Baby Yoda
Contributor
- Poruka
- 21.753
Paul Morphy (svetski šampion 1857-1859): Smatran je prvim nezvaničnim svetskim prvakom. U roku od dve godine igrajući međunarodni šah, postao je pomalo smeten. Šah mu je preuredio neurone i više nije bio isti. Poslednju deceniju života proveo je besciljno lutajući ulicama Nju Orleansa, sve vreme razgovarajući sam sa sobom. Umro je prosjak.
Wilhelm Steinitz (svetski šampion 1884-1894): Prvi zvanični svetski šampion umro je u ludnici u Njujorku, slomio se i zarazila ga je buva. Uveo je naučni metod gledanja na igru, proboj koji je hiljadama godina stare šahovske misterije razbio na lako razumljive koncepte koji su milionima širom sveta omogućili da šah shvate kao majstor. Otac modernog šaha, bez sumnje. Bilo bi mu bolje da čaj posluži u bečkim kafićima u kojima je započeo šahovsku karijeru.
Emmanuel Lasker (svetski šampion 1894 - 1921): Matematički genije. Jedan od 12 ljudi na svetu koji su razumeli Ajnštajnovu teoriju relativnosti kada je prvi put objavljena. U stvari, bio je jedan od Ajnštajnovih najboljih prijatelja. Zajedno su razgovarali o složenim jednačinama. Ajnštajn je, međutim, primetio da je Lasker genije izgubljen u šahu. Mogao je biti deo tima koji je razvio atomsku bombu, ali umesto toga Lasker je protratio život gurajući drvo (figure). Lasker je mogao da dobije Nobelovu nagradu, umesto toga, više je voleo da ostane svetski šampion rekordnih 27 godina. Umro je bez para u nekom opskurnom i oronulom stanu u Njujorku.
Jose Raul Capablanca (svetski šampion 1921-1927): Zgodan, harizmatičan čovek, ženskaroš koji nikada u životu nije radio nijedan dan. Sve mu je lako došlo. Rođen je u bogatoj i istaknutoj porodici koja je imala dobre veze sa kubanskom vladom. Šah je naučio sa samo četiri godine gledajući kako njegov otac i ujak igraju dva popodneva. Uopšte mu nije bila potrebna obuka. Nije pročitao nijednu šahovsku knjigu. Njegov mozak je automatski shvatio šta treba učiniti da bi postao svetski šampion. Kubanska vlada postavila ga je za međunarodnog ambasadora i platila mu velike pare da samo luta po svetu i igra šah. Sve ovo je u njemu razvilo jedan od najgigantskijih ego šaha koji je ikada video. Jesti gurmanske obroke u dobrim restoranima, koketirati i zavoditi najlepše dame, igrati karte sa aristrokatima, pušiti domaće kubanske cigare ... ovo je bila njegova rutina posle turnira ... za razliku od toga, drugi velemajstori bi se znojili i mučili pokušavajući da pronađu poboljšanja i nijanse u poznatim otvorima u njihovim hotelskim sobama tokom mnogih sati. Kapablanka je umro igrajući šah u jednom njujorškom klubu. Pukao je arteriju u mozgu zbog visokog krvnog pritiska. Nosio je odelo od 1500 dolara kada se to dogodilo.
Bobby Fischer (svetski šampion 1972-1975): Verovatno najveći igrač svih vremena. Amerikanac koji je prekinuo sovjetsku dominaciju na Svetskom prvenstvu. Kristalno čista igra. Kako je to uspeo, niko ne zna. Najveći instinkt ubice ikad izložen preko table. Igrate ga i znate da ćete izgubiti. Anti-Jevrejin, iako je i sam bio Jevrej. Fišer je rušenje Tvin-Tovers-a proslavio uz smeh i bocu šampanjca. Želeo je da SAD obrišu lice zemlje. Čovek krajnje kontradiktornih, osećao je da je odabrani Amerikanac koji će vojne podučavati „lekciji poniznosti“. To je ono što je mislio da je njegov meč protiv Spasski-a. Šizofrenik. Spasski je na kraju postao njegov prijatelj za ceo život. Fischer je umro zbog zatajenja bubrega. Odbio je sve lekove. Rekao je da je šah završen kao igra.
Garri Kasparov (svetski šampion 1985-2000): Botvinikov omiljeni učenik. Promenitelj igre u istoriji šaha, Kasparov je revolucionisao način na koji se igra treba igrati kao niko pre njega. Uništio je stubove koji su držali klasična poziciona „pravila“. Pokazao je još jedan način tumačenja stavova. Uveo je računarsku eru u pripremu šaha. Bio je svetski broj jedan rekordnih 20 godina. Njegove igre predstavljaju neka od najvećih kreativnih dostignuća u šahu. Najveći napadački igrač svih vremena. Veliki ego. Verovatno najarogantniji šahista ikada. Tvrdoglav. Kasparovljevim putem ili autoputem. Magnus Carlsen i Hikaru Nakamura, dva najveća imena savremenog šaha, napustili su ga kao trenera zbog njegovog abrazivnog stava.
