Sanjarenje....

Darkest

Obećava
Poruka
59
Danas zelim, ali bas zelim jako, da pobegnem:) Daleko, daleko, najdalje zamislivo, da me nikad vise niko ne nadje. Da pokupim par krpica i kao jutarnja magla samo isparim.....i stvarno nije mi vazno, mogla bih da budem konobarica ili kasirka, da prodajem na nekoj pijaci nesto, ili bilo sta drugo, samo da je daleko, da me niko ne zna, da zaboravim sve pa i samu sebe. Da razjasnimo samo.....ja nisam kukavica, ni malo, samo sam umorna, cak premorena, nemam vise ni snage ni zelje, da se objasnjavam, pravdam svaki postupak, svaku emociju, razjasnjavam nesto, a zapravo nemam sta....meni je sve apsolutno jasno:) Nego evo i pitanje.....da li nalazite da sanjarenje bitno utice na oslobadjanje stresa i svega sto vas pritiska kao pegla?...meni je poput aparata za disanje! Sigurna sam da bi mi vitalne funkcije otkazale da nemam razvijenu mastu i sposobnost da se samo izdvojim iz svega i odleprsam daleko, takva sam od kad znam za sebe.....ili sanjam budna ili stvarno legnem da spavam u stresnim situacijama:) Koliko je ovo "zdravo" i sta to stvarno govori o meni.....uff, nemam pojma. Ima li jos sanjalica ovde? Kako se nosite sa time? Ceo zivot me opominju za ovu malu "strategiju" da ne valja......a meni slatko:) Pa ...izvolite.....jel ima neko bolju?
 
joooj ja imam taj trip da često upadnem u sanjarenje, ali ono.. trudim se da se trgnem na vreme i radim na tome da ostvarim moje snove :) glupo bi bilo da ostane samo na sanjarenju ;)

inače, nije neuobičajeno da čovek spava kad pokušava da pobegne od problema. samo nije konstruktivno. probleme treba na javi rešavati.
 
E znam, to i ja uglavnom radim, pokusavam da te snove pretvorim u javu, veoma veoma cesto, ponekad mi i uspe:) Cesto ne....znam da nije konstruktivno ni malo, ali ne znam drugacije....? Zato i pitam....kako ostali....ili su ovako pogubljeni kao i ja....ali da ponovim, meni je lepo kad sanjarim:)
 
Da, odgovor se sam namece, znam:) Nego, vidi....iznenadila bi se prosto koliko je moj zivot funkcionalan, organizovan, sve radi, sve je tu, nista ne fali.....sve se sredi i odradi po propisu, ali ....ALI......meni fali:( Trcecim korakom do kreveta.......:eek:
 
ne vredi ne mogu sve manje i manje sanjarim jer su se problemi nagomilali..bas zato sto ranije nisam nesto preduzeo konkretno..isto tako mastao i mislio da je zivot med i mleko..kao uspevao da radim sta volim i koliko zelim..mislio da se mogu osloniti na nekog i opustio se..u nekim situacijama se iskljucivao i ne zalim ali mozda bi bilo bolje da sam se oslanjao na razum..svakodnevno i dalje samo sto se ne spakujem i krenem negde..sad ortaci pre neki dan otisli bajsevima na ostrog..to je podvig koji se pamti ceo zivot..mozda im i promeni tok razmisljanja..znam da bi me isto tako nesto sitno negde tamo usrecilo ali da li je toliko lose ovo do sad da bi se bacilo nisam siguran
 
