Sanovnik...

  • Začetnik teme Začetnik teme Red
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Nekada davno ispod planine veša i neopranih sudova, živela je mala princeza. Zapravo, preživljavala svakodnevne izazove, preskakala nevolje kao prepone na takmičenju ko će brže, bolje i uspešnije da izvede mladunce na pravi put. Ali ona je koračala napred, trčala poput hrčka u točku, jako, hrabro, optimistički. I taman je gore, točak je okrene i vrati dole.

Sanjala je, mnogo i često. Sanjala je mirne predele, prekrivene najzelenijom travom, mirisnom i nežnom. Sanjala je prelepa jezera, bistra i puna zlatnih ribica koje ispunjavaju želje, samo ako iskreno poželiš. Sanjala je žute sunčeve zrake koji se probijaju kroz ocvale krošnje pune vrednih pčela. Sanjala je divne, nasmejane snove i budila se srećna...

Odjednom, snovi su postali teški i mučni. Sanjala je kako pada niz prljave, stare stepenice pravo u najcrnji mrak. Sanjala je da se izgubila među nekim nepoznatim ljudima i da oni koje zna, nisu ti koji su bili. Sanjala je zlo, koje vreba iz otrovnog, bodljikavog žbunja. Sanjala je da duguje novac, ogromne svote prokletog papira...

Budila se, naglo, stresno i u grču. Srah je tekao njenim venama umesto krvi, a ona je drhtala opijena njime poput narkomana koji je uzeo malo jaču dozu da nadomesti par sati apstinencije više. I šta je mogla, sem da stavi na vagu, da li vredi boriti se ili se prosto sasvim predati. A vaga, prevarantska naprava, jednog dana pokazuje jedno, drugog dana drugo, a trećeg, ne zna ni sama... Pa mala princeza nastavlja da trči, a čini joj se da nema više snage ni da hoda.

e5ecdcfff78256ea6ddf157e1293980c.jpg
 
Poslednja izmena:
Nekada davno ispod planine veša i neopranih sudova, živela je mala princeza. Zapravo, preživljavala svakodnevne izazove, preskakala nevolje kao prepone na takmičenju ko će brže, bolje i uspešnije da izvede mladunce na pravi put. Ali hrabro je koračala napred, trčala poput hrčka u točku, jako, hrabro, optimistički. I taman je gore, točak je okrene i vrati dole.

Sanjala je, mnogo i često. Sanjala je mirne predele, prekrivene najzelenijom travom, mirisnom i nežnom. Sanjala je prelepa jezera, bistra i puna zlatnih ribica koje ispunjavaju želje, samo ako iskreno poželiš. Sanjala je žute sunčeve zrake koji se probijaju kroz ocvale krošnje pune vrednih pčela. Sanjala je divne, nasmejane snove i budila se srećna...

Odjednom, snovi su postali teški i mučni. Sanjala je kako pada niz prljave, stare stepenice pravo u najcrnji mrak. Sanjala je da se izgubila među nekim nepoznatim ljudima i da oni koje zna, nisu ti koji su bili. Sanjala je zlo, koje vreba iz otrovnog, bodljikavog žbunja. Sanjala je da duguje novac, ogromne svote prokletog papira...

Budila se, naglo, stresno i u grču. Srah je tekao njenim venama umesto krvi, a ona je drhtala opijena njime poput narkomana koji je uzeo malo jaču dozu da nadomesti par sati apstinencije više. I šta je mogla, sem da stavi na vagu, da li vredi boriti se ili se prosto sasvim predati. A vaga, prevarantska naprava, jednog dana pokazuje jedno, drugog dana drugo, a trećeg, ne zna ni sama... Pa mala princeza nastavlja da trči, a čini joj se da nema više snage ni da hoda.

Pogledajte prilog 1105464
Prelepo...
Alal vera!
:vzagrljaj:

:heart2: :heart2: :heart2:
 
  • Voli
Reactions: Red
Sanjala je kilometarske štepove napravljene u svim mogućim bojama, kako pišu razne nevidljive priče. Sanjala je ogromne planine najnežnijih materijala kako postaju ćebenca da se pokriju novorođena čeda, maturska odela za džigljaste tinejdžere koji ulaze u svet odraslih, zimske kaputr za promrzle očeve koji žure kući, venčane haljine za najlepši dan u životu svake žene koja je birala srcem... Putovala je putevima materijala, strpljivo gazeći papučicu šivaće mašine prilagođavajući brzinu, sporije u krivini, brže kad je put prav. Stvarala je od komada ničega, nešto što će neko beskrajno voleti. Maštala kako će biti kombinovani ti delovi odeće njenim rukama stvoreni. Bila je srećna, umorna i korisna. Bila je potrebna, nasmejana i savršena.
Ali... Komad stakla je poleteo i razbio ogledalo njenih želja. Probudila se. U suzama, prazna i neupotrebljiva. Tužna, bez nade i suvišna.

To je bio samo san!
TO JE BIO SAMO SAN.....

350e642d3ab27883253ce956c5bd64c4.jpg
 
Poslednja izmena:
Ponekad je sanjala grupice roditelja, kolone parkiranih automobila i sebe u tom svetu, kako kruži po parkingu uzalud tražeći mesto da zaustavi auto i ode po dete, uvek po mlađe dete. Onda kad napokon parkira svoj mali porodični auto na najudaljenijem mestu, sanja da trči gubeći dah, ali trči i dalje jer kasni i deca već kreću kući, držeći roditelje za ruku. Kad napokon stigne blizu, gomila dece i ljudi je vraća nazad i jedva se probije do škole. Deca izlaze, odlaze, na kraju, ostaje sasvim sama, ruka joj prazna jer je niko ne drži, srce joj bubnja u ušima jer polako shvata da niko više ne izlazi. Budi se vrišteći, potpuno mokra od hladnog znoja koji joj se sliva niz čelo i kičmu i ledi sve što dotakne. Brzo skače iz kreveta i ko bez duše trči u dečiju sobu, pomiluje decu, uštipi se nekoliko puta da se uveri da je budna i da su oni zaista tu. Potom ogrne džemper, obuje papuče, sedne u fotelju pored njihovih kreveta i do jutra gleda u usnula voljena lica, plašeći se da se vrati nazad u krevet i ponovo zaspi.
Tiho mumla sebi u bradu gledajući u plafon: "Hvala Bogu, to je bio samo san!".

7c779bccb620d46f89f452d45bd7e652__01.jpg
 
Poslednja izmena:

Back
Top