- Poruka
- 63.764
Иначе, поводом курсаџија који се баве психотерапијом било које врсте, морам да кажем да је за психотерапеута потребно завршити психологију или медицински факултет, а онда
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Mina, neka gospođica razmisli, ima još vremena do takve odluke.Виш ти, ово моје дете није мутаво...сад је на тапету и психологија, јер жели да буде психотерапеут...шта ли ће још да смисли за 2 године...
Није њена идеја да ради на клиници, или би отворила своју ординацију или би радила клиничка истраживања. А воли психологију, медицински не би уписала никада, просто то није она.Mina, neka gospođica razmisli, ima još vremena do takve odluke.
Tokom fakulteta dopadala mi se psihijatrija, moja tadašnja mentorka (profesorka patofiziologije) je bila šokirana time, rekla mi je da dobro razmislim.
Volim da čitam o ljudskoj psihi.
Nisam zažalila što nisam psihijatar, kompleksna oblast je, mnogo više nas "troši" u odnosu na ostale grane medicine.
Zavisi od odnosa koji se izgradi sa bolesnikom, bolesniku se može pomoći samo ako on govori o svojim traumama, strahovima, ako opisuje halucinacije.
Tužno je što je mnogo mladih bolesno, to mi je uvek najteža slika, najteži utisak koji ostaje kada odem u konsultaciju.
Лајфкоуч није исто што и психотерапеут.Živimo u instant vremenu, gde sve treba da je dostupno sad i odmah.
Vremenu life coucha, psihoterapeuta...
To je "plodno tle" za manipulaciju nesigurnim, napaćenim osobama i način za "brzu", laku zaradu. Nažalost.
Treba se detaljno raspitati o stručnosti, kvalifikacijama, uspehu lečenja dotičnih.
Nisam ni napisala da je isto, poštujem svačije obrazovanje, rad.Лајфкоуч није исто што и психотерапеут.
Први прође једногодишњу обуку, а други четворогодишњу.
Ни специјалиста психијатрије, а ни психолог не могу бити психотерапеути без завршене школе психотерапије. Тако да је психотерапија занимање само за себе које настало у 20. веку.
Учинило ми се да си их сврстала у исти кош.Nisam ni napisala da je isto, poštujem svačije obrazovanje, rad.
Da je meni ili meni dragim osobama potreban stručnjak iz te oblasti, informisala bih se kod svojih kolega.
Znaci,psihoterapeut je "iznad"psihologa ili psihijatra?Лајфкоуч није исто што и психотерапеут.
Први прође једногодишњу обуку, а други четворогодишњу.
Ни специјалиста психијатрије, а ни психолог не могу бити психотерапеути без завршене школе психотерапије. Тако да је психотерапија занимање само за себе које настало у 20. веку.
Психијатар је превасходно образован да лечи психичке поремећаје медикаментозно. Али се на тој специјализацији стиче и широко знање о псохичким болестима.Znaci,psihoterapeut je "iznad"psihologa ili psihijatra?
I koja je uopste razlika izmedju psihoterapeuta i psihologa?
Nije se lako ni raspitati. Nema vecina medju svojim kontaktima ljude koji mogu da upute na covjeka koji ce biti strucan za bas taj problem. Nije to kao kada neko ima problem sa stitnom, pa dobijes preporuku za jakog endokrinologa. Neko mora biti upucen u tvoj problem.Živimo u instant vremenu, gde sve treba da je dostupno sad i odmah.
Vremenu life coucha, psihoterapeuta...
To je "plodno tle" za manipulaciju nesigurnim, napaćenim osobama i način za "brzu", laku zaradu. Nažalost.
Treba se detaljno raspitati o stručnosti, kvalifikacijama, uspehu lečenja dotičnih.
Некад су психијатрија и неурологија биле једна специјализација.e, aj meni neko nek objasni, šta je to neuropsihijatrija, jel to uopšte postoji još uvek, dal je ikad postojalo
ili su neurologija i psihijatrija same po sebi bliske , ali odvojene n. discipline
Znaci,psihoterapeut je "iznad"psihologa ili psihijatra?
I koja je uopste razlika izmedju psihoterapeuta i psihologa?
Hvala na objasnjenju.Психијатар је превасходно образован да лечи психичке поремећаје медикаментозно. Али се на тој специјализацији стиче и широко знање о псохичким болестима.
