samoća

S obzirom da spadam u introvrtan tip, biti sam sa sobom mi ne pada teško.
Preporučljivo je i za onaj kontra tip da ponekad ostane sam sa sobom, mislim da svaki čovjek ima ponekad tu potrebu, čak i dijete.
No, da biti sam sa sobom nije za svakoga, nije.
Uvijek mi se dopadala ona krilatica - bolje i sam nego sa bilo kim...:)
 
Pretezno sam tip licnosti koji voli samocu i prijatno se oseca u njoj, jer je sam na svom. Nakon dugog boravka u samoci covek dobije potrebu da izadje medju ljude jer oseca kao da nesto propusta kad je sam. Kad izadje medju ljude onda vidi da nisza ne propušta i vrati se u svoj bunker samoce.
 
Razumem na sta mislite ali mislim da ni potpuna izolacija nije dobra a nije ni resenje.

ne mora potpuna,prodje cuvar ovaca javite se jedno drugom,prozborite malo,mozda i popijete po koju,ja samo nemam potrebu nekom davati sansu da bih ga primio u svoju svakodnevnicu,jer ako to uradim to je zato sto mi treba nesto od njega sto nije samo drustvo,da dam njemu mogucnost da mi se priblizi, a da njemu ne treba nista vise od mene osim prijatna rec,e to je pitanje koje sebi uopste necu postavljati ,zbog pomenutog sveta ne zbog mog stava ili loseg iskustva,nego sto zaista tezim ka odlasku od ovakvog drustva
 
Pretezno sam tip licnosti koji voli samocu i prijatno se oseca u njoj, jer je sam na svom. Nakon dugog boravka u samoci covek dobije potrebu da izadje medju ljude jer oseca kao da nesto propusta kad je sam. Kad izadje medju ljude onda vidi da nisza ne propušta i vrati se u svoj bunker samoce.

setih se bukowskog:

"Znaš one tipične ljude "Ej, petak je veče, šta ćeš da radiš? Samo ćeš da sediš tu?"
Pa da.
Zato što nema ničeg napolju. To je glupost. Glupi ljudi se muvaju unaokolo s glupim ljudima. Pusti ih neka se međusobno zaglupljuju."

Bukowski
 
setih se bukowskog:

"Znaš one tipične ljude "Ej, petak je veče, šta ćeš da radiš? Samo ćeš da sediš tu?"
Pa da.
Zato što nema ničeg napolju. To je glupost. Glupi ljudi se muvaju unaokolo s glupim ljudima. Pusti ih neka se međusobno zaglupljuju."

Bukowski

"Pokušajte da shvatite pravu vrednost nečega i neće vam biti potrebno da se odričete – jednostavno, samo će vam ispasti iz ruku."

De Melo


...

možda je ovo "tajna" onih koji mogu / vole dugo biti sami? :think:
 
Ne znam ali od 2015 sam konstantno sam, ne zato sto ja tako hocu nego eto jednostavno ne mogu da adjem, upoznam osobu kojim bi se se zblizio povezao...Ne zelim da molim i da trcim za neku tamo a i da nije da nisam preduzimljiv ali necu ni da lomim noge i pruzam nekoj osobi paznju koja ni malo ne uzvraca istu...

Mala sredina, manji grad slabo ima mesta za izlazak i posle jednu deceniju izlaska po kaficima smucilo mi se, sve jedno te isto pa cak i gore nego pre...Drustvo se izopacilo tako da sam plus trenutno i u toj fazi gde preispitujem s kim da provodim vreme a s kim ne...Tu su pocela neka blacenja, negativna ogovaranja iza ledja a pred tebe ok a iza naprica i nafiluje obicnu stvar normalnu tako da drugi pomisle da si cudak i budala teska i to radi stalno dok ne upije okolina i stvarno pocnu da te gledaju tako i sam osetis taj zid koji ljudi stvaraju od te silne price...Tako da sam trenutno u nekom teskom razocarenju u svoj socijalni zivot, razocaran u drustvo i razocaran zasto sam toliko vremena izgubio i ulozio da bi mi se tako vratilo bez ikavog razloga...

