Da se ne zaboravi...
Kako bi svet danas izgledao da je bar svaki peti čovek bio kao starac Vukašin Mandrapa?
Vukašin Mandrapa, srpski seljak iz sela Klepci u Hercegovini, kanonizovan je 1998. godine za svetitelja, dobivši ime Sveti Novomučenik Vukašin Jasenovački koji se slavi 29. maja. Starca Vukašina je nakon svirepog mučenja januara 1943. godine zaklao ustaša Žile Friganović, koji je nakon tog čina poludeo. Ono što ustaški koljač nikad nije mogao da zaboravi je taj nebeski mir na licu starca i smireni pogled zbog kojeg te noći više nikoga nije mogao da ubije iako je već zaklao preko hiljadu ljudi. A te reči "Radi ti, dijete, svoj posao" svaki put bi ga prekidale kad bi se iznova dohvatio kame.
Zabeleženo je da Vukašin uopšte nije bio starac već samo zreliji čovek, ali je bio već zarastao u prosedu bradu krijući se po šumama. Rodom je iz sela Klepci, na istočnoj obali Neretve, naspram Čapljine.
Pobijena mu je cela porodica, a njega su uhvatile ustaše i najpre je bio deportovan za Sarajevo, a odatle 1942. godine u "fabriku smrti" - ustaški logor Jasenovac.
Januara 1943. godine ustaše su organizovale takmičenje u klanju logoraša, mahom pravoslavnih Srba. Kladili su se ko će zaklati više ljudi, kao da su ovce.
Ono što se tada desilo, zabeležio je neuropsihijatar doktor Nedo Zec, koji je između ostalih zapisao i "ispovest" koljača koji je te noći ubio 1.100 ljudi, a poslednja žrtva mu je bio Starac Vukašin. Ovo je priča Žila Friganovića kako ju je u logorskoj ambulanti zabeležio doktor Zec:
"Ustaša koji mi je to pričao, ponovo je zastao, ispio čašu rakije, pa nastavio:
- Ti se sjećaš kad je u kolovozu (avgustu) bio veliki nastup u logoru i kad je Jere Maričić poslao oko 3.000 u Gradinu na klanje. Tada smo Pero Brzica, Zrinušić, Šipka i ja opkladili se ko će te noći zaklati najviše logoraša. Otpočelo je klanje, i ja sam već poslije jednog sata po broju zaklanih daleko odmakao od ostalih. Obuzeo me te večeri neki neobični zanos, činilo mi se kao da sam na devetom nebu, nikad u životu nisam osjetio takvo blaženstvo, i već poslije nekoliko sati bio sam zaklao 1.100 ljudi, dok su ostali jedva stigli da zakolju 300 do 400.
I tada, dok sam bio u najvećem zanosu, slučajno sam bacio pogled u stranu, i tu sam ugledao jednog postarijeg seljaka, koji sa nekim neshvatljivim mirom stoji i spokojno gleda kako ja koljem žrtve i kako se one u najvećim mukama preturaju. Taj me njegov pogled nekako presjekao, učinilo mi se kao da sam se iz onog najvišeg zanosa najednom skamenio i jedno vrijeme nisam mogao da se maknem.
A zatim sam otišao do tog seljaka i od njega saznao da je on neki Vukašin iz sela Klepaca kod Čapljine, kome su u kući sve poubijali, a njega sa nekih šumskih radova poslali u Jasenovac. On je sve to govorio s nekim nedokučivim mirom koji je mene teže pogađao nego sva stravična kuknjava oko nas. Gledajući i slušajući ovog starca, u meni se najednom razbuktala želja da mu razbijem spokojstvo najsvirepijim mučenjem i da u njegovim mukama i stravičnim koprcanjima povratim svoj zanos i blaženstvo uživanja u bolu.
Izdvojio sam ga i posadio na jedan panj. Naredio sam mu da vikne - "živio poglavnik Pavelić!", ili, ako to ne kaže, da ću mu odsjeći uvo. Vukašin je ćutao.
Otkinuo sam mu uvo. On nije rekao ni riječ. Ponovo sam mu rekao da viče - "živio Pavelić", ili ću mu otkinuti i drugo uvo. On je i dalje ćutao. Otkinuo sam mu i drugo uvo. Viči: "Živio Pavelić!", ili ću ti otkinuti nos! On je ćutao kao zaliven. Tada sam mu otkinuo nos. A, kad sam mu po četvrti put zapovjedio da uzvikne "živio Pavelić" i zaprijetio mu da ću mu nožem izvaditi srce iz grudi, on me pogledao i, uperivši pogled, nekako kroz mene i preko mene u neizmjernost, polako i razgovjetno mi je dobacio:
"Radi ti, dijete, svoj posao!…"
Zločin u Klepcima dovršen nakon pola veka
U selu Klepci bila je ranije crkva Svetog Apostola Luke, s početka 16 veka, zadužbina srpskih pravoslavnih crkvograditelja Hrabrena-Miloradovića. Od 1857. godine je obnovljena kao crkva Preobraženja Hristovog. Tokom rata u Bosni i Hercegovini, hrvatske snage su je 1992. godine sravnile do temelja i porušile celo selo Klepce. Time je dovršen zločin započet pola veka ranije.