U sitne sate
kad duša sva od čežnje
još o tebi sanja,
k'o zvjezdana prašina
zavučeš se pod trepavicu moga oka
i žuljaš me.
Čuj to!?
Pa, i ta bol mi prija.
A onda
sa rosom što prvom zorom
okupa grane mlade i zelene
poželim da te suzom istjeram iz sebe
nek' još jače zaboliš me.
I bol kad nakratko mine
poželim da pišem rime
u okove riječima te stavim,
pa lancima stihova vežem,
a ti, kakav si
i tad bi potrgao konce srca moga,
što okačeno k'o sat na zidu stoji
i strpljivo čeka da pogledaš ga.
Samo još jednom.
RiadaT.
kad duša sva od čežnje
još o tebi sanja,
k'o zvjezdana prašina
zavučeš se pod trepavicu moga oka
i žuljaš me.
Čuj to!?
Pa, i ta bol mi prija.
A onda
sa rosom što prvom zorom
okupa grane mlade i zelene
poželim da te suzom istjeram iz sebe
nek' još jače zaboliš me.
I bol kad nakratko mine
poželim da pišem rime
u okove riječima te stavim,
pa lancima stihova vežem,
a ti, kakav si
i tad bi potrgao konce srca moga,
što okačeno k'o sat na zidu stoji
i strpljivo čeka da pogledaš ga.
Samo još jednom.
RiadaT.