Samoubistvo

е утешила си је.
е сад ће мирно да спава кад јој кажу да јој отац био луд.
неопходно је с неким поделити ал не са било ким...

Postavljacica teme i nije tu radi utehe,koliko sam ja shvatila.Depresija jeste bolest nervnog rastrojstva koju ti nazivas ludilom,sto je pogrdan izraz i ne definise to stanje.Dala joj je odlican savet da barem pokusa da pomogne prijateljici da je ne obuzme osecaj krivice za ocevo samoubistvo,jer taj cin koliko god da je lican za onog ko ga izvrsi,toliko ostavlja trag na porodicu koja biva etiketirana kao kuca samoubica.Imam ja u mojoj ulici slican slucaj,svi beze od cerki ko da su sugave i ni jedna se nije udala,a vec su u poodmaklim godinama.
Sto se teme tice,ko sto neko rece bila je slicna tema sa pitanjem,je l to hrabar i kukavicki cin.Nije to tako prosto,da bi se generalizovalo.Uglavnom koliko je meni poznato niko se nije ubio da pre toga nije pretio da ce to uciniti.Dakle,ti ljudi traze pomoc,jer se osecaju beznadezno u nekoj svojoj zivotnoj situaciji,i bezmalo se ponasaju poput skorpiona koji se samoubije ako ga stavite u krug vatre.Sta je za koga pojam-priteran uz cosak je diskutabilno i personalno,neko zbog bankrota,neko zbog gubitka najmilijih,mada zbog bilo koje vrste ljubavi(detetove,suprotnog pola ili neke trece)su retke,i uglavnom su cin kada se nema novca.Srbija je neuredjena povrsina skupa ljudi-ne mogu reci drzava jer ona je uredjena-tako da ocekujem u predstojecoj krizi navalu samoubistava.
 
Postavljacica teme i nije tu radi utehe,koliko sam ja shvatila.Depresija jeste bolest nervnog rastrojstva koju ti nazivas ludilom,sto je pogrdan izraz i ne definise to stanje.Dala joj je odlican savet da barem pokusa da pomogne prijateljici da je ne obuzme osecaj krivice za ocevo samoubistvo,jer taj cin koliko god da je lican za onog ko ga izvrsi,toliko ostavlja trag na porodicu koja biva etiketirana kao kuca samoubica.Imam ja u mojoj ulici slican slucaj,svi beze od cerki ko da su sugave i ni jedna se nije udala,a vec su u poodmaklim godinama.
Sto se teme tice,ko sto neko rece bila je slicna tema sa pitanjem,je l to hrabar i kukavicki cin.Nije to tako prosto,da bi se generalizovalo.Uglavnom koliko je meni poznato niko se nije ubio da pre toga nije pretio da ce to uciniti.Dakle,ti ljudi traze pomoc,jer se osecaju beznadezno u nekoj svojoj zivotnoj situaciji,i bezmalo se ponasaju poput skorpiona koji se samoubije ako ga stavite u krug vatre.Sta je za koga pojam-priteran uz cosak je diskutabilno i personalno,neko zbog bankrota,neko zbog gubitka najmilijih,mada zbog bilo koje vrste ljubavi(detetove,suprotnog pola ili neke trece)su retke,i uglavnom su cin kada se nema novca.Srbija je neuredjena povrsina skupa ljudi-ne mogu reci drzava jer ona je uredjena-tako da ocekujem u predstojecoj krizi navalu samoubistava.

Tacno je tako.

:ok:


Ja bih jos preporucio da samubice treba da vode racuna da taj posao URADE KAKO TREBA i da ih ne mogu spasti.

pa da im se posle smeju. :D
 
Poslednja izmena:
Pa mislim, ako odlučiš da sečom vena odeš, onda barem rokni žiletom po vertikali, not otherwise ;)

Mislim da je omča prikladno rešenje s obzirom da je brzo i efektno. Postoje dve varijante, jedna je zaebanija jer se svodi na gušenje, druga je brža al može dovesti dekapitacije jer se bazira na visokom skoku od koga puca vrat.
 
Tacno je tako.

