Sama svoj Deda Mraz :)

:zpozdrav: Ja imam jedan detinjast, ali efikasan nacin da nateram sebe kad sam lenja da uradim sta zelim.
Npr. ako budem dobra (vredna u ucenju, disciplinovana u vezbanju, jaka u odolevanju hirovima) i ostvarim neki veliki cilj vredan odricanja, casticu sebe onom divnom roxy torbom jer cu imati indeks pun dobrih rezultata, i zasluzicu da ga nosim u necemu lepom :zgrudvanje:

Kako vi nagradjujete sebe? z:dd:
P.S. I za sta?

Tek sad sam ovo primetila. z:hm: Da li to znači da ako nismo nešto planirano uspeli da odradidimo, ne zaslužujemo novu tašnu ili šta god drugo nam srce ište? z:cry:

Što ne bi čašćavala sebe kad god ti se pruži (finansijska) prilika nego ovako? Šta ako naiđe neki loš period kad ti ništa ne ide od ruke, pa dobri rezultati izostanu?
 
Kad sve zabrljam toliko da mrzim samu sebe,da predje sve granice,na kraju,nekako, odlucim da popustim malo i castim se. :D
Zasto se nervirati?
Secam se u srednjoj skoli kad sam jednom dobila keca iz strucnog predmeta kod najgore profesorke ikada koja je hodala ovom Zemljom, onako sva sludjena i nesrecna otisla sam i kupila sebi cokoladu i smazala je u to ime!
 
:zpozdrav: Ja imam jedan detinjast, ali efikasan nacin da nateram sebe kad sam lenja da uradim sta zelim.
Npr. ako budem dobra (vredna u ucenju, disciplinovana u vezbanju, jaka u odolevanju hirovima) i ostvarim neki veliki cilj vredan odricanja, casticu sebe onom divnom roxy torbom jer cu imati indeks pun dobrih rezultata, i zasluzicu da ga nosim u necemu lepom :zgrudvanje:

Kako vi nagradjujete sebe? z:dd:
P.S. I za sta?

Ја сам имала тај фазон док сам студирала. Кад кренем да спремам испит затворим се у своју гајбу и штребам, а једини већи излазак ми је био вечерња шетња са псом центром Новог Сада (пошто сам близу живела) и разгледање излога. Е, за време тих шетњи бих се занимала тиме бирајући шта ћу себи поклонити ако положим испит. z:)
То нису биле ствари које бих свакако купила и које су ми неопходне, него баш неко мало чашћавање нечим што иначе у другим околностима не бих приуштила себи.z;) Наравно, нису то могле бити неке скупе ствари...али ипак било је довољно као мотивација сиромашној студенткињи! z;)

И, наравно - сваки пут бих одржала реч и частила се после испита! :zskace:
 
:zpozdrav: Ja imam jedan detinjast, ali efikasan nacin da nateram sebe kad sam lenja da uradim sta zelim.
Npr. ako budem dobra (vredna u ucenju, disciplinovana u vezbanju, jaka u odolevanju hirovima) i ostvarim neki veliki cilj vredan odricanja, casticu sebe onom divnom roxy torbom jer cu imati indeks pun dobrih rezultata, i zasluzicu da ga nosim u necemu lepom :zgrudvanje:

Kako vi nagradjujete sebe? z:dd:
P.S. I za sta?
Немам ја тај систем ''награда-казна'' у мом функционисању.

Имам велики циљ, и све што радим, радим у циљу остварења једне велике ствари, а то је да будем најбоља у послу којим се бавим.
Велика је то амбиција, али није неостварива.
Највећа награда ће ми бити поштовање и уважавање колега.
 
Ma, to me podseća na ono - dobijem sto dinara za peticu i ne dobijem ništa za keca, a sad smo šatro stariji pa nas ne čašćavaju i kažnjavaju baba, deda, roditelji, nego mi sami (a opet njihove pare :)).

I to mi je fuj. Učim valjda za sebe a ne radi torbe.

I ako mi se svidi, biće moja bez obzira jesam li upravo dala pet komada s desetkama ili je bio vrlo sušan rok. :) Ako imam keša, odmah, ako nemam - čekam stipendijicu ili neki zarađeni keš.

Po prirodi sam hedonista i volim sebe da "čašćavam" bilo materijalnim, bilo npr. ekstra velikom kafom s drugaricom, bez obzira na to jesam li to "zaslužila" - jer na to ne gledam kao na nešto zasluženo ili nezasluženo nekim postignućem.
 
