
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
Šta vidim kad zavirim u mušku dušu….isto a različito
SAMO KAD BIH MOGAO
Samo kad bih mogao
Iz misli da te izbacim
Osamu duši da stvorim
Da izbegnem od tebe
Nikad moja ženo
Kada bih mogao
Da te iščupam iz sebe
Da ne gledam kroz te tvoje oči
I ne vidim sve strasti nepostojećih noći.
Samo kad bih mogao
Da misao prva ne budeš
U još spavajućem oku što se radja
Misao i od života samog sladja
Samo kad bih mogao
Da nikad i u srcu zaista bude nikad
Poslednja igro sudbine
Uvek i nikad moja ženo
Duše moje seno
Samo kad bih mogao
Al’ znam da ne mogu...
Rekoh da ima još pesama pisanih u muškom rodu a nastalih na osnovu pesme "Osećam" na blogu Mari 13.05.2011....samo što je nisam odmah stavila u odgovarajući folder...ali nadjoh je preturajući po pisaniju...
PS Laku noć i dobro jutro blogeri.....lep dan želim ....i nasmejan