ne moramo za slušnje koristiti jedino čula...
.
.
.
Bez čula nema slušanja.
Slušanje je karakteristično samo za čula i drugačijeg slušanja nema. Pa i onda kada si u meditatovnom stanju a slušaš...znači da koristiš čula...a to NIJE stanje bez zvuka.
Slušanjem unutrašnjeg glasa takođe zahtijeva čula. Stoga, ono što ti hoćeš da kažeš jeste da neka ZNANJA mogu da se prenesu isključivanjem čula...BIĆEM. Takvo prenošenje Znanja dešava se preseljavanjem Bića iz jednog svog u drugo svoje meditativno stanje. U tom slučaju čula nemaju ulogu receptora (ne slušamo ta Znanja kroz zvukove), mada ta Znanja opet kasnije budu prevedena Razumom u njihovu čulnu (zvučnu) PREDSTAVU. Primjer toga jeste PROSVJETLJENJE.
što se tiče mraka, dovoljno je da sklopiš oči pa da ga vidiš onako kako poželiš.
VIDJETI zahtijeva čulo viđenja...i bez obzira da li je tvoje oko kao mehanizam oštećeno (a oko nije čulo već fizička predstava nematerijalnog mehanizma čula vida), ti svojim unutrašnjim okom i dalje možeš da vidiš...ali samo ono što si do tada naučio da projektuješ 'spolja'...Dakle, ako tvoj optički mehanizam ne radi, ti ne možeš da vidiš spoljni svijet jer više ne možeš da ga projektuješ ali zato možeš da ga zamišljaš na osnovu onoga što si do tada vidio...po sjećanju. Ukoliko si rođen bez očiju, nikada nećeš moći da registruješ Svjetlosne talase...iz toga slijedi: nećeš moći niti da zamisliš svjetlosne efekte ove Projekcije...dakle, tada nećeš moći VIDJETI.
O tome sam prije par godina razgovarao sa jednim slijepim čovjekom (On, pošto nije slijep od rođenja može da se sjeti obrisa ptice recimo...onoliko koliko je se sjeća...dakle, u njegovoj memoriji je ostala slika ali samo onakva kakvu je oko projektovalo, dok je projektovalo...ono što mu je bilo važnije u njegovim iskustvima, na to se više koncentrisao, te i sa više detalja može da ga se sjeti...) To 'viđenje' je prevod optičke slike u svoju mentalnu vrijednost. Na taj način mu je ostalo da vidi ono što je nekada vidio, dakle to što je u memoriji može da vidi kao znanja zabilježena u toj memoriji, kao INFORMACIJU...ali tu informaciju više ne može da prevede u optički doživljaj. Njegovo čulo VIDA više ne registruje VIBRACIJU Svjetlosti. Samo Svjetlost je VIDLJIVA OKU dok je 'mrak' posledica odsustva Svjetlosti...PRAZNINA BEZ VIBRACIJA koju oko ne može da registruje.
Praznina takođe NIJE prazna...Prazna je samo Razumu koji ne može da registruje ono što se u toj praznini nalazi a NE-KREĆE SE.
Ta praznina je apsolut.
Tesla je, recimo, apsolut nazivao TAMOM. Svjetlost i zvuk su pokrenute informacije koja su postojeće a nepokretne (u TAMI) te stoga Razum, koji rergistruje KRETANJE ne može da ih doživi...dok se te informacije (Znanja o Sebi) ne pokrenu, zavibriraju ...apsolutna Znanja, stoga i zato, ne možeš doseći razumom.