:ok:


Ja bih jos preporucio da samubice treba da vode racuna da taj posao URADE KAKO TREBA i da ih ne mogu spasti.

pa da im se posle smeju. :D

Blajbi,nije smesno,niko se od srece nije ubio.
Pisala sam na prosloj temi o jednom meni poznatom samoubistvu.Naime,za vreme bombardovanja,sin od moje prijateljice je zamolio svog vencanog kuma da zamene smene,jer je imao sastanak sa nekom curom.Uglavnom,NATO bomba je usmrtila njegovog kuma koji tek sto je dobio dete.Nakon godinu dana,sin od te moje prijateljice se ubio jer nije mogao ziveti od grize savesti.I da,uradio je to kako treba,nije mu bilo spasa!
Neko bi to prevazisao,ovaj nije moga,i bespotrebno je ocenjivati takav cin sa plus ili minus,jer ocena zavisi iz kog ugla posmatramo taj cin.
 
Blajbi,nije smesno,niko se od srece nije ubio.
Pisala sam na prosloj temi o jednom meni poznatom samoubistvu.Naime,za vreme bombardovanja,sin od moje prijateljice je zamolio svog vencanog kuma da zamene smene,jer je imao sastanak sa nekom curom.Uglavnom,NATO bomba je usmrtila njegovog kuma koji tek sto je dobio dete.Nakon godinu dana,sin od te moje prijateljice se ubio jer nije mogao ziveti od grize savesti.I da,uradio je to kako treba,nije mu bilo spasa!
Neko bi to prevazisao,ovaj nije moga,i bespotrebno je ocenjivati takav cin sa plus ili minus,jer ocena zavisi iz kog ugla posmatramo taj cin.

Trebalo je da bude jači...ali savest će spasiti svet..Dostojevski
 
Postavljacica teme i nije tu radi utehe,koliko sam ja shvatila.Depresija jeste bolest nervnog rastrojstva koju ti nazivas ludilom,sto je pogrdan izraz i ne definise to stanje.Dala joj je odlican savet da barem pokusa da pomogne prijateljici da je ne obuzme osecaj krivice za ocevo samoubistvo,jer taj cin koliko god da je lican za onog ko ga izvrsi,toliko ostavlja trag na porodicu koja biva etiketirana kao kuca samoubica.Imam ja u mojoj ulici slican slucaj,svi beze od cerki ko da su sugave i ni jedna se nije udala,a vec su u poodmaklim godinama.
Sto se teme tice,ko sto neko rece bila je slicna tema sa pitanjem,je l to hrabar i kukavicki cin.Nije to tako prosto,da bi se generalizovalo.Uglavnom koliko je meni poznato niko se nije ubio da pre toga nije pretio da ce to uciniti.Dakle,ti ljudi traze pomoc,jer se osecaju beznadezno u nekoj svojoj zivotnoj situaciji,i bezmalo se ponasaju poput skorpiona koji se samoubije ako ga stavite u krug vatre.Sta je za koga pojam-priteran uz cosak je diskutabilno i personalno,neko zbog bankrota,neko zbog gubitka najmilijih,mada zbog bilo koje vrste ljubavi(detetove,suprotnog pola ili neke trece)su retke,i uglavnom su cin kada se nema novca.Srbija je neuredjena povrsina skupa ljudi-ne mogu reci drzava jer ona je uredjena-tako da ocekujem u predstojecoj krizi navalu samoubistava.

птице кљуцају, људи разумеју ил не...
"е сад ће мирно да спава кад јој кажу да јој отац био луд."
за овакву државу си се ти изборила... и даље је самоубијаш.
 
OziOziOzi, molim te ne mesaj pojmove, rak i samoubistvo nisu isto. Razumem da je depresija bolest, potrebno je leciti, jasno mi je da kod nas nije dovoljno razvijena svest da nije nista lose otici psihologu, psihijatru, to je jednostavno pomoc, lekar kao i ostali lekari.
Covek je imao finansijskih problema, kao i vecina ljudi u Srbiji danas, napravio je neki saobracajni prekrsaj tako da se veca suma novca mora platiti, imao je porodicnih problema jer se njegova majka uvek mesala u njegovu porodicu, bilo je tu jos stvari, ali ne zelim o tome da pisem.
Moje se pitanje pre svega odnosilo na to zasto ljudi oduzimaju sebi zivot, a ne pomisljaju na partnera, decu, porodicu...a ne o konkretnom primeru koji sam navela i sudjenju tom coveku, donosenjem dijagnoze i slicno.
 