Pre nove godine sam se razocarao i prestao i da izlazim a i od oktbra nisam nesto izlazio bog zna sta...Dobijem neku zelju da izadjem svremena na vreme malo cesce ali kad vidim kakve opcije imam i s kim bi trebalo da izadjem odustanem...Tesko se pogodi situacija da izadjem tj da izadjem s ljudima koji mi prijaju na mesta koja mi odgovaraju a to uopste nije dovoljno da bi nalete i upoznao neku osobu i razbio tu monotoniju i samocu...
Trenutna situacija je pocela da mi ubija volju za bilo sta, tesko mi je da uznem i radim neke stvari koje volim jer nemam inspiraciju niti volju a vidim da to sto radim drustvo ne ceni i to ostane u 4 zida pa sto bih i onda radio nesto sto niko ne vidi i ostaje samo kod mene itd...Voleo bih da se desi nesto kao nekad sto se desavalo ne tako cesto ali dovoljno puta da upoznam neku osobu i razbijem tu samocu...Secam se da ranije nije to bilo tako tesko kao sad, te pauze nisu bile toliko velike, godinu ipo najvise 2 a sad 4 godine i vise nista...

Kako izaci iz takve situacije, da li je neko imao isti slucaj?
 
Imas 30 godina, nevazno kako izgledas i koliko si sposoban,
a 4 godine bazas trazeci nesto u malom mestu.
Slicno ovome je napisala devojka od 27 godina imas negde temu
na ljubav i sex. Procitaj, samo verujem da odgovori nece biti slicni.

Recimo da li si preispitivao svoje kriterijume.
 
Imam posao, kakav je takav je planiram i njega da menjam, da otputujem u Kinu da radim ali videcemo...
Ranije nije bilo tako sad se nesto ubaksuzilo sve vec 4 god nista...Izgledam normalno, nista mi ne fali mozda mogu da intenzivnije vezbam da nabacim neku gradju iznad proseka...Nisam deveo niti mrsav...Avanturista sam volim prirodu, kampovanje i sve sto ide uz to...Sta sad ja ima tu da pricam nisam glup i ogranicen, seljak i slicno daleko od toga...Vidim da me gledaju neke ali sve su to neke klinke koje su napunile jedva 18...Moji standrdi su normalni, zelim neku osobu slicnoj meni za vezu, sad li moram i fizicki da opisem, ranije tj sve koje sam imao bile su ok sem u ponasanju osim jedne sto je bila malo punija..Sredinu ne mogu da promenim dok radim ovde gde sam...Sto se toga tice neka bude kao i pre...Eto...Uglavnom vec sam sve opisao gore nek se procita pazljivo...
 
I naravno, ne pada ti na pamet da imas vezu sa devojkom od 18 godina i ozenis se i promenis zivot?

Otkud bi.:) Ne mislis valjda da su se drugi zenili zato sto nisu imali veze?
 
Vidi meni ne treba vezaa sa nekom tamo koja se zaljubljuje svake 3 nedelje u nekog, razumes...
Bilo je nekih avantura na jednu noc u te 4 godine ali to prodje i opet si sutradan isti samac...
Ne jurim da se zenim samo mi je cilj stabilna veza...
 
Poslednja izmena:
jeste li se testirali nekad, koliko možete biti sami sa sobom?

meni je rekord bio 10 dana bez ljudi i neta, u drugom gradu...
potpuna samoća.
malo kao da sam bio počeo da ludim pred kraj,
izoštreno da čujem zvuke,
ono kao nešto idem ulicom, i kao da nešto plačem (od sreće?)

ne znam šta bi bilo da se taj rok produžio...

A da ti ne zbunjuješ usamljenost sa samoćom?
Biti usamljen možeš međ' ljudima (u drugom gradu, u kući međ' rodbinom), a u samoći si dovoljan sam sebi, cjelovit si u sebi.
Bog je recimo u samoći, jer drugog do njega nema, a ipak potpun i cjelovit.

