RUŽIČNJAK (ljubavna pesma a la Ljilja
)
Davno,davno igra poče.
igrala se oka čet’ri,
igrale se čet’ri ruke,
i dve glave mislile su
šta je koja htela reći
i pogledom i osmehom,
i sa ljutnjom i sa suzom,
i sa vikom i sa drekom,
isto vala k’o sa smehom.
Te dve glave smislile su
šta će ruke da urade.
Čet’ri ruke radile su,
dan i noć u poslu bile.
Čet’tri oka uživaše
gledajući u miline,
gledajući kako rastu
ruže što su posadile.
I ružičnjak njihov sada
pun k’o oko, liči na nar,
ljubav širi, pogled pleni
niza stazu i niz pute
kud su glave prolazile
i ruke su posadile.
U špaliru deca uče
kako ružu orezati,
i kako je negovati.
Trn ne boli, trn se voli.
Trn je deco deo ruže.
Bez njega bi gola bila,
Bez njega se uplašila,
Ruža bez njeg’ ne bi snila.
Igra traje već poduže,
ostariše čak i ruže,
al’ i dalje miris daju
i pupoljci izbijaju.
Samo što su stabla njina
Jaka, tvrda, nelomljiva.
PS moj maleni, nemušti doprinos ljubavnoj poeziji blogera

Davno,davno igra poče.
igrala se oka čet’ri,
igrale se čet’ri ruke,
i dve glave mislile su
šta je koja htela reći
i pogledom i osmehom,
i sa ljutnjom i sa suzom,
i sa vikom i sa drekom,
isto vala k’o sa smehom.
Te dve glave smislile su
šta će ruke da urade.
Čet’ri ruke radile su,
dan i noć u poslu bile.
Čet’tri oka uživaše
gledajući u miline,
gledajući kako rastu
ruže što su posadile.
I ružičnjak njihov sada
pun k’o oko, liči na nar,
ljubav širi, pogled pleni
niza stazu i niz pute
kud su glave prolazile
i ruke su posadile.
U špaliru deca uče
kako ružu orezati,
i kako je negovati.
Trn ne boli, trn se voli.
Trn je deco deo ruže.
Bez njega bi gola bila,
Bez njega se uplašila,
Ruža bez njeg’ ne bi snila.
Igra traje već poduže,
ostariše čak i ruže,
al’ i dalje miris daju
i pupoljci izbijaju.
Samo što su stabla njina
Jaka, tvrda, nelomljiva.
PS moj maleni, nemušti doprinos ljubavnoj poeziji blogera
