U odsjaju sveće posmatrala je srebrnu oblogu svećnjaka.
Pažnju joj je privukao izgraviran i okrnjen obris male tragičke maske.
Nedostajala je samo linija usta i brade.
Trudila se da pronikne u ono što je iščezlo.
Da domisli i uobliči celinu maske.
Da pređe onu meru iza koje će sve što je izgubljeno povratiti svoj sadržaj.
Možda će se u tom prizivanju, u usredsređenju, prekinuta linija ponovo spojiti.
Navikavala se na tragičan lik, a istovremeno očekivala nešto drugo.
Vosak sa sveće kapao je niz svećnjak i slivao se u donji deo gravire.
Topio se i stvarao privid mimičkog izobličenja maske.
Taložio se, čvrsnuo i vajao usta u širok i razvučen osmeh.
Na okrnjenom delu nazrela je ono što je priželjkivala.
Bila je to tragikomična maska njenih snova...