OziOziOzi, molim te ne mesaj pojmove, rak i samoubistvo nisu isto.

Nisu isto. Napadaju razlicite organe. Rak ce da napadne pluca, mozak, gusteracu, debelo crevo, kozu,...
Depresija hvata nervni sistem.

Sa druge strane, kada rak predje u zavrsnu fazu i savlada organizam tu nema leka. Kao i depresija. Zavrsna faza depresije je kada covek resi da se ubije i pokusava dok mu na krjau ne podje za rukom.

Razumem da je depresija bolest, potrebno je leciti, jasno mi je da kod nas nije dovoljno razvijena svest da nije nista lose otici psihologu, psihijatru, to je jednostavno pomoc, lekar kao i ostali lekari.

Taman tako.

Covek je imao finansijskih problema, kao i vecina ljudi u Srbiji danas, napravio je neki saobracajni prekrsaj tako da se veca suma novca mora platiti, imao je porodicnih problema jer se njegova majka uvek mesala u njegovu porodicu, bilo je tu jos stvari, ali ne zelim o tome da pisem.

Pa sta ako je imao finansijskih problema?? Koliko danas ljudi ima koji zive sa finansijskim problemima? Kad bi se svi koji se dzapaju sa svojim tvrdoglavim materama poubijali, ljudska vrsta nebi morala da trazi stambeni prostor u svemiru, jer bi na Zemlji bilo dovoljno mesta.

Koliko je potrebno sekiracije coveku da pukne? Da zvekne ko slina o kaldrmu i da vise nista ne bude isto? Ovog coveka su ocigledno jeli kao beli lebac i na kraju mu je svega bilo dosta. Pitanje nije bilo sto se ubio nego kako je i toliko uspeo da izdrzi.

Eno Dinkica, recimo da ima nesto sa onih 91 milion ili milijardi koja god da je valuta u pitanju. Ljudi koji su javno obrukani znali su da se ubiju. Oce li se Dinkic ubiti? Cisto sumnjam. Treba da puknes pre nego sto se ubijes, inace te mogu g-nima gadjati na sred Terazija.

Moje se pitanje pre svega odnosilo na to zasto ljudi oduzimaju sebi zivot, a ne pomisljaju na partnera, decu, porodicu...a ne o konkretnom primeru koji sam navela i sudjenju tom coveku, donosenjem dijagnoze i slicno.

Vidi, ovo pitanje razotkriva koliko ti zapravo razumes sustinu problema. Covek koji je pukao nema isti tok misli i rezonovanja kao i zdrava osoba. Ne mozes da uopstis previse pitanje (bez dojagnoze itd) jer slika gubi smisao. Kao sto ne mozes da osudjujes coveka koji je od raka umro pa ostavio porodicu, tako ne mozes ni onoga koji se ubio. Nas organizam je napravljen da se odlicno brani od spoljasnjih uticaja, ali eto kako vreme prolazi pojedini delovi se vise trose. Oni koji puno piju njima rikne jetra, oni koji puno jedu masno oni dobiju holesterol a oni koji sve primaju k srcu potrose nervni sistem pre nego ista drugo. Zato ovaj prvi ostavi ucveljenu familiju jer pandrkne od ciroze, ovog masnog kresne srcka, a ovaj nervni se samoubije.

E sad, ono sto drustvo radi oni smatraju da su ova prva dvojica morala da capnu a ovaj treci nije. To je predrasuda i stigma nervnih bolesti. Mislim da smo duzni kao pripadnici ljudske vrste u 21 veku da preispitamo neke svoje stavove, cisto da zasluzimo svoje mesto pod kapom nebeskom i kao pripadnici vrste homo sapiensa.

Nema nista neljudskije nego kriviti bolesnog coveka koji je umro da nije mislio na svoju porodicu nego se protego i otego.
 
Nisu isto. Napadaju razlicite organe. Rak ce da napadne pluca, mozak, gusteracu, debelo crevo, kozu,...
Depresija hvata nervni sistem.

Sa druge strane, kada rak predje u zavrsnu fazu i savlada organizam tu nema leka. Kao i depresija. Zavrsna faza depresije je kada covek resi da se ubije i pokusava dok mu na krjau ne podje za rukom.



Taman tako.