Prije dvije godine sam proveo 12 mjeseci i 7 dana u srcu pustinje Abu Dhabia... iscjeljujuće iskustvo.

'Sam' ali ne i usamljen. (Nisam baš bio potpuno sam ali moglo bi se reći veoma blizu tom iskustvu.)
 
jeste li se testirali nekad, koliko možete biti sami sa sobom?

meni je rekord bio 10 dana bez ljudi i neta, u drugom gradu...
potpuna samoća.
malo kao da sam bio počeo da ludim pred kraj,
izoštreno da čujem zvuke,
ono kao nešto idem ulicom, i kao da nešto plačem (od sreće?)

ne znam šta bi bilo da se taj rok produžio...

...

KRITERIJUM PO KOME STE MRTVI

Nikad nisam bio sam, sve dok nisam upoznao don Juana. On je rekao: "Otarasi se svojih prijatelja. Oni ti nikada neće dozvoliti da nezavisno deluješ - previše te dobro poznaju. Nikada nećeš moći doći iz levog polja s nečim... razornim." Don Juan mi je rekao da iznajmim sobu, što otrcaniju, to bolju. Nešto sa zelenim zidovima i zelenim zavesama koje smrde na mokraću i cigarete. "Ostani tamo", rekao je. "Budi sam dok ne umreš." Kazao sam mu da to ne mogu učiniti. Nisam želeo napustiti moje prijatelje. On je rekao: "Dobro, više nikada neću pričati s tobom." Mahnuo mi je zbogom, širok osmeh. Čoveče, kakvo olakšanje! Taj čudni stari čovek - taj Indijanac me oterao. Ciela stvar se tako fino završila.
Što sam se više približavao L. A., to sam postajao očajniji. Shvatio sam da dolazim kući - mojim "prijateljima". A zašto? Da vodim besmislene razgovore s onima koji me tako dobro poznaju. Da sedim na kauču pored telefona čekajući da me pozovu na zabavu. Beskonačno ponavljanje. Otišao sam u zelenu sobu i pozvao don Juana. "Hej, ne da mislim to uraditi nego sam i uradio - ali reci mi kriterijum po kome si mrtav." "Kada više ne mariš imaš li društvo ili si sam. To je kriterij po kome si mrtav." Trebalo mi je tri mjeseca da umrem. Penjao sam se na zidove očajan što mi prijatelji ne dolaze. Ali sam ostao. Na kraju sam se otarasio pretpostavki; ne poludiš zato što si sam. Poludiš zbog načina na koji živiš, to je sigurno. Na to možeš računati.

Kastaneda

...

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da izdržiš samoću.

Miroslav Antić

...

„Ono što mladež treba najpre da nauči, to je da nauči snositi samoću, jer je ona izvor sreće i duševnog spokojstva.“

Šopenhauer


...

šta vi mislite?
Treba nauciti biti sam, to da.
Ali za srecu su nam potrebni ljudi.
Sreca je razmenjivati misli sa ljudima.
 
Ne znam ali od 2015 sam konstantno sam, ne zato sto ja tako hocu nego eto jednostavno ne mogu da adjem, upoznam osobu kojim bi se se zblizio povezao...Ne zelim da molim i da trcim za neku tamo a i da nije da nisam preduzimljiv ali necu ni da lomim noge i pruzam nekoj osobi paznju koja ni malo ne uzvraca istu...

