Pa koliko god nekima moje rijeci djelovale okrutne, saboubistvo jeste odlika kukavicluka i najlakse je dici ruku na sebe u prvoj prepreci. Ajde donekle da razumijem kad je neko obolio tako da mu je ostalo svega par mjeseci zivota, pa da prekrati sebi muke, ali ubiti se zbog ne znam neuzvracene ljubavi, zbog dugova, zbog problema u porodici, to je samo odraz kukavicluka, nista vise. Kad je covjek zdrav, za svaki problem ima rjesenje, a dizanje ruke na sebe nije rjesavanje problema vec produbljivanje istog.
A konkretnom slucaju, djevojka koja je imala sve osim ljubavi, mislim licno da se radi o djevojci koju su razmazili do te mjere da na prvi prepreku u zivotu ona pomislja na samoubistvo. Po tome bi i ja trebao da se roknem jer su zloupotrebljali u zivotu moja osjecanja i dozivljavao razocarenja, ali cemu to? Zivot je borba, zivot je pun nepravde i fukarluka, zivot nije lijep, vec ruzan i opasan. Lijep je samo dok vam mama i tata citaju bajke da ljepse zaspete, a neki cak nijesu imali ni to. Sto prije tako shvatite zivot, bolje ce te proci.
Ovo sto govorim nije pesimizam, ovo je stanje na terenu oko vas, a vi u takvom stanju treba da se borite. A optimizam nijesu lijepe misli da ce vam nesto pasti sa neba, sa neba moze samo kisa da padne. Optimizam je vjestina savladavanja zivotnih prepreka. Ako se ne borite a mislite "Ma sve ce to biti dobro." vi nijeste optimista, vi ste onda losa osoba, losa za sebe prije svega, a ako ste losi za sebe, ne mozete biti puno bolji prema drugima. I onda slijedi razocarenje u sebe i samoubilacke misli.
Nijesu meni roditelji dzabe uskracivali neke stvari, bili strogi prema meni, to nije dokazivalo da me manje vole, naprotiv, zeljeli su da ocvrsnem jer dobro su oni znali sta me ceka kad pocnem da se osamostaljujem.
A na pitanje sta treba uraditi kada primijetite da neko ima samoubilacke misli? Pa za pocetak ispricati mu ovo sto sam dosad pisao. Ako ista ima u glavu, barem ce razmisliti koliko je on zapravo sebican cim u sebi gaji takve misli.
