
(ili neka moja razmišljanja o životu isnpirisana ko zna čime)
ŠAPUTANJA
Nekad se sklonim u ćutanje
Pobegnem od reči
Nekad se ti skloniš u ćutanje
To slušamo samo šaputanje
Sopstvenih duša lutanje.
I ne znam kako znam
Kad ćutanja su ti preduga
Pa te nateram da čuješ moj šapat
A ne znam ni kako ti znaš
Kada treba da prekineš moju tišinu
Samo znam da znaš
kako da skloniš mi tu težinu.
To valjda osećaj za dušu
Iz nas govori
Pa nas upozori
Da dosta smo slušali
Svojih duša sopstvena šaputanja
Vreme je da opet
Nam bude zajednička putanja.
To duša tvoja
Il’ duša moja
Samo pruži ruku
I povede dušu drugu.

PS Za nedeljno jutro.....