Mala sredina, manji grad slabo ima mesta za izlazak i posle jednu deceniju izlaska po kaficima smucilo mi se, sve jedno te isto pa cak i gore nego pre...Drustvo se izopacilo tako da sam plus trenutno i u toj fazi gde preispitujem s kim da provodim vreme a s kim ne...Tu su pocela neka blacenja, negativna ogovaranja iza ledja a pred tebe ok a iza naprica i nafiluje obicnu stvar normalnu tako da drugi pomisle da si cudak i budala teska i to radi stalno dok ne upije okolina i stvarno pocnu da te gledaju tako i sam osetis taj zid koji ljudi stvaraju od te silne price...Tako da sam trenutno u nekom teskom razocarenju u svoj socijalni zivot, razocaran u drustvo i razocaran zasto sam toliko vremena izgubio i ulozio da bi mi se tako vratilo bez ikavog razloga...

Pre nove godine sam se razocarao i prestao i da izlazim a i od oktbra nisam nesto izlazio bog zna sta...Dobijem neku zelju da izadjem svremena na vreme malo cesce ali kad vidim kakve opcije imam i s kim bi trebalo da izadjem odustanem...Tesko se pogodi situacija da izadjem tj da izadjem s ljudima koji mi prijaju na mesta koja mi odgovaraju a to uopste nije dovoljno da bi nalete i upoznao neku osobu i razbio tu monotoniju i samocu...
Trenutna situacija je pocela da mi ubija volju za bilo sta, tesko mi je da uznem i radim neke stvari koje volim jer nemam inspiraciju niti volju a vidim da to sto radim drustvo ne ceni i to ostane u 4 zida pa sto bih i onda radio nesto sto niko ne vidi i ostaje samo kod mene itd...Voleo bih da se desi nesto kao nekad sto se desavalo ne tako cesto ali dovoljno puta da upoznam neku osobu i razbijem tu samocu...Secam se da ranije nije to bilo tako tesko kao sad, te pauze nisu bile toliko velike, godinu ipo najvise 2 a sad 4 godine i vise nista...

Kako izaci iz takve situacije, da li je neko imao isti slucaj?



Jesi li ti čuo za recimo 'zakon privlačenja'? Ja taj isti zakon i ne nazivam zakon, jer mislim da je pogrešno shvaćen i sad se prihvaćena greška konstantno ponavlja od jednog do drugog čovjeka koji je koristi.
Taj 'zakon' je uistinu 'Princip projekcije'. Šta je to princip? To je načelo po kojemu se bilo šta dešava i na koje ne možeš uticati ali ako ga shvatiš i razumiješ svojim shvatanjem možeš da utičeš na ishod njegovog dejstva.
Ja ga još preciznije nazivam 'Princip 3 koraka'.

Evo zašto ti to ispričah:
Sve što nam se u dešava dešava se našim izborom, bilo da izbor činimo svjesno ili pak nesvjesno, aktivno ili pasivno. Očito mi je da si upao i pasivnost te ti je izbor postao nesvjestan. Čega si nesvjestan? Nesvjestan si ubjeđenja koje vlada nad tvojim mentalnim sklopom a koje koristiš kao zamajac kojim se krećeš kroz realnost. Nezadovoljan si izborom djevojaka, jer o djevojkama je riječ, i to je sasvim u redu, jer si stvorio nekakve norme koje sad moraš ispuniti. Međutim, ako si svjestan da u tom mjestu nema djevoljaka koje te norme ispunjavaju, normalno bi bilo jedna od dvije opcije:

1. da izađeš do obližnjih mjesta (kad neće brdo Muhamedu hoće Muhamed brdu).
2. da 'prizoveš', da 'privučeš' tu enrgiju koju želiš, obraćajući se univerzumu, svom Višem Ja, Bogu, nazovi kako ti volja.

Brioj 1. zahtijeva fizičko pomijeranje, traganje i nuđenje. Dakle, moraš se pomjeriti i ponuditi se, investirati se u akciju, kao kad na izložbi postaviš sliku, ponudio si je svijetu. Da li će se slika nekome toliko sviđati da iz džepa izvuče novčanik, to je diskutabilno. Ono što nije diskutabilno jeste da si je ponudio. Tako i sebe moraš ponuditi svijetu da bi od svijeta mogao nešto dobiti.

