Sarl Bodler-Veze,Albatros

  • Začetnik teme Začetnik teme Monse
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Šarl Bodler:-Bodler je jedan od najvećih,,ukletih“pjesnika koji je promovisao novi način pevanja i uveo nove nezamislive sadržaje.Bodler je rošđen u Parizu 1821.god.Kada je imao 8 god.umro mu je otac,a majka mu se brzo preudala za pukovnika i budućeg generala Opika.Sa preudajom majke njegova duša biva ranjena i u njemu počinje da se javnja prkos i nemirenje. To se sve iskazuje bekstvom u kafane,u dim i alkohol. Da bi ga sprecili,šalju ga na put u Indiju,u Kalkutu 1841.god.Sa tih putovanja on će doneti vizije o daljinama,o egzotičnim krajevima i upoznat će još jedan porok-moć opijuma. Nakon povratka sa dugog putovanja Šarl Bodler učestvuje čak i u revolucionarnim borbama 1848.god. Prvu knjigu pjesmama,Cveće zla,objavio je 1857.god. poslednja knjiga-pjesme u prozi Splin Pariza-izišla je poslije njegove smrti 1869god.Šarl Bodler je umro 1867.god.Sa pojavom knjige Cveće zla započela je nova estetika i nova poimanja ljepote u pesništvu.Poezija iz ove knjige je sve u znaku usamljenosti,razočarenja i klonuća.Bodler je otkrio ljudske gluposti,sve vidove grijeha,prljavštine,nasilja,dosadu i smrt. Taj porok je-dosada. Pokupio je svo,,cvijeće zla“ovoga svijeta,doživevši pariski život kao pakao od mnogih krugova.A sam je o knjizi Cveće zla rekao:U pvu knjigu stavio sam sve svoje srce,svu svoju nežnost,svu svoju religiju,svu svoju mržnju,...Pred kraj života zapao je u konulost i latelno umiranje.
Veze:-Ova pjesma ima oblik soneta.Vaze se prepevavaju i kao:uzajamnosti,korespondencije. Priroda se pesniku nudi kao hram,veliki sa čijih ,,stubova živih“ sleću nejasna značenja koja trijeba odgonetati znanjem,intuicijom. I sve što je u tom beskrajnom ,,hramu“-sve je neki znak ili simbol sa skrivenim značenjem. Simbol je sve što oko vidi,što uho čuje,što čulo dodira registruje,sve što ima ukus i miris.Čovek nailazi na boje,na zvukove i svakakve mirise. Sve je različito a tako blisko,isprepleteno,u nekom srodstvu i vezi koja stvara neizmerno prostranstvo harmonije u prirodi.Posto su mirisi sveži i blagi,opojni u svom trajanju,ali ima i oni drugi-ustajali,iskvareni,teški mirisi. Na mikroplanu oni se jedni drugima suprotstavljaju,različite su im vrednosti i dejstva,ali na makroplanu,čine jedinstvo;stapaju se u jedinstven doživljaj onoga ko ih udiše.Stvara se ,,alhemija“mirisa koja zapljuskuje naša čula i u nama budi razne analogije.Ono što pjesnik želi da poruči jeste:priroda je neizmjerna u detaljima i čulnim senzacijama,to je izobilje za naša čula i zahvaljujući tome, ,,peva zanos čula nam i duha“.Uvjek kada želimo da ispraznimo neke,sličnostii ili razlike među prijedmetima pojavama ili stanjima-mi polazimo od prirode,od njenih detalja i mnogih sadržaja koji nas zbunjuju ili oduševljavaju svojim prisustvom.
Albatros:-Albatros je ptica južnih mora i nebeskih visina.Nju ništa ne plaši:ni oblaci,ni vetrovi,ni munje.Dok leti,ona je simbol zamaha,slobode,nedostižna je i prijedmet čovekovog divljenja. Al kad sleti na brod i ak je neki od mornara uhvati onda postaje predmet brutalne igre:stavljaju joj lulu u kljun i oponašaju njen nevešt hod. Ptica je stvorena da leti,a na brodu,ona je nevešta,smiješna,troma,nesrećna jer ne može vešto da korača;velika krila joj u tome smijetaju. Poslednja strofa Bodlerovog soneta pokazuje da je u albatrosu pronašao mogućnost za analogije ili sličnosti između ove ptice i svatkog pravog duhovnog stvaraoca. Tako je ptica albatros postala simbol pesnika i njegovog udesa ovde na zemlji i među ljudima,u masi,gde je osuđen na nesporazume,nerazumevanje i podsmeh,u čemu i leži njegov tragizam.
Albatros,dok leti,izgleda fantastično,izaziva divljenje;silan je,kralj visina, druži se sa burom.Slično je i sa pjesnikom.Kada je sam,u trijenutku dok stvara,on je u svom svijetu.Dok stvara,pjesnik nadilazi obične ljude svojim sposobnostima da osjeti i vidi ono što je drugima nedostupno.U tim trijenucima on je sila,kralj kome nema ravna,prekrasan u svom zanosu jer nosi buru strastu i bori se sa njom.Albatros na palubi je sitan,mali,nevešt,zbunjen,pokunjen,smješan i jadan. I pesnik kad je u društvu koje ga ne razumje takođe je smiješan,nemoćan,izgubljen,jadan,pa samim tim i nesrećan i tragičan.
 

Back
Top