Stardust
And now the purple dusk of twilight time
Steals across the meadows of my heart
High up in the sky the little stars climb
Always reminding me that were apart
You wander down the lane and far away
Leaving me a song that will not die
Love is now the stardust
Of yesterday
The music
Of the years
Gone by
Sometimes I wonder why I spend
The lonely nights
Dreaming of a song.
The melody haunts my reverie
And I am once again with you.
When our love was new, and each kiss an inspiration.
But that was long ago, and now my consolation
Is in the stardust of a song.
Beside the garden wall, when stars are bright
You are in my arms
The nightingale tells his fairy tale
Of paradise where roses grew.
Though I dream in vain, in my heart you will remain
My stardust melody
The memory of loves refrain.
Mitchell Parish
1929.
************
Zamisljam doba dana
u kojem bi najsvecanije bilo
da se odigra
umiranje jednog
raspevanog klovna.
Cirkusi su
prevazidjene atrakcije
kazaljke mojih satova
savladale su sve akrobacije
i trotoari su arene
na kojima sam
i sam
zongler svetlosti.
Doba dana
u kojem bi najsvecanije bilo
poslednji put
prosetati po zici
sa nacrtanim osmehom
i sa casom u ruci
sa pivom bez pene....
poslednji put
pogledati dole
i pomisliti
blizu je
pogletati gore
i pomisliti
blize je.
Bez aplauza molim
ne habajte dlanove
mozda vec sutra
neko svecanije ode.
***********
Tama nagorela
zelenim svetlom dopusta
i polazna tačka
u kojoj su istrčana
tri maratona.
Palaca
zadebljali jezik ćutnjom
uvežbava reč
kojom će se javiti
svetini
koja iz prećutnog
kleše toteme.
S dahom u leđa
s orkanom u grudi
ti bi napred?
Ti koja zalučiš
sve uglove mojih gledanja
i zaobliš sve ćoškove mojih izgona
JESI
nad svakim mostom kojim kanim
iznad svih tokova
svake baruštine
i svakog ponora.
8
Čitav život osećam da sam osam(a)
da sam petlja
kao poljubac u dvoličju
kao pupak u dvosmislu.
Ne prišivaj mi dvoličnost.
Pred tobom samo sam jedno
- golo jedinstvo.
Probdela sam noć
sa klincem-samoubicom.
Ne možeš ni da zamisliš šta je radio
i gde se zavlačio
samo da bi dokazao
da mi oči nisu zagasite
kao što sebični starci znaju da govore
i da ta reč na nekom stranom
samo njima znanom jeziku
ne zvuči tako dobro.
Ne, nisu zagasite.
Vatrene su!
Da li te peku moji suncokreti?
Da li te bole još žive oči?