Broj 2. je ono što ne zahtijeva fizičko pomijeranje ali zahtijeva znanje i voljnost da se to znanje isproba. Naime, radi se o jednostavnom metodu kojeg možeš sagledati u 3 koraka:

Korak 1. Ideja
Korak 2. Ideja definisana i izrečena u potvrdnoj formi i sa zahvalnošću.
Korak 3. vizualizacija formulisane ideje.

1. Ideja ti je recimo: Ljubav, zainteresovanost u nekoga, radost davanja sebe zarad zajedničkog ispunjenja, zaljubljenost (?), šta god, to ti moraš perfektno znati u sebi. Do tebe je da to i odrediš.
Dakle, ovom, prvom koraku se mora pristupiti sa potpunom iskrenošću. Ideja mora biti kristalno jasna. Jednom kada u potpunosti definišeš ideju prijeđi na Korak 2.

2. Recimo ovako (primjer, izgradi formulaciju po sebi): "Hvala ti Bože, univerzume, Moje Više Ja.... " (Imenuj, izaberi šta ti je volja i kome ili čemu se obraćaš po svom shvatanju o postojanju). "Zahvalan sam ti za ovu osobu koja me intrigira, ispunjava, čini me budnim i radosnim, hvala ti za.... izaberi šta ti uistinu želiš (to određuješ u Koraku 1.) Kada si stvorio formu izraza, možeš je koristiti bez napora kad god poželiš da pokreneš proces njene projekcije. Prijeđi tad na Korak 3.

3. Zatvori oči. Udahni i izdahni par puta lagano dok ne osjetiš smirenost. Onda izreci formulisanu ideju: "Hvala ti Bože, univerzume, Moje Više Ja.... " simultano vizualizujući željeni ishod doživljaja. Transcendiraj volju u projekciju kao da se ona već dešava sada i stvarno. Osjeti. (Ne pokušavaj vizualizirati lica i oblike osobe, radije vizualizuj osjećaj njenog energetskog prisustva, osjećaj dijeljenja mometa u radosti, zadovoljstvu, u sreći sa tom energijom, radije osjeti njenu suštinu koja ti se iskreno daje dok joj se bez straha i sumnje i ti takođe iskreno nudiš i daješ... Ponovi Korak 3, tri puta a onda otvori oči i nastavi sa dnevnim aktivnostima kao da nikada i ništa nisi projektovao, kao da ništa nisi vizualizovao.

Zašto baš tako i zašto tri puta? Čini tako jer na taj način nećeš ograničiti svoj izbor svojim rigidnim ubjeđenjima i sudom baziranim na izgledu osobe, a tri puta jer prvi put vizualizuješ da stvoriš doživljaj, drugi put da doživljaj potvrdiš a treći put da ga učvrstiš u svom podsvjesnom razumu poptuno odstranjujući sumnju iz djelovanja. Podsvjesni razum je tvorac mogućnosti. On stvara mogućnosti u svakom trenu i projektuje ih za nas na osnovu našeg izbora. Pri tom našem svjesnom razumu ta radnja stvaranja mogućnosti ostaje nevidljiva, nesvjesni smo je, ali usmjerenjem akcije koju činimo i osvješćavamo našim svjesnim razumom mi nesvjesno činimo i izbor sledeće mogućnosti iz podsvjenog dijela razuma. I tako se dešava svakog trena. Zato svaki tren, svako sada i jeste jedino istinsko vrijeme u kojemu se i promjena može desiti. Kroz ovaj 3 Korak Princip projekcije ti uistinu u svoj podsvjesni razum svjesno usađuješ mogućnost koju želiš da iskusiš, a vizualizujući je i osjećajući je kao već manifestujuću stvarnost ti je uistinu svjesno aktiviraš i postavljaš je kao motiv izbora, predajući tu mogućnost na uvid Bogu, univerzumu, svom Višem Ja, koje će je za tebe odobriti (ono ne bira za tebe). Samim tim će ti u stvarnost predstaviti 'iznenađenje'; osobu koja će te ispuniti, koja će ti dati sebe. To će se desiti ukoliko proces odradiš besprekorno, bez sumnje u ishod i sa potpunim povjerenjem u pozitivan ishod svjesnog djelovanja svoje volje. Vrijeme manifestacije je određeno snagom tvoje vjere i koncenrtacije. Ukoliko to činiš besprekorno može se desiti da to 'ostvariš' instantno, da kad otvoriš oči neko u tom trenu pokuca na vrata, te kad ih otvoriš i ugledaš... a ona te 'skine s nogu' recimo... da kad se ugledate samo leptirčiće vidite ispred očiju i ne umijete da prestati da 'trepćete'. :)

