RUZA

Nemocna i zgazena,od surovih ljudi,
na asfaltu vrelom,lezala je ona.
Nedavno je bila tek pupoljak mali,
a vec sada za nju zvonila su zvona!

Laticu je svaku,darivala za ljubav
i lepotom je svojom,usrecila mnoge.
Sada lezi tu...na asfaltu sivom,
nemilo i grubo,bacena pod noge!

Niko da je pogleda,niko da je spasi...
Makar jedan pogled,tu dole...pod noge...
Nikom vise ne treba,ni vaznu da krasi,
a nekad je ona...usrecila mnoge!!!
 
Pa kada je tako lepa reč o ružama......................:bye:

*RAZGOVOR*

Procvetala ruža, na stolu je mome
I šapatom tihim, nežno mi je rekla
Rođena sam zato, drugi da me lome
Dok niz lati njene, rosa je potekla................

Nastala u kolu, ružinoga grma
Umivena rosom rascvetanog sjaja
Raširila lati, ko prosuta srma
Ubrana da bude na početku kraja..................

U ruci je mojoj, uvenula ruža
Spržene lepote i ugaslih boja
Rasute lati, kao da mi pruža
U pupoljku novom, OPET BIT ĆU TVOJA

ZK
 

Back
Top