Ponekad me u snu čudne misli progone
Pritišću me u prsa i teže su od tone
Po stoti put u mojoj glavi
Postojim sam ja, stabla, ptice i mravi u travi
Sanjam divljinu i prostrane šume
Gdje nema ljudi i ne škripe gume
I beskonačno lutam tim neobičnim krajem
I kao ptice kada lete
Tu sam sretan kao dijete
Pritišću me u prsa i teže su od tone
Po stoti put u mojoj glavi
Postojim sam ja, stabla, ptice i mravi u travi
Sanjam divljinu i prostrane šume
Gdje nema ljudi i ne škripe gume
I beskonačno lutam tim neobičnim krajem
I kao ptice kada lete
Tu sam sretan kao dijete