Stoga je zapravo glavna uloga biološkog oružja ne da ubije, već da načini psihološku štetu u glavama ljudi države protiv koje se koristi.
Spomenuti ću nekoliko patogenih mikroorganizama koje se najčešće koriste kao biološko oružje i razloge zašto je to tako.
Uvjerljivo je najpoznatiji od njih Bacillus anthracis, drugim riječima bacil antraksa. To je bakterija koja se u uvjetima nepogodnim za razmnožavanje iz svoje vegetativne forme pretvara u sporogenu, stvarajući visoko otpornu sporu, koja u okolišu može preživjeti gotovo neograničeno dugo, a dokazano je, barem kroz 50 godina. Stoga nakupina više desetaka tisuća spora zapravo naliči na fini bijeli prah. Potrebna je ogromna infrastruktura da se proizvedu veće količine ovog praha, iako je sam proces proizvodnje dovoljno primitivan da bi ga mogao primijeniti i student medicine.
U prirodi, spora antraksa ima svugdje u zemlji, ali u malim koncentracijama. Bio-napad bi pak podrazumijevao, ako želi biti uspješan, ispuštanje velikih količina od najmanje nekoliko kilograma spora. Primjerice, Svjetska zdravstvena organizacija je dala ilustrativan primjer posljedica eventualnog velikog napada: ukoliko se 50 kg spora antraksa ispusti niz vjetar u gradu od pola milijuna ljudi, smatra se da bi stradalo do 95 tisuća, te oboljelo dodatnih 125 tisuća ljudi toga grada. Dodatnu otežavajuću okolnost predstavlja i činjenica da bi, barem u prvim satima napada, on vjerojatno prošao neopaženo, sve dok ne bi počele obolijevati veće skupine ljudi. Dobar primjer ovoj tvrdnji, koji se često navodi u većini knjiga, je i Sverdlovski incident koji se dogodio 1979. godine u Sverdlovsku u bivšem SSSR-u. Tamo je naime došlo do incidenta pri čemu je u okoliš ispuštena veća količina spora antraksa. Posljedica je bila 66 smrtnih slučajeva običnih ljudi koji su imali nesreću da žive nekoliko kilometara u smjeru puhanja vjetra iz dotične vojne tvornice. Sam incident Rusi su, zbog hladnoratovske politike i negiranja proizvodnje biološkog oružja nijekali godinama nakon toga.
http://3.***************/_473nrD5vEv8/Sa5uVH3K4zI/AAAAAAAABZU/RMwGnMJcA-0/s400/soldier-gas-mask.jpg Ako ste se zapitali zašto se zapravo dotične spore u svim scenarijima ispuštaju u zrak, niz vjetar, odgovor je jednostavan: plućni je antraks, kojeg se dobije inhaliranjem dovoljnog broja spora, najteži oblik bolesti. Od njega umire između 95 i 100% svih oboljelih koji se ne liječe. Osim toga, samo liječenje ima jako malo uspjeha ako se ne započne prije izbijanja prvih simptoma bolesti.
Postoje još i kožni oblik, koji je lako lječiv, te crijevni, konzumiranjem kontaminiranog proizvoda, ali je infekciona doza potrebna za obolijevanje puno veća i liječenje puno uspješnije.
Još jedan od ozbiljnih kandidata za eventualnu uporabu u terorističke svrhe je virus velikih boginja, virus Variole. Čitateljima Medicina.hr vjerojatno je poznato ako su čitali neki od naših starijih članaka da je bolest velikih boginja zapravo iskorijenjena. Zadnji se slučaj prirodne bolesti dogodio negdje 1977. godine u Somaliji, dok je zadnji zabilježen slučaj bio incident u jednom laboratoriju godinu poslije. Oni koji su gledali film "Variola vera" s početka osamdesetih sjećaju se Rade Šerbedžije i drugih koji su nam ukratko ponovili što se događalo u beogradskoj klinici za zarazne bolesti sredinom 70-ih, kada je izbila jedna od zadnjih poznatih epidemija velikih boginja. Bolest je u bivšu državu donio jedan kosovski hodočasnik na povratku iz Meke.
Iako su velike boginje iskorijenjene kao bolest, službeno se zna za postojanje virusa pohranjenog na dva mjesta u svijetu: u američkom CDC-u (Center for Deasase Control) u Atlanti, gdje američki epidemiolozi imaju sjedište, te naravno, u Moskvi.
Veći broj znanstvenika smatra da