Pa sta ako je imao finansijskih problema?? Koliko danas ljudi ima koji zive sa finansijskim problemima? Kad bi se svi koji se dzapaju sa svojim tvrdoglavim materama poubijali, ljudska vrsta nebi morala da trazi stambeni prostor u svemiru, jer bi na Zemlji bilo dovoljno mesta.

Koliko je potrebno sekiracije coveku da pukne? Da zvekne ko slina o kaldrmu i da vise nista ne bude isto? Ovog coveka su ocigledno jeli kao beli lebac i na kraju mu je svega bilo dosta. Pitanje nije bilo sto se ubio nego kako je i toliko uspeo da izdrzi.

Eno Dinkica, recimo da ima nesto sa onih 91 milion ili milijardi koja god da je valuta u pitanju. Ljudi koji su javno obrukani znali su da se ubiju. Oce li se Dinkic ubiti? Cisto sumnjam. Treba da puknes pre nego sto se ubijes, inace te mogu g-nima gadjati na sred Terazija.



Vidi, ovo pitanje razotkriva koliko ti zapravo razumes sustinu problema. Covek koji je pukao nema isti tok misli i rezonovanja kao i zdrava osoba. Ne mozes da uopstis previse pitanje (bez dojagnoze itd) jer slika gubi smisao. Kao sto ne mozes da osudjujes coveka koji je od raka umro pa ostavio porodicu, tako ne mozes ni onoga koji se ubio. Nas organizam je napravljen da se odlicno brani od spoljasnjih uticaja, ali eto kako vreme prolazi pojedini delovi se vise trose. Oni koji puno piju njima rikne jetra, oni koji puno jedu masno oni dobiju holesterol a oni koji sve primaju k srcu potrose nervni sistem pre nego ista drugo. Zato ovaj prvi ostavi ucveljenu familiju jer pandrkne od ciroze, ovog masnog kresne srcka, a ovaj nervni se samoubije.

E sad, ono sto drustvo radi oni smatraju da su ova prva dvojica morala da capnu a ovaj treci nije. To je predrasuda i stigma nervnih bolesti. Mislim da smo duzni kao pripadnici ljudske vrste u 21 veku da preispitamo neke svoje stavove, cisto da zasluzimo svoje mesto pod kapom nebeskom i kao pripadnici vrste homo sapiensa.

Nema nista neljudskije nego kriviti bolesnog coveka koji je umro da nije mislio na svoju porodicu nego se protego i otego.

Ovde se vise nema sta dodati,mislim.:ok:
 
Hvala, kanarinka :)

Jedna meni mnogo draga osoba je izvrsila samoubistvo i trebale su mi godine da postanem ovako pametna ;) Bez zezanja, svima je na usnama bilo to pitanje "zasto" ali ono sto mi je od samog pocetka paralo usi bilo je da ta osoba "nije morala" da se ubije. Pa da "nije morala" nebi se ni ubila!!

Mislim da je veliki uticaj na mene bilo vreme koje je proslo, a koje mi je pomoglo da vidim zivot iz nekog drugog ugla. Takodje da samoubistvo odnese jos po nekog: iz blizeg ili daljeg okruzenja, sa javne scene, od mladjeg sveta...

Takodje sam mnogo citala i istrazivala na temu kako ljudski um funkcionise i zasto radimo ono sto radimo i bila sam zapanjena koliko drustvo ne poznaje pojedinca... Kao da nije sastavljeno od pojedinaca!

Ubedljivo najvece otkrice i moja polazna tacka u svim buducim razmisljanjima bila je da ljudi rade najbolje sto umeju sa onime sto imaju i znaju u tom trenutku. Znaci niko nije namerno los ili namerno povredjuje bilo koga. Znaci ako se neko ubio pogresna polazna tacka je "nije morao" - ispravna bi bila "morao je". Onda se krene dalje - ako pretpostavimo da je morao, da vidimo zasto je tako.

Naravno, neki ce odmah da skoce na one najgore slucajeve ubistva, zlostavljanja, i ostalih ekstremnih slucajeva - zar oni nisu mogli bolje??? Odgovor je - NISU. Svest ubice nije kao kod onoga koji ni muvu nije zgazio. Sa onim sto ubica ima u glavi - on ne moze drugacije nego da radi sta vec radi. Lazov ne moze da ne laze. JA necu da lazem ili cinim zlo drugima, ali ja sam ja, a oni su oni.