Danas zelim, ali bas zelim jako, da pobegnem:) Daleko, daleko, najdalje zamislivo, da me nikad vise niko ne nadje. Da pokupim par krpica i kao jutarnja magla samo isparim.....i stvarno nije mi vazno, mogla bih da budem konobarica ili kasirka, da prodajem na nekoj pijaci nesto, ili bilo sta drugo, samo da je daleko, da me niko ne zna, da zaboravim sve pa i samu sebe. Da razjasnimo samo.....ja nisam kukavica, ni malo, samo sam umorna, cak premorena, nemam vise ni snage ni zelje, da se objasnjavam, pravdam svaki postupak, svaku emociju, razjasnjavam nesto, a zapravo nemam sta....meni je sve apsolutno jasno:) Nego evo i pitanje.....da li nalazite da sanjarenje bitno utice na oslobadjanje stresa i svega sto vas pritiska kao pegla?...meni je poput aparata za disanje! Sigurna sam da bi mi vitalne funkcije otkazale da nemam razvijenu mastu i sposobnost da se samo izdvojim iz svega i odleprsam daleko, takva sam od kad znam za sebe.....ili sanjam budna ili stvarno legnem da spavam u stresnim situacijama:) Koliko je ovo "zdravo" i sta to stvarno govori o meni.....uff, nemam pojma. Ima li jos sanjalica ovde? Kako se nosite sa time? Ceo zivot me opominju za ovu malu "strategiju" da ne valja......a meni slatko:) Pa ...izvolite.....jel ima neko bolju?

Fokusiraj se , ne rasipaj energiju na takve stari ;)
Ne vidim zasto se pravdas bilo kome, odjjebes sve sto te zamara i kraj price , teras svoju pricu do kraja i boli te briga :)Jos pogotovo ako ti je sve jasno kako kazes .
Ne sanjarim , doslo vreme da se izbori za sadasnjost, buducnost , realnost , nema mesta sanjarenju .
 
Poslednja izmena:
ja mislim da jedan život razvijenom čoveku malo ili pak premnogo
stoga imam razne kreature u glavi i samo se šivnem u njihovu životnu priču kad me ova realna smori
kakvi ne valja, uostalom ko ti to ulazi u glavu
mislim ne pričamo o begu od problema nego o odmaranju od života :mrgreen:
po meni je konstruktivno
i iznad svega - nemaš ništa nikom da pravdaš
 
ja mislim da jedan život razvijenom čoveku malo ili pak premnogo
stoga imam razne kreature u glavi i samo se šivnem u njihovu životnu priču kad me ova realna smori
kakvi ne valja, uostalom ko ti to ulazi u glavu
mislim ne pričamo o begu od problema nego o odmaranju od života :mrgreen:
po meni je konstruktivno
i iznad svega - nemaš ništa nikom da pravdaš

Ovaj mi se odgovor do sad najvise svidja:) Znam da ne treba da pravdam i objasnjavam , niti zelim.....ali kad neko smori onda smori....objasnim se i odem u krevet:) lol.....inace stvarno, to je vise odmor nego bilo kakvo bezanje....ali rado,najradije bih pobegla...
 
Pa isplaniraj u mašti,ali proveri i racionalno i zbriši kad te vuče...Ljudima dokurči pa odu u klošare ili pustinjake...
Znam jednog koji bio poslovan čovek-ostavio sve i porodicu čak (deca narkosi,ali sredili se i teraju biznis...) i
otišao u čobane...Znaju i gde je,ali sve potpisao samo neće nazad...Ima preko pet banki...Samo...nisam video
žemsku klošara...Jedna bunkerašica,ali nju su isterali iz stana...
 
Danas zelim, ali bas zelim jako, da pobegnem:) Daleko, daleko, najdalje zamislivo, da me nikad vise niko ne nadje. Da pokupim par krpica i kao jutarnja magla samo isparim.....i stvarno nije mi vazno, mogla bih da budem konobarica ili kasirka, da prodajem na nekoj pijaci nesto, ili bilo sta drugo, samo da je daleko, da me niko ne zna, da zaboravim sve pa i samu sebe. Da razjasnimo samo.....ja nisam kukavica, ni malo, samo sam umorna, cak premorena, nemam vise ni snage ni zelje, da se objasnjavam, pravdam svaki postupak, svaku emociju, razjasnjavam nesto, a zapravo nemam sta....meni je sve apsolutno jasno:) Nego evo i pitanje.....da li nalazite da sanjarenje bitno utice na oslobadjanje stresa i svega sto vas pritiska kao pegla?...meni je poput aparata za disanje! Sigurna sam da bi mi vitalne funkcije otkazale da nemam razvijenu mastu i sposobnost da se samo izdvojim iz svega i odleprsam daleko, takva sam od kad znam za sebe.....ili sanjam budna ili stvarno legnem da spavam u stresnim situacijama:) Koliko je ovo "zdravo" i sta to stvarno govori o meni.....uff, nemam pojma. Ima li jos sanjalica ovde? Kako se nosite sa time? Ceo zivot me opominju za ovu malu "strategiju" da ne valja......a meni slatko:) Pa ...izvolite.....jel ima neko bolju?

