Srđan Šušnica: Vulin – Bitan šaraf Vučićevog režima, radikalizator regiona i meta sankcija zbog Kosova i proruske agende
July 25, 2023
Geopost: Aleksandar Vulin, šefa BIA i ključni deo Vučićevog antidemokratskog, antizapadnog projekta je sankcionisan od strane SAD. Većinska Srbija, ipak, grčevito brani tog i takvog Vulina i vlasti traže od Amerikanaca dokaze za navedene razloge sankcionisanja. Kako na sve to gledate?
Šušnica: Vulin je dvorska luda i igračka Vučićevog režima, ali to ga ne čini manje opasnim. I takav kakav jeste on je ipak bitan šaraf zvaničnog Beograda koji radikalizira Srbiju i region i direktno ugrožava mir u regionu. On je i postavljen na tako značajnu poziciju da bi njegove fantazmagorije dobile na snazi, ali i da bi štitio unosne poslove Vučićevog režima. U nekom potencijalnom scenariju oružanih sukoba ovakav psihološki profil se obično nađe na čelu kampanja masovnih zločina protiv humanosti, ali njegovo odsustvo organizacionih, sigurnosno-obavještajnih i vojnih vještina i liderskih sposobnosti, ga čine manje opasnim i više štetnim za vlastitu državu.
Sankcije Vulinu jesu direktno vezane za Kosovo i nedavno nasilje u režiji srbijanskih bezbjednosnih struktura i ruske agenture na sjeveru. Indirektno su vezane za prorusku agendu koju Beograd provodi u regionu zajedno sa režimom Milorada Dodika.
Ali Zapad kaska za Srbijom. Srbija ne brani Vulina per se, već brani svoje antizapadne, antiameričke, ani-NATO i proruske izbore, dok joj taj isti Zapad povlađuje Srbiji, gleda joj kroz priste i bez ikakvog osnova proglašava je liderom u regionu. Vulin je tu samo zli klovn koji je namjerno stavljen u centar pozornice simboličkog sukoba, koji pravi buku Ii odvraća pogled od suštinski bitnih aktivnosti zvaničnog Beograda. Na kraju može biti iskorišten i kao čip u pregovorima oko Kosova, kao što u tim pregovorima Srbija koristi pitanje sankcija Rusiji ili činjenicu da prodaje oružje i opremu i Ukrajini i Rusiji istovremeno.
Geopost: Vulin je nedavno dvema studentkinjama iz Sarajeva, koje su optužene da su veličale zločine i haške osuđenike na društvenim mrežama na dan kada se u Srebrenici obeležavala 28-godišnjica genocida, omogućio nastavak školovanja u Beogradu. Da li je sa takvom Srbijom moguće pomirenje u koje stalno ubeđuju ne samo vlasti u Crnoj Gori, već i nove vlasti BiH ali i međunarodna zajednica?
Šušnica: Sretan je onaj koji je ovim iznenađen. Lično žao mi zbog izbora koji su načinile te dvije mlade osobe, ali ima vremena, kajaće se. Od Petra Kočića pa do njih dvije danas, postoji niz Srba i Srpkinja koji su se, prije ili kasnije, tiho ili javno, na slobodi, u zatvoru ili na psihijatrijskoj klinici pokajali jer su svoje živote stavili u službu i pogon političkog Beograda.
Drugi dio pitanja bi ilustrovao jednom vinjetom. Znate kada će mostovi mira i prijateljstva od susjeda prema Srbiji biti najvelelpniji? Pa kada se budu počeli graditi preko dubokih korintskih kanala koje u međuvremenu treba iskopati. To je formula opstanka uz ovu i ovakvu Srbiju. Žao mi je, ali niko za to nije više zaslužan od same države i crkve Srbije.
Geopost: Imaju li aktuelni protesti protiv nasilja u Beogradu potencijala da doprinesu promenama? Svi su jedinstveno PROTIV Vučića ali nije jasno ZA šta su.
Šušnica: Nažalost ti protesti nemaju snagu da se politizuju i budu nešto više od građanske osude nasilja. Razloge treba tražiti u nepostojanju ideološke alternative Vučićevom režimu i politici koju vodi SNS, crkva Srbije i institucije pod njihovom kontrolom.