А психотерапеут лечи разговором, психотерапијским методама које су међусобно различите. Чула си сигурно за психоанализу, то је нпр. један од видова, па породична, породична интегративна (психоаналитичка плус породична), трансакциона анализа, гешталт..... То су све различити приступи обраде проблема. Свакој је циљ да оспособи човека да узме свој живот у своје руке, да буде одрасла, одговорна особа. И то су све школе за себе. То се не учи ни на специјализацији из психијатрије, а ни на психологији тек.
Помињао је неко рад у сивој зони.
Да, између осталог јер психијатри не пристају на то да се психотерапијом баве психолози. Због изостанка учења о психичким болестима на начин на који се то ради на медицини. Није лако препознати психичка обољења. Некад су у суптилној зони.
Тако је у УСА.
Мораш бити лекар да би могао бити "шринк".
Psihoterapiju psihijatri zavrsavaju dodatno.
Moja rodjena sestra je psihijatar sa zavrsenom psihoterapijom. Radi u velikoj ludnici.
Tu ima podela, akutna, gerijatrija, psihoterapija...ima raznih oblasti.
Polagala je tako sto je neko vreme odlazila na kurs par dana, recimo kvartalno.
Mogu je pitati, ovih dana smo skupa.
Mada ona kaze "sve ti je to lagarija, lepa moja".
Ја сам ставила како је то код нас, 4 године озбиљног рада након факултета.Otkrila sam o cemu se radi vezano za psihijatre i psihologe povodom psihoterapije.
U Nemackoj, u zemlji u kojoj radi moja sestra, psiholozi ne mogu da praktikuju sve dok ne zavrse prakticne sate u institucijama. To je neka vrsta staza od dve godine, ako sam razumela ispravno.
Trenutno ih je desetak kod nje na praksi.
U cemu je problem? Posto psihologa ima MNOGOOO a psihijatra malo, ne mogu da stignu na red da "odrobijaju" taj prakticni staz pa puno njih visi u vazduhu.
I to su zaista sarlatani.
Oni neretko idu na yt i slicne mreze i predstavljaju se kao psiholozi (sto je tacno), navode neko iskustvo (sto je mozda tacno), ali ni p od prakse nemaju jer taj staz nisu formalno obavili.
Sestra mi rece da su dignutih nosica, vrlo ulickani, ali i da jedva nesto znaju, u proseku posmatrano, jer je u Nemackoj ta profesija popularna, nasuprot tehnickim naukama i medicini.
Apsolutno ima smisla dobro se raspitati koliko prakticnog iskustva takav psiholog ima.
A ja do danas to nisam imala pojma.
Ја сам ставила како је то код нас, 4 године озбиљног рада након факултета.
Taj praktični staž pokušavaju kod nas da uvedu psihijatri. I zato još uvek nema zakona jer psiholozi smatraju da njima ne treba klinički staž, što je besmislica na kub.Otkrila sam o cemu se radi vezano za psihijatre i psihologe povodom psihoterapije.
U Nemackoj, u zemlji u kojoj radi moja sestra, psiholozi ne mogu da praktikuju sve dok ne zavrse prakticne sate u institucijama. To je neka vrsta staza od dve godine, ako sam razumela ispravno.
Trenutno ih je desetak kod nje na praksi.
U cemu je problem? Posto psihologa ima MNOGOOO a psihijatra malo, ne mogu da stignu na red da "odrobijaju" taj prakticni staz pa puno njih visi u vazduhu.
I to su zaista sarlatani.
Oni neretko idu na yt i slicne mreze i predstavljaju se kao psiholozi (sto je tacno), navode neko iskustvo (sto je mozda tacno), ali ni p od prakse nemaju jer taj staz nisu formalno obavili.
Sestra mi rece da su dignutih nosica, vrlo ulickani, ali i da jedva nesto znaju, u proseku posmatrano, jer je u Nemackoj ta profesija popularna, nasuprot tehnickim naukama i medicini.
Apsolutno ima smisla dobro se raspitati koliko prakticnog iskustva takav psiholog ima.
A ja do danas to nisam imala pojma.
Taj praktični staž pokušavaju kod nas da uvedu psihijatri. I zato još uvek nema zakona jer psiholozi smatraju da njima ne treba klinički staž, što je besmislica na kub.
Delimično je to rešeno kroz specijalizaciju iz kliničke psihologije koju mogu da upišu psiholozi ali veliki broj njih završi samo psihoterapiju posle fakulteta što nije dovoljno.