Pozorište "Šarlota Kasteli" - Beogradsko dramsko pozorište

mr Kiza

Ističe se
Poruka
2.363
https://www.bdp.rs/predstave/sarlota-castelli

Interesantna modifikacija Krlezinih Glembajevih. Skromna, ali mudro izvedena scenska resenja, sa svetlom odozdo propracena diskretnom klavirskom muzikom pijaniste, jos dodatno pojacavaju utisak odbojnosti kompletne menzerije likova iz cuvene familije. Isidora Simijonovic i Andrija Kuzmanovic kao Sarlota i Leon mozda nisu tandem ranga pokojnih Ene Begovic i Mustafe Nadarevica, ali sasvim korektno su odradili posao. Adaptirani dramski tekst je lisen preterane upotrebe nemackog jezika, cime likovi mozda jesu pomalo osteceni, ali sa druge strane, prosecnom gledaocu je daleko razumljivije da prati predstavu bez premisljanja sta je ko rekao. Da li je Sarlotin lik ako se predstava naziva po njoj mozda mogao da ima jos vise replika i da bude potpuno u centru paznje (dobrim delom predstave ona sedi i cuteci slusa seriju tudjih pridika i moralisanja), mozda je i mogao, ali tesko bi to bilo izvesti a da se potpuno ne narusi originalni piscev koncept dela.

Moja glavna zamerka tice se izgovora. Neko ce pomisliti da nije nikakav problem presaltati se sa svakodnevnog srpskog govora na hrvatsku ijekavicu, a da to pogotovu ne bi trebao biti problem profesionalnim glumcima. Medjutim, nije ispalo tako. Od njih osmoro na sceni, delovalo mi je da je jedino Pavle Pekic (kao Fabrici) izgovorom uspeo da se najvise priblizi Zagrepcaninu, ostataku ekipe to nekako nije bas polazilo za rukom. I kao sto citati savremenog Alana Forda na ekavici nije isto kao kada sam citao predratne stripove na zagrebackom slengu, tako i ovo donekle umanjuje ugodjaj. I mislim da bi cak bilo bolje da su glumci prirodno govorili na srpskom, ionako su sve to univerzalne ljudske teme, pogotovu za nasa balkanska podneblja.
 
Poslednja izmena od moderatora:
https://www.bdp.rs/predstave/sarlota-castelli

Interesantna modifikacija Krlezinih Glembajevih. Skromna, ali mudro izvedena scenska resenja, sa svetlom odozdo propracena diskretnom klavirskom muzikom pijaniste, jos dodatno pojacavaju utisak odbojnosti kompletne menzerije likova iz cuvene familije. Isidora Simijonovic i Andrija Kuzmanovic kao Sarlota i Leon mozda nisu tandem ranga pokojnih Ene Begovic i Mustafe Nadarevica, ali sasvim korektno su odradili posao. Adaptirani dramski tekst je lisen preterane upotrebe nemackog jezika, cime likovi mozda jesu pomalo osteceni, ali sa druge strane, prosecnom gledaocu je daleko razumljivije da prati predstavu bez premisljanja sta je ko rekao. Da li je Sarlotin lik ako se predstava naziva po njoj mozda mogao da ima jos vise replika i da bude potpuno u centru paznje (dobrim delom predstave ona sedi i cuteci slusa seriju tudjih pridika i moralisanja), mozda je i mogao, ali tesko bi to bilo izvesti a da se potpuno ne narusi originalni piscev koncept dela.

Moja glavna zamerka tice se izgovora. Neko ce pomisliti da nije nikakav problem presaltati se sa svakodnevnog srpskog govora na hrvatsku ijekavicu, a da to pogotovu ne bi trebao biti problem profesionalnim glumcima. Medjutim, nije ispalo tako. Od njih osmoro na sceni, delovalo mi je da je jedino Pavle Pekic (kao Fabrici) izgovorom uspeo da se najvise priblizi Zagrepcaninu, ostataku ekipe to nekako nije bas polazilo za rukom. I kao sto citati savremenog Alana Forda na ekavici nije isto kao kada sam citao predratne stripove na zagrebackom slengu, tako i ovo donekle umanjuje ugodjaj. I mislim da bi cak bilo bolje da su glumci prirodno govorili na srpskom, ionako su sve to univerzalne ljudske teme, pogotovu za nasa balkanska podneblja.
Obožavam sve što napišeš!
Ličiš na prolećni razvigor koji oživljava ovo učmalo mesto...

:vzagrljaj:
 

Back
Top