Danas zelim, ali bas jako, da pobegnem...daleko, daleko, najdalje zamislivo, da me nikad vise niko ne nadje...i ja...samo da je daleko, da me niko ne zna, da zaboravim sve pa i samu sebe...ali jedna stvar se zaboravi uvek - ako bi uspela da ostavis sopstvenu glavu iza negde, za sobom, da je nikad vise ne susretnes, sa svim ostalim sto se ostaviti hoce, onda bi poduhvat uspeo. S obzirom da je glava na ramenima tj. od giljotine daleko (osim ako ne uhvati amnezija) onda je ovaj avantufuturizam osudjen na propast. Ili tumacim pogresno, ali me ideja o ispravnosti ipak ne napusta (jer...nemam vise snage ni zelje da se objasnjavam, pravdam...), ovde se potencira bezanje od stvarnosti i sebe u njoj, i nalazenje sebe u nekoj nestvarnosti, ni blizu onom sto stislo u okove? Njih promeniti ne mozes, sebe sa njima tesko a sebe bez njih izgleda tako magicno. Da li?
Necu dati odgovor, mada mozda, ali cu izneti konstataciju. Sanjarenje je najidealniji, najuzbudljiviji, najkorisniji, najjaci ali kratkotrajni S.Y.S. medikament. Stvar je u tome da ga treba dozirati u pravilnim razmacima i ne uzimati prekomerno ...jer se mozes otruti/otrovati a onda sledi ispiranje mozga nekim mnogo jacim lekovima, ne bas tako preporucljivim i nereeaktivnim na bol. Sto se spavanja tice moze i to ali telo nece bas toliko koliko hoce um pa onda ga ili treba crpsti fizicki da bi kolabiralo i uteralo u jastuke ili ga privezati za nj i muciti raznim mukama, ali opet kratkopotezno i slabo efikasno.
Slatke su ti varijante, priznajem, a ja uzivam u slatkishima, i tamanim ovo poput izgladnice. I nemam bolju ideju iako sam pokusavala razne recepte ali uvek ispadne nesto sto prospem u kanalizaciju jer je nejestivo.
Usput, ne znam gde da pitam a govori se o sanjarenju, iako nije rec o tome ali je blizu...sanjala sam sebe s shmekerskom, nedelju otprilike starom neobrijanom bradom koja mi mnogo lepo stajala...sta bi to moglo da znaci??
 
Pa cuj lanavi, potpuno si ti upravu, poduhvat je osudjen na propast jer bi ponela sebe na to daleko mesto....sve stoji, ali vidis ipak postoji neka mala sansa da bi mozda bas uspelo, to je ono sto me i nagoni na sve ovo razmisljanje, taj tracak nade, jer nemam sta da izgubim, da? Ili ce da ostane kao sad....a mozda se promeni:) Sto se tice spavanja...to ide teze od sanjarenja jer tacno se radi o tome da umor tela i glave nije sinhronizovan, ali ima tome leka, samo malko je mukotrpno i rezultat nije garantovan. Nego evo ja sam vrlo talentovana za kuhinju, od slanog do slatkog i sve izmedju....kazi kako da pomognem??:) Napravicu ti pir! Rado cu da pobegnem iz svega ovoga, od svega ovoga i da postanem eto kuvarica.....na primer...i sigurno me tamo niko ne bi poznavao....:)
 
U pravu si darkest...nema se sta izgubiti (dobitak potencijalan, nemir zagarantovan, gubitak relativan). Trackice nada treba hvatati, vezivati u cvrste mornarske cvorove.
Kako se naterati na san? Volim vise slatko...daj neki recept! Napravi neki pir...ja cu biti konobarica :)...i pravicu se da nikog ne poznajem.
 