Мени је ок што неки људи не функционишу тако. (Ни ја више то не радим, немам потребе.) Но, смета ми када се неки поступци вредносно кфалификују, поготово са ''фуј''. z:( Чему то? z:(

Одвајкада код људи функционишу два принципа - награда и казна! Ако те неко други награди за добро одрађен посао (бака због петица, шеф због сјајно урађеног посла, муж ти поклони цвеће због предивне вечере коју си приредила (лупам z:D) )...зашто је то ''фуј''?
И зашто је ''фуј'' ако себе наградимо јер смо задовољни неким својим учинком?

Понављам, сасвим разумем да неко не функционише тако...али баш се безвезе осећам што је ''фуј'' то што сам себе чашћавала због испита...z:(

Зар није најбитније да свако себи нађе неку мотивацију?

И баш ме копка ко би шефу, који би решио да га награди повишицом због добро обављеног посла, рекао:''Одбијам награду, то је фуј!'' z:mrgreen:
 
Nije loš metod, ja tako ponekad radim sa knjigama - ne kupujem ih pred ispit da ih ne bi čitala umesto da učim, (dovoljna mi je zamlata ovaj forum:mrgreen: ), a kad položim, pa čak i kad ne položim ispit kupim ih i uživam čitajući:zaljubljena:
 
Мени је ок што неки људи не функционишу тако. (Ни ја више то не радим, немам потребе.) Но, смета ми када се неки поступци вредносно кфалификују, поготово са ''фуј''. z:( Чему то? z:(

Одвајкада код људи функционишу два принципа - награда и казна! Ако те неко други награди за добро одрађен посао (бака због петица, шеф због сјајно урађеног посла, муж ти поклони цвеће због предивне вечере коју си приредила (лупам z:D) )...зашто је то ''фуј''?
И зашто је ''фуј'' ако себе наградимо јер смо задовољни неким својим учинком?

Понављам, сасвим разумем да неко не функционише тако...али баш се безвезе осећам што је ''фуј'' то што сам себе чашћавала због испита...z:(

Зар није најбитније да свако себи нађе неку мотивацију?

И баш ме копка ко би шефу, који би решио да га награди повишицом због добро обављеног посла, рекао:''Одбијам награду, то је фуј!'' z:mrgreen:

Lepo receno, Hellen..................... :snesko5:
 
Мени је ок што неки људи не функционишу тако. (Ни ја више то не радим, немам потребе.) Но, смета ми када се неки поступци вредносно кфалификују, поготово са ''фуј''. z:( Чему то? z:(

Одвајкада код људи функционишу два принципа - награда и казна! Ако те неко други награди за добро одрађен посао (бака због петица, шеф због сјајно урађеног посла, муж ти поклони цвеће због предивне вечере коју си приредила (лупам z:D) )...зашто је то ''фуј''?
И зашто је ''фуј'' ако себе наградимо јер смо задовољни неким својим учинком?

Понављам, сасвим разумем да неко не функционише тако...али баш се безвезе осећам што је ''фуј'' то што сам себе чашћавала због испита...z:(

Зар није најбитније да свако себи нађе неку мотивацију?

И баш ме копка ко би шефу, који би решио да га награди повишицом због добро обављеног посла, рекао:''Одбијам награду, то је фуј!'' z:mrgreen:
Izvini, nije mi to bio cilj. :(

Ono što je meni "fuj" jesu ljudi, bolje rečeno deca, koja uče samo za tih sto dinara ili auto za vikend ili šta već. Mislim da ih roditelji time ne uče da preuzimaju odgovornost za to što rade u školi i ne uče ih da postaju svesni da to rade zarad sebe i svoje budućnosti. Nemoj neko sad da mi banalizuje - likovno verovatno i učim za ocenu ako planiram da upišem medicinu, ali možda i radi opšte kulture, možda me zanima, a u krajnjoj liniji za bodove za prijemni.

I onda na faksu štrebaš da bi dobio... tamo nešto i skroz obrneš teze i to postane normalno.

Motivacija jeste bitna, ali mislim da je bezveze da motivacija za ispite bude spoljašnja!

Ali okej, tačno je, različiti smo, i još jednom se izvinjam tebi, Hellen, i svima koji su se osetili uvređeno posle mog posta.

P.S. Ne bih odbila povišicu šefu zbog dobro urađenog posla zato što je to nagrada za dobro urađen posao koji je bio moj cilj. Ono o čemu ja pričam sve vreme jeste dobro urađen posao kao sredstvo da se dođe do povišice.
 
Kolericno kupujem kad osetim neodoljivu potrebu da spiskam pare. I onda to prodje, i budem duugoo, sve duze mirna. Ne kupujem gluposti, uvek mi treba to sto kupim, u zavisnosti od trenutne finansijske situacije potrosim manje ili vise novca i uskladim prohteve sa mogucnostima, ili spiskam sve na jednu dobru stvar, o onda za ostalo cekam sledeci voz.
 

Back
Top