Tog medenog septembra u samu zoru.
Na bolnickom prozoru..
Sto nebu stremi .
Sisli su ili pali.
Andjeli mali.
Mama je bila i ostala .
Statua u oreolu radosti.
Beskrajna milina .
Kad dusa bude uska .
Da ivicama kosmosa .
Spozna raj koji zemljom vlada.
Sama u trnu vijeka vrijednom .
Zoru je cekala i znala.
Ova je planeta mala .
Ispruzenih ruku zagrljaja.
Kosmosu se predala.
Samo tolika dubina beskraja .
Moze da primi ono sto je osjecala.