:) Ok, evo za vikend sam se potrudila bas....napravila sam ti slane kiflice sa sirom, za desert krosani sa cokoladommmmm:) To je bilo da pocnemo dan...kasnije je bilo i lososa na zaru, pirinac sa djumbirom, salate dve vrste, vino je bilo malbec/shiraz....a kafa ili caj po zelji...:) Eto lanavi,pocni da sluzis.....a kako se naterati da spavas? Kao sto sam napisla, tesko....ja se obicno iscrpim fizicki sto je vise moguce, od vezbanja, do ribanja patosa ili ovako nekog posla, sve jedno za drugim, pa izletim napolje, hodam, hodam, hodam...ali onda rizikujem da telo samo padne, a mozak ne moze i dalje da stane....tesko je ugoditi tome....ali eto nekad i uspe....ali samo nekad:) Pozz
 
A slusaj mene...kobasice na zaru, piletina sa pavlakom, mocarelom i pecurkama, uzareni svinjski butkic, salata od brokolija sa bademom i krem sirom, susam salata, lepinje dlana velicine i tort od cokolade. Po gutljajcic belog i crnog. A, a? Kafe ne dolazi u obzir osim ako ne gledis u solju a caj samo kad sam bolna. Ali nagodicemo se vec. Konobarisala i umorila se i uspavala lagano. Ali sanjala svashtorazno...nije za realizaciju :/.
Darkest, problem je u maratonskom umu. Nece da spava!!!! Mozda neke pills? Pozz i hvala na menuu!
 
Pills:) da to je slatko, ali ne zadugo....prece u veci horor od uma koji nece da spava....a znam kako ti je bre!:) I ja i kad spavam onda tako burno sanjam, da se sva izmorim....budem jos gora ujutru...burno! I tako svake noci....nema tu pomoci draga....to ti je sto ti je....:) Pozz
 
Danas zelim, ali bas zelim jako, da pobegnem:) Daleko, daleko, najdalje zamislivo, da me nikad vise niko ne nadje. Da pokupim par krpica i kao jutarnja magla samo isparim.....i stvarno nije mi vazno, mogla bih da budem konobarica ili kasirka, da prodajem na nekoj pijaci nesto, ili bilo sta drugo, samo da je daleko, da me niko ne zna, da zaboravim sve pa i samu sebe. Da razjasnimo samo.....ja nisam kukavica, ni malo, samo sam umorna, cak premorena, nemam vise ni snage ni zelje, da se objasnjavam, pravdam svaki postupak, svaku emociju, razjasnjavam nesto, a zapravo nemam sta....meni je sve apsolutno jasno:) Nego evo i pitanje.....da li nalazite da sanjarenje bitno utice na oslobadjanje stresa i svega sto vas pritiska kao pegla?...meni je poput aparata za disanje! Sigurna sam da bi mi vitalne funkcije otkazale da nemam razvijenu mastu i sposobnost da se samo izdvojim iz svega i odleprsam daleko, takva sam od kad znam za sebe.....ili sanjam budna ili stvarno legnem da spavam u stresnim situacijama:) Koliko je ovo "zdravo" i sta to stvarno govori o meni.....uff, nemam pojma. Ima li jos sanjalica ovde? Kako se nosite sa time? Ceo zivot me opominju za ovu malu "strategiju" da ne valja......a meni slatko:) Pa ...izvolite.....jel ima neko bolju?


kad resis i skupis hrabrost cimni, pa eto i mene... delimo troskove autostopa... :))

picence ide sa mnom :))
 

Back
Top