Samo jos jedan da prodje mi dan

samo jedan nacin da se sve ovo zaustavi
to je kad robovi budu ustali probudjeni zvukom ptica i reka sustanjem lisca i duvanjem vetra skinutih okova
tavoreci dugo izborivsi se sa nametnutom tugom
na svetu sto su sile zla patnjom oblikovale sada su opet nove obale na vidiku dize se magla
cistoca pogleda svakog je takla
odlepljen od zavisnosti prema gadzetima opet se radujem svojim snovima
u njima slobodno sve se ispoljava na prvi pogled opet me osvaja
sve sto sam uspeo da zaboravim divim se svemu iako starim
mogu da probam da se uvostanim sa mojom prirodom sto duze ostanem
jer ipak zivot prosao je mimo
mene u tome nije ni bilo
ranije moglo sve je da dodje mojoj su starosti smanjene prodje
u nekim vizijama sta cu postati
vidim da tadasnji doci ce sati
da se zapitaju nad mojim nestankom sto sam hodao po ledu tankom
al ipak bolje kazu mi sigurno ostao si svoj u vreme opskurno
ponosi se mnome moja unutrasnjost sada kad izvesna neka je svetlost
odlucan da krenem i jedva cekam jos samo jedan da prodje mi dan....
 

Back
Top