Ljudi cesto polaze sa sopstvenog stanovista i prenose svoje moralne i ostale norme na ljude oko sebe (ono sto ja radim je ispravno, znaci to treba da rade i ostali), ali realnost je da se to samo nas ego poigrava sa nasim osecanjima. Ne, nase norme ponasanja, moralne vrednosti, NISU univerzalna istina i model ponasanja koju treba da prati ceo svet, ali je OK ako ih se mi sami drzimo kao pijan plota. To uostalom rade i svi ostali.
 
Poslednja izmena:
Hvala, kanarinka :)

Jedna meni mnogo draga osoba je izvrsila samoubistvo i trebale su mi godine da postanem ovako pametna ;) Bez zezanja, svima je na usnama bilo to pitanje "zasto" ali ono sto mi je od samog pocetka paralo usi bilo je da ta osoba "nije morala" da se ubije. Pa da "nije morala" nebi se ni ubila!!

Mislim da je veliki uticaj na mene bilo vreme koje je proslo, a koje mi je pomoglo da vidim zivot iz nekog drugog ugla. Takodje da samoubistvo odnese jos po nekog: iz blizeg ili daljeg okruzenja, sa javne scene, od mladjeg sveta...

Takodje sam mnogo citala i istrazivala na temu kako ljudski um funkcionise i zasto radimo ono sto radimo i bila sam zapanjena koliko drustvo ne poznaje pojedinca... Kao da nije sastavljeno od pojedinaca!

Ubedljivo najvece otkrice i moja polazna tacka u svim buducim razmisljanjima bila je da ljudi rade najbolje sto umeju sa onime sto imaju i znaju u tom trenutku. Znaci niko nije namerno los ili namerno povredjuje bilo koga. Znaci ako se neko ubio pogresna polazna tacka je "nije morao" - ispravna bi bila "morao je". Onda se krene dalje - ako pretpostavimo da je morao, da vidimo zasto je tako.

Naravno, neki ce odmah da skoce na one najgore slucajeve ubistva, zlostavljanja, i ostalih ekstremnih slucajeva - zar oni nisu mogli bolje??? Odgovor je - NISU. Svest ubice nije kao kod onoga koji ni muvu nije zgazio. Sa onim sto ubica ima u glavi - on ne moze drugacije nego da radi sta vec radi. Lazov ne moze da ne laze. JA necu da lazem ili cinim zlo drugima, ali ja sam ja, a oni su oni.

Ljudi cesto polaze sa sopstvenog stanovista i prenose svoje moralne i ostale norme na ljude oko sebe (ono sto ja radim je ispravno, znaci to treba da rade i ostali), ali realnost je da se to samo nas ego poigrava sa nasim osecanjima. Ne, nase norme ponasanja, moralne vrednosti, NISU univerzalna istina i model ponasanja koju treba da prati ceo svet, ali je OK ako ih se mi sami drzimo kao pijan plota. To uostalom rade i svi ostali.

"Ubedljivo najvece otkrice i moja polazna tacka u svim buducim razmisljanjima bila je da ljudi rade najbolje sto umeju sa onime sto imaju i znaju u tom trenutku."

рече сидарта да оног ко ти укаже на грешку сматраш пријатељем...
рече исус нешто о балвану и труну...
одлично си оно закључила, али тиме ниси себе изузела.
 
Ukoliko ovoj temi nije mesto ovde, molim moderatore da je premeste.

Vec par dana razmisljam o ovome, otvorim novine, neko se ubio, pricam sa ljudima i 'Jesi cula, taj i taj izvrsio samoubistvo'...
I sta ja znam, sve mi je to nekako delovalo 'daleko' dok nisam cula da se drugarici otac obesio. Onda sam, kad je sok prosao, pocela da razmisljam sta je to sto ljude navede da ovako nesto urade. Znam ja da ljudi imaju sto muka, besparica, nemastina, problemi, ma svasta nesto, ali ipak mislim da sve to nije razlog za oduzimanje zivota i ostavljanje porodice. Tako se problemi ne resavaju, za porodicu tek tad pocinju muke, pre svega treba preboleti i reci sebi 'moram napred'.
Konkretno za ovu drugaricu znam da finansijski ne stoje najbolje, bilo je tu i nekih porodicnih problema, ali ipak nista sto bi bilo vredno oduzimanja zivota, ostavljanja porodice, zavijanja u crno...eto, devojka ove godine treba da diplomira, gleda da ima prosek kako ne bi vracala kredit, i onda ovo da se desi..

