujem konzumiranje marlončine tri puta dnevno...:lol:

:lol:

normalno... ima jedno pravilo, zeni das celog sebe a ako je glupa da uziva u tome, onda ono njeno nadjes u trima drugim :lol:
 
...repriziranje tih nadasve 'srećnih trenutaka' uopšte nije dobro, lako dovede do kvrca u glavi...
...treba iz zato ostaviti tamo gde im je mesto, na neku policu da se nahvata dobar sloj prašine... i pohrliti u zagrljaj novim, boljim i lepšim srećnim trenucima...:)

...stoga ti prepisujem konzumiranje marlončine tri puta dnevno...:lol:

Objašnjeno je u uvodnom postu da osećaj nema veze sa nekim bedačenjem melanholičnim i čistom tugom već je osećaj obogaćen upravo nekom poletnom radošću i samim tim krajnje pozitivan.
Mislim da je potpuni hendikep ne doživljavati ga i nemati radare za takva stanja.

Uzgred, Marlon je izuzetan upravo zbog svog čarobnog emocionalnog sveta i pored neprekidnog vrtloga u kome se taj svet nalazi - savršeni red u haosu, savršeni haos u redu.
 
Poslednja izmena:
Objašnjeno je u uvodnom postu da osećaj nema veze sa nekim bedačenjem melanholičnim i čistom tugom već je osećaj obogaćen upravo nekom poletnom radošću i samim tim krajnje pozitivan.
Mislim da je potpuni hendikep ne doživljavati ga i nemati radare za takva stanja.

Uzgred, Marlon je izuzetan upravo zbog svog čarobnog emocionalnog sveta i pored neprekidnog vrtloga u kome se taj svet nalazi - savršeni red u haosu, savršeni haos u redu.

...onda je to gore nego što sam prvobitno mislio...:(

...elem,
znam ja vrlo dobro šta sam prepisao, ostaje samo da ti dupliram dozu... jer drugog leka nema na ovome svetu...:lol:
 
sto si stariji a imas malo dublji unutarnji zivot pa i emotivni, vezujes se ne toliko za osobu vec za sekundarne stvari oko nje...mirise, zvukove, ljudske gestove koji te ponekad podsete...sreca pa sam tacno znao kada sam u zivotu bio kolko tolko kompletan sa nekim bez obzira kolko to trajalo, a to nije mnogo puta pa nemam medlej u glavi...ceznje nema u toj meri kao kod tebe, mozda ironije zbog surove zivotne istine pune nerazumevanja ako je medju vama bila veca razlika u godinama... ali znas kako se kaze zargonski, q nema krstenicu bas kao sto je nema ni ljubav a ja bi dodao da ta adresa nije ni u jednom imeniku i nikad ne znas da li ces greskom zakoraciti u jedan smer kojim te ta ulica vodi....sa takvim rezonom je tesko biti u kompletnom saudade osecaju kad si stalno na stenbaju sa svojim unutarnjim ja i njegovim grehovima pre svega spram svojih nedoslednosti koje moras vestacki nametnuti da ne bi shvatili koliko si ranjiv...bas zbog toga sto ti ceo organizam peva u pesmu koju si postavila...

Pradoksalno ali mislim da upravo ljudi sa takvim emotivnim svetom o kome pričaš nisu ranjivi i ako bi bilo logično jedino to zaključiti. Upravo jer bogatstvo i raznolikost tog emotivnog sveta stvaraju neku vrstu štita, ima i dovoljno u njima samima da bi ih olako uzdrmali drugi, ne jer su suštinski jači već od svih tih šarenolikih utisaka, osećaja pa i iluzija što da ne, nemaju vremena da se osećaju ranjenim i kad ponekad jesu.
 
mda, naleti to ponekada obično kada ima previše vremena za razmišljanje pa i preispitivanje
nekih poteza u životu
bude kao film koji volim iznova da gledam s vremena na vreme
 
Saudade - savršeno čudnovat osećaj. :heart:

Sećanje na čarobne trenutke koje smo imali sreće da doživimo i posebne ljude, osećaj tuge koja nas preplavi jer znamo da se nikada više ti trenuci neće vratiti i istovremeni osećaj beskrajne sreće što smo to dobili i uvek možemo da ga izvučemo iz našeg malog kovčežića skrivenih večnih čežnji.. Zapravo uvek iznova i iznova doživljavamo tu sreću kao da se upravo sada dešava ponovo.
Slično melahnoliji, nostalgiji i seti ali ima jedan fini ukus radosti i euforije koja nas nosi i pokreće, kao da u toj čežnji struiji neki nagoveštaj da će se desiti opet negde, jednog dana, sa istim bićem, protkano svesšću da zapravo neće i tako sve izmešano u jednu divnu mešavinu, paradoksalno sreće i tuge zajedno.

Reč potiče iz portugalskog jezika i smatra se specifičnom u tom smislu da za razliku od navedenih melanholije i sete ima ovu notu radosti pomešanu sa bolom.
Za razliku od tih stanja utučenosti neke ovaj osećaj daje jednu poletnost i opija uvek jednakim žarom.

Pustite neku pesmu, sećanje počinje da teče kroz vaše biće, čežnja se budi, pridružuje se i bol a sve ih natkrili beskrajna sreća.

Da li umete da iskoristite te trenutke, da li uživate u njima, da li vas raduju, bude neki opojni nemir kada ste iskričavi od silne tuge i još silnije sreće?




Teško mogu živeti od utisaka koji se ne ponavljaju, u tom smislu sam možda preoštra ali ipak svesno orijentisana u vremenu i prostoru.
Nikada nisam pravila koktel od tuge i sreće jer nekako intimno verujem da se iz toga dobije čista splačina.
Kad si ispunjen tugom onda padaš do dna, kad te nosi talas sreće - nebo je granica.
I tako mi jednostavni organizmi vidimo svet. Nema tihe patnje duše, spiritualnih transova, melanholije i zanosa.
Saudade i Duende menjam za Wabi - Sabi :lol:
 
Bas ti je lepa tema :)

Saudade

Pa ne znam, ja muziku, tako neke pesme iz tih srecnih vremena, ne mogu da slusam dugo posle ili nikad. Nekako mi uvek bude tugu, i to bas jaku.

Ali ta neka gorko-slatka secanja, kao neke bljeskove, secanja na razgovore ili tako neke zajednicke trenutke, imam. I to mogu da prepoznam kao taj saudade, na trenutak se osetim srecnom, a onda me preplavi tuga. Mada ja to ne negujem, nego se trudim da izbegavam sto vise. Ipak se pojavljuju s vremena na vreme i mislim da je glavni razlog sto mi imamo emotivne potrebe za ljubavlju i bliskoscu stalno, pa kad smo sami, a te potrebe na trenutke isplivaju, onda su tu secanja koja donose njihovo ispunjenje, ali i tugu koja ipak dominira.
 
kokteli tuge i srece su splacina? :lol:
pa sta je onda zivot nego obicna fekalna rupa ako idemo tom logikom...kao kada partner pred vencanje razmislja kako ce da zive izrode otskoluju decurliju koji ce da odu svojim putem a njih dvoje da se fosilizuju i crknu...pa kaze koji ce mi to q :lol:
kokteli tuge i srece su bas ono po cemu se nazivamo ljudima a ne mazgama...valjda zato zene puste suzu kad su najsretnije.
 
Probaj, predivno je ako umeš da prizemne svakodnevne stvari obojiš na taj način i vidiš sve dimenzije života u jednom dahu istovremeno.
Inače ljudi postaju hodajuća gundjala i cinici. : ))
 
Poslednja izmena:

Back
Top