Sama...pa sta...

Sigurno su vam poznate recenice "Ja sam se u tvojim vec spremala za udaju..." ili "u moje vreme nije bilo toga i onog..." Znam da treba jednog dana otici iz roditeljskog doma i stvoriti sopsteveni.Ali ne zato sto tako okolina zeli,vec zato sto sami tako zelimo.
Pre neki dan sam se nasla sa drugaricama na kafi,naravno nismo se dugo videle i red je da se ispricamo.Krece prica,svakoj od nas se svasta toga izdesavalo.Posto se dugo nismo videle,i naravno prica krece u pravcu "veze i vezice".
Jedna od njih me pita:"Majo sta ima kod tebe?Neki novi decko?Pitam posto te nema nigde,ne vidjam te."
Kad samo im rekla da nemam nikog da sam sama.Pogledale su me kao da sam pala sa Marsa.I postavile hiljadu i jedno pitanje:"kako,zasto,"A pitanje koje je ostavilo najveci utisak na mene je bilo:"Pa kako mozes sama?"
Pa,mogu.Bolje mi je biti sama,nego sa nekim koga ne volim,prema kome ne osecam nista.Nikada mi nece biti jasne osobe koje moraju po svaku cenu da imaju nekog.Zasto je toliko sramno biti sam?Nekad mi stvarno bude zao sto sam sama,ima trenutaka kad pozelim da imam nekog pored sebe,ali ne po svaku cenu.
Jer bez iskrene emocije i cistih osecanja,svaka veza postaje pakao.Bar ja tako mislim.
I zato kazem,sama sam,pa sta.Dok se ne pojavi neko zbog koga cu ostetiti leptirice u stomaku,uzivacu u slobodi...Samo tamo gde ima ljubavi ima i prave iskrene veze.
P.S.Srecan dan zaljubljenih svima koji pored sebe imaju pravu osobu,i nama koji cemo tek naci tu pravu osobu...
 

Back
Top