Zanima me zasto roditelji tada ne razmisljaju o deci, zasto ne razmisljaju kako ce toj deci biti kad njih nema, kako ce psihicki preboleti, kako ce nastaviti dalje? Hoce li to uticati na njihovo zdravlje, hoce li im biti slika u glavi obesenog roditelja? Mozda i razmisljaju, ali izgleda da nemaju dovoljno hrabrosti da stanu ispred problema i da se bore, ako ne zbog sebe, onda zbog dece.
Ne znam, nisam roditelj, ali da jesam, znam da koliko god muka imala, ne bih tako nesto uradila, sta bi onda bilo sa decom, kome ih ostavljam, sta im ostavljam, ja probleme tako nisam resila.
Razumem da nisu svi ljudi psihicki jaki, da ne mogu svi podneti na isti nacin sve teskoce, ali problemi se ne resavaju ovako. Ako si roditelj, imas veliku odgovornost, imas nesto vredno iza sebe, nesto zbog cega moras napred, nesto cemu si ti uzor, nesto sto te voli bez obzira na to koliko ti materijalno imas da mu pruzis. Ti si mu podario zivot, vise od toga nije potrebno, dovoljna je podrska i razumevanje, dovoljno je da si tu.
A kad mu oduzmes bas to malo sto mu je potrebno, sta detetu ostaje? Praznina koju niko ne moze da popuni.
dugo trpe u glavi,ne traze pomoc na vreme,u tom trenutku ih bas briga za sve.
 
Hvala, kanarinka :)

Jedna meni mnogo draga osoba je izvrsila samoubistvo i trebale su mi godine da postanem ovako pametna ;) Bez zezanja, svima je na usnama bilo to pitanje "zasto" ali ono sto mi je od samog pocetka paralo usi bilo je da ta osoba "nije morala" da se ubije. Pa da "nije morala" nebi se ni ubila!!

Mislim da je veliki uticaj na mene bilo vreme koje je proslo, a koje mi je pomoglo da vidim zivot iz nekog drugog ugla. Takodje da samoubistvo odnese jos po nekog: iz blizeg ili daljeg okruzenja, sa javne scene, od mladjeg sveta...

Takodje sam mnogo citala i istrazivala na temu kako ljudski um funkcionise i zasto radimo ono sto radimo i bila sam zapanjena koliko drustvo ne poznaje pojedinca... Kao da nije sastavljeno od pojedinaca!

Ubedljivo najvece otkrice i moja polazna tacka u svim buducim razmisljanjima bila je da ljudi rade najbolje sto umeju sa onime sto imaju i znaju u tom trenutku. Znaci niko nije namerno los ili namerno povredjuje bilo koga. Znaci ako se neko ubio pogresna polazna tacka je "nije morao" - ispravna bi bila "morao je". Onda se krene dalje - ako pretpostavimo da je morao, da vidimo zasto je tako.

Naravno, neki ce odmah da skoce na one najgore slucajeve ubistva, zlostavljanja, i ostalih ekstremnih slucajeva - zar oni nisu mogli bolje??? Odgovor je - NISU. Svest ubice nije kao kod onoga koji ni muvu nije zgazio. Sa onim sto ubica ima u glavi - on ne moze drugacije nego da radi sta vec radi. Lazov ne moze da ne laze. JA necu da lazem ili cinim zlo drugima, ali ja sam ja, a oni su oni.

Ljudi cesto polaze sa sopstvenog stanovista i prenose svoje moralne i ostale norme na ljude oko sebe (ono sto ja radim je ispravno, znaci to treba da rade i ostali), ali realnost je da se to samo nas ego poigrava sa nasim osecanjima. Ne, nase norme ponasanja, moralne vrednosti, NISU univerzalna istina i model ponasanja koju treba da prati ceo svet, ali je OK ako ih se mi sami drzimo kao pijan plota. To uostalom rade i svi ostali.
slusati mocarta,baviti se sportom,druzenje,veza,citati sto vise knjiga,seks...i sve ce biti u redu.
 

Back
Top