Vučić izvanredno vlada catch-all pristupom, pa čak i ako ne pridobije sve u svoj tabor, on je svojom retorikom, pojavom i medijsko-botovskim aparatom uvjerio cijelu Srbiju da zastupa sva politička stajališta korisna za Srbiju po svim pitanjima, odjedanput i svugdje.
Time on fragmentira alternativna razmišljanja i opozicione tendencije, sprečava ukrupnjavanje i otupljuje oštricu kritike prema sebi, pogotovo po pojedinim pitanjima.
Evo uzmite za primjer pitanje Draže Mihajlovića i četništva.
Opozicija u Srbiji po ovom pitanju praktično ne postoji. Ubjedljiva manjina javne inteligencije Srbije oštro kritički osuđuje pokloništvo većinske Srbije prema čovjeku koji je ne samo kolaborant nacističkog okupatora već i ratni zločinac, i takvi kada se politički organizuju ne mogu preći prag.
U međuvremenu kult četništva i revizionistička laž o Draži i četnicima kao antifašistima i borcima otpora je toliko duboko prodrla u društvo da imate pripadnike LGBT populacije koji slave četništvo, sudije i pravnike koji nemaju ništa protiv rehabilitacije najgorih četničkih zločinaca. Imate pojedine ugledne opozicione figure koji mediokritetski prilaze pitanju Draže Mihajlovića sa humanitarne strane pa eto s puno razumjevanja zalažu se da svako treba da mu se zna za grob, a ne pitaju se pri tome gdje su grobovi njegovih žrtava i šta će biti kada njegov grob postane novo svetilište mladih u Srbiji.
Mnogi politički akteri i mediji koji i nisu skloni četništvu, ne žele se outovati jer se boje da će izgubiti glasače, publiku, pa onda srednjače, ignorišu, ćute. I tako je po gotovo svim gorućim pitanjima.
I za režim i za većinu opozicije Crna Gora je srpska država a Crnogorci su Srbi, dok je Milo Đukanović posljednji komunistički diktator i mafijaš.
Isto je i kada je u pitanju genocid i ratni zločini u Bosni.
Režim i većina opozicije negira genocid u Srebrenici, srednjaši ćute ili u javnim istupima izbjegavaju kvalifikaciju zločina, pribjegavaju eufemizmima i simboličkoj trgovini, tipa “i vi ste nas”.
Primjera radi jedan od vođa opozicionog pokreta “Ne davimo Beograd” Dobrica Veselinović je 11. jula posjetio Potočare i dao javnu izjavu u kojoj je izbjegao zločine u Srebrenici nazvati genocidom a kroz svoju izjavu je i provukao svojevrsno opravdanje za svoje prisustvo tu, izrekavši da “ako su Majke Srebrenice išle u Jasenovac, zbog njih smo dužni biti u Srebrenici”.
Šta to znači? Da genocid u Srebrenici ne postoji bez Jasenovca? Da je ne moguće odati poštu žrtvama Srebrenicu koji su pobijeni za života malog Dobrice, dok Majke Srebrenice ne odaju poštu za žrtve Jasenovca koje su pobijene za vakta Dobricinog pradjede?
I uz put budi rečeno te žrtve Jasenovca nisu Srbijanci, već bosanski Srbi, što je značajna, rijetko nepremostiva razlika? Ili da je možda Dobrica htio da poruči da je Srebrenica rezultat Jasenovca, ili da se bez Jasenovca ne bi desila Srebrenica?
Prije Dobrice u Potočare je došao sa sličnim porukama sam Vučić, izbjegavajući pri tome da izgovori riječ genocid, odavajući poštu žrtvama zločina kojeg negira. Naravno lider opozicije je izbjegao i da jasno artikuliše ko su i osudi zločince, ili da na primjer jasno locira političku odgovornost Srbije za genocid, a kamoli da osudi političke i intelektualne stratege tog zločina. Samo na ovom primjeru se jasno vidi koliko opozicija u Srbiji ideološki blijeda, neartikulisana, ali i kukavička, nerijetko i cinična i zlonamjerna.