Da li mislite da su velemajstori u šahu pomalo ćaknuti ljudi?
Wilhelm Steinitz (svetski šampion 1884-1894): Prvi zvanični svetski šampion umro je u ludnici u Njujorku, slomio se i zarazila ga je buva. Uveo je naučni metod gledanja na igru, proboj koji je hiljadama godina stare šahovske misterije razbio na lako razumljive koncepte koji su milionima širom sveta omogućili da šah shvate kao majstor. Otac modernog šaha, bez sumnje. Bilo bi mu bolje da čaj posluži u bečkim kafićima u kojima je započeo šahovsku karijeru.
Emmanuel Lasker (svetski šampion 1894 - 1921): Matematički genije. Jedan od 12 ljudi na svetu koji su razumeli Ajnštajnovu teoriju relativnosti kada je prvi put objavljena. U stvari, bio je jedan od Ajnštajnovih najboljih prijatelja. Zajedno su razgovarali o složenim jednačinama. Ajnštajn je, međutim, primetio da je Lasker genije izgubljen u šahu. Mogao je biti deo tima koji je razvio atomsku bombu, ali umesto toga Lasker je protratio život gurajući drvo (figure). Lasker je mogao da dobije Nobelovu nagradu, umesto toga, više je voleo da ostane svetski šampion rekordnih 27 godina. Umro je bez para u nekom opskurnom i oronulom stanu u Njujorku.
Jose Raul Capablanca (svetski šampion 1921-1927): Zgodan, harizmatičan čovek, ženskaroš koji nikada u životu nije radio nijedan dan. Sve mu je lako došlo. Rođen je u bogatoj i istaknutoj porodici koja je imala dobre veze sa kubanskom vladom. Šah je naučio sa samo četiri godine gledajući kako njegov otac i ujak igraju dva popodneva. Uopšte mu nije bila potrebna obuka. Nije pročitao nijednu šahovsku knjigu. Njegov mozak je automatski shvatio šta treba učiniti da bi postao svetski šampion. Kubanska vlada postavila ga je za međunarodnog ambasadora i platila mu velike pare da samo luta po svetu i igra šah. Sve ovo je u njemu razvilo jedan od najgigantskijih ego šaha koji je ikada video. Jesti gurmanske obroke u dobrim restoranima, koketirati i zavoditi najlepše dame, igrati karte sa aristrokatima, pušiti domaće kubanske cigare ... ovo je bila njegova rutina posle turnira ... za razliku od toga, drugi velemajstori bi se znojili i mučili pokušavajući da pronađu poboljšanja i nijanse u poznatim otvorima u njihovim hotelskim sobama tokom mnogih sati. Kapablanka je umro igrajući šah u jednom njujorškom klubu. Pukao je arteriju u mozgu zbog visokog krvnog pritiska. Nosio je odelo od 1500 dolara kada se to dogodilo.
Bobby Fischer (svetski šampion 1972-1975): Verovatno najveći igrač svih vremena. Amerikanac koji je prekinuo sovjetsku dominaciju na Svetskom prvenstvu. Kristalno čista igra. Kako je to uspeo, niko ne zna. Najveći instinkt ubice ikad izložen preko table. Igrate ga i znate da ćete izgubiti. Anti-Jevrejin, iako je i sam bio Jevrej. Fišer je rušenje Tvin-Tovers-a proslavio uz smeh i bocu šampanjca. Želeo je da SAD obrišu lice zemlje. Čovek krajnje kontradiktornih, osećao je da je odabrani Amerikanac koji će vojne podučavati „lekciji poniznosti“. To je ono što je mislio da je njegov meč protiv Spasski-a. Šizofrenik. Spasski je na kraju postao njegov prijatelj za ceo život. Fischer je umro zbog zatajenja bubrega. Odbio je sve lekove. Rekao je da je šah završen kao igra.
Garri Kasparov (svetski šampion 1985-2000): Botvinikov omiljeni učenik. Promenitelj igre u istoriji šaha, Kasparov je revolucionisao način na koji se igra treba igrati kao niko pre njega. Uništio je stubove koji su držali klasična poziciona „pravila“. Pokazao je još jedan način tumačenja stavova. Uveo je računarsku eru u pripremu šaha. Bio je svetski broj jedan rekordnih 20 godina. Njegove igre predstavljaju neka od najvećih kreativnih dostignuća u šahu. Najveći napadački igrač svih vremena. Veliki ego. Verovatno najarogantniji šahista ikada. Tvrdoglav. Kasparovljevim putem ili autoputem. Magnus Carlsen i Hikaru Nakamura, dva najveća imena savremenog šaha, napustili su ga kao trenera zbog njegovog abrazivnog stava.
Da li mislite da su velemajstori u šahu pomalo ćaknuti ljudi?