Ne očekuj ništa. Odradi proces i dopusti.
 
Poslednja izmena:
Свако ко каже да може да издржи самоћу без ТВ, нета, књига, штампе.....је луд или лажов. Ја могу сам али са овим стварима. Мада се сећам и времена када сам се само дружио са кером и дневном дозом мастурбације :) Тамо...80-их.
 
Jesi li ti čuo za recimo 'zakon privlačenja'? Ja taj isti zakon i ne nazivam zakon, jer mislim da je pogrešno shvaćen i sad se prihvaćena greška konstantno ponavlja od jednog do drugog čovjeka koji je koristi.
Taj 'zakon' je uistinu 'Princip projekcije'. Šta je to princip? To je načelo po kojemu se bilo šta dešava i na koje ne možeš uticati ali ako ga shvatiš i razumiješ svojim shvatanjem možeš da utičeš na ishod njegovog dejstva.
Ja ga još preciznije nazivam 'Princip 3 koraka'.

Evo zašto ti to ispričah:
Sve što nam se u dešava dešava se našim izborom, bilo da izbor činimo svjesno ili pak nesvjesno, aktivno ili pasivno. Očito mi je da si upao i pasivnost te ti je izbor postao nesvjestan. Čega si nesvjestan? Nesvjestan si ubjeđenja koje vlada nad tvojim mentalnim sklopom a koje koristiš kao zamajac kojim se krećeš kroz realnost. Nezadovoljan si izborom djevojaka, jer o djevojkama je riječ, i to je sasvim u redu, jer si stvorio nekakve norme koje sad moraš ispuniti. Međutim, ako si svjestan da u tom mjestu nema djevoljaka koje te norme ispunjavaju, normalno bi bilo jedna od dvije opcije:

1. da izađeš do obližnjih mjesta (kad neće brdo Muhamedu hoće Muhamed brdu).
2. da 'prizoveš', da 'privučeš' tu enrgiju koju želiš, obraćajući se univerzumu, svom Višem Ja, Bogu, nazovi kako ti volja.

Brioj 1. zahtijeva fizičko pomijeranje, traganje i nuđenje. Dakle, moraš se pomjeriti i ponuditi se, investirati se u akciju, kao kad na izložbi postaviš sliku, ponudio si je svijetu. Da li će se slika nekome toliko sviđati da iz džepa izvuče novčanik, to je diskutabilno. Ono što nije diskutabilno jeste da si je ponudio. Tako i sebe moraš ponuditi svijetu da bi od svijeta mogao nešto dobiti.

Broj 2. je ono što ne zahtijeva fizičko pomijeranje ali zahtijeva znanje i voljnost da se to znanje isproba. Naime, radi se o jednostavnom metodu kojeg možeš sagledati u 3 koraka:

Korak 1. Ideja
Korak 2. Ideja definisana i izrečena u potvrdnoj formi i sa zahvalnošću.
Korak 3. vizualizacija formulisane ideje.

1. Ideja ti je recimo: Ljubav, zainteresovanost u nekoga, radost davanja sebe zarad zajedničkog ispunjenja, zaljubljenost (?), šta god, to ti moraš perfektno znati u sebi. Do tebe je da to i odrediš.
Dakle, ovom, prvom koraku se mora pristupiti sa potpunom iskrenošću. Ideja mora biti kristalno jasna. Jednom kada u potpunosti definišeš ideju prijeđi na Korak 2.

2. Recimo ovako (primjer, izgradi formulaciju po sebi): "Hvala ti Bože, univerzume, Moje Više Ja.... " (Imenuj, izaberi šta ti je volja i kome ili čemu se obraćaš po svom shvatanju o postojanju). "Zahvalan sam ti za ovu osobu koja me intrigira, ispunjava, čini me budnim i radosnim, hvala ti za.... izaberi šta ti uistinu želiš (to određuješ u Koraku 1.) Kada si stvorio formu izraza, možeš je koristiti bez napora kad god poželiš da pokreneš proces njene projekcije. Prijeđi tad na Korak 3.

3. Zatvori oči. Udahni i izdahni par puta lagano dok ne osjetiš smirenost. Onda izreci formulisanu ideju: "Hvala ti Bože, univerzume, Moje Više Ja.... " simultano vizualizujući željeni ishod doživljaja. Transcendiraj volju u projekciju kao da se ona već dešava sada i stvarno. Osjeti. (Ne pokušavaj vizualizirati lica i oblike osobe, radije vizualizuj osjećaj njenog energetskog prisustva, osjećaj dijeljenja mometa u radosti, zadovoljstvu, u sreći sa tom energijom, radije osjeti njenu suštinu koja ti se iskreno daje dok joj se bez straha i sumnje i ti takođe iskreno nudiš i daješ... Ponovi Korak 3, tri puta a onda otvori oči i nastavi sa dnevnim aktivnostima kao da nikada i ništa nisi projektovao, kao da ništa nisi vizualizovao.

Zašto baš tako i zašto tri puta? Čini tako jer na taj način nećeš ograničiti svoj izbor svojim rigidnim ubjeđenjima i sudom baziranim na izgledu osobe, a tri puta jer prvi put vizualizuješ da stvoriš doživljaj, drugi put da doživljaj potvrdiš a treći put da ga učvrstiš u svom podsvjesnom razumu poptuno odstranjujući sumnju iz djelovanja. Podsvjesni razum je tvorac mogućnosti. On stvara mogućnosti u svakom trenu i projektuje ih za nas na osnovu našeg izbora. Pri tom našem svjesnom razumu ta radnja stvaranja mogućnosti ostaje nevidljiva, nesvjesni smo je, ali usmjerenjem akcije koju činimo i osvješćavamo našim svjesnim razumom mi nesvjesno činimo i izbor sledeće mogućnosti iz podsvjenog dijela razuma. I tako se dešava svakog trena. Zato svaki tren, svako sada i jeste jedino istinsko vrijeme u kojemu se i promjena može desiti. Kroz ovaj 3 Korak Princip projekcije ti uistinu u svoj podsvjesni razum svjesno usađuješ mogućnost koju želiš da iskusiš, a vizualizujući je i osjećajući je kao već manifestujuću stvarnost ti je uistinu svjesno aktiviraš i postavljaš je kao motiv izbora, predajući tu mogućnost na uvid Bogu, univerzumu, svom Višem Ja, koje će je za tebe odobriti (ono ne bira za tebe). Samim tim će ti u stvarnost predstaviti 'iznenađenje'; osobu koja će te ispuniti, koja će ti dati sebe. To će se desiti ukoliko proces odradiš besprekorno, bez sumnje u ishod i sa potpunim povjerenjem u pozitivan ishod svjesnog djelovanja svoje volje. Vrijeme manifestacije je određeno snagom tvoje vjere i koncenrtacije. Ukoliko to činiš besprekorno može se desiti da to 'ostvariš' instantno, da kad otvoriš oči neko u tom trenu pokuca na vrata, te kad ih otvoriš i ugledaš... a ona te 'skine s nogu' recimo... da kad se ugledate samo leptirčiće vidite ispred očiju i ne umijete da prestati da 'trepćete'. :)

Ne očekuj ništa. Odradi proces i dopusti.

Jel to iz knjige Ester i Dzeri Hiks?
 
Свако ко каже да може да издржи самоћу без ТВ, нета, књига, штампе.....је луд или лажов. Ја могу сам али са овим стварима. Мада се сећам и времена када сам се само дружио са кером и дневном дозом мастурбације :) Тамо...80-их.

moze svako ko mora, sad je pitanje koliko dugo moze a da ne odlepi... a pretpostavljam da moze i svojevoljno svako ko uziva u prirodi, makar par dana...:p
 
Ne znam ali od 2015 sam konstantno sam, ne zato sto ja tako hocu nego eto jednostavno ne mogu da adjem, upoznam osobu kojim bi se se zblizio povezao...Ne zelim da molim i da trcim za neku tamo a i da nije da nisam preduzimljiv ali necu ni da lomim noge i pruzam nekoj osobi paznju koja ni malo ne uzvraca istu...

Mala sredina, manji grad slabo ima mesta za izlazak i posle jednu deceniju izlaska po kaficima smucilo mi se, sve jedno te isto pa cak i gore nego pre...Drustvo se izopacilo tako da sam plus trenutno i u toj fazi gde preispitujem s kim da provodim vreme a s kim ne...Tu su pocela neka blacenja, negativna ogovaranja iza ledja a pred tebe ok a iza naprica i nafiluje obicnu stvar normalnu tako da drugi pomisle da si cudak i budala teska i to radi stalno dok ne upije okolina i stvarno pocnu da te gledaju tako i sam osetis taj zid koji ljudi stvaraju od te silne price...Tako da sam trenutno u nekom teskom razocarenju u svoj socijalni zivot, razocaran u drustvo i razocaran zasto sam toliko vremena izgubio i ulozio da bi mi se tako vratilo bez ikavog razloga...

Pre nove godine sam se razocarao i prestao i da izlazim a i od oktbra nisam nesto izlazio bog zna sta...Dobijem neku zelju da izadjem svremena na vreme malo cesce ali kad vidim kakve opcije imam i s kim bi trebalo da izadjem odustanem...Tesko se pogodi situacija da izadjem tj da izadjem s ljudima koji mi prijaju na mesta koja mi odgovaraju a to uopste nije dovoljno da bi nalete i upoznao neku osobu i razbio tu monotoniju i samocu...
Trenutna situacija je pocela da mi ubija volju za bilo sta, tesko mi je da uznem i radim neke stvari koje volim jer nemam inspiraciju niti volju a vidim da to sto radim drustvo ne ceni i to ostane u 4 zida pa sto bih i onda radio nesto sto niko ne vidi i ostaje samo kod mene itd...Voleo bih da se desi nesto kao nekad sto se desavalo ne tako cesto ali dovoljno puta da upoznam neku osobu i razbijem tu samocu...Secam se da ranije nije to bilo tako tesko kao sad, te pauze nisu bile toliko velike, godinu ipo najvise 2 a sad 4 godine i vise nista...

Kako izaci iz takve situacije, da li je neko imao isti slucaj?

Bila sam ja u sličnoj situaciji kada sam završila faks. Studirala sam u drugom gradu (NS-u), i nisam održala neke veze sa društvom iz srednje, tako da sam ostala na par drugarica kada sam se vratila kući. Ni sa tih nekoliko drugarica nisam više bila toliko bliska kao ranije jer su u međuvremenu stekle neka nova društva, a pošto sam studirala u većem gradu moj gradić mi je postao mali i užasno dosadan, tako da sam baš bila u bedaku tih nekoliko meseci po povratku. Ja sam taj problem rešila tako što sam našla posao u Bg-u i preselila se, a sa novom sredinom je došlo i novo društvo. Mada ja sam u suštini imala sreće što su na poslu mnoge kolege tako mojih godina i normalne po nekim mojim kriterijumima, tako da sam se sa njima združila, što mi je dosta olakšalo traženje odgovarajućeg društva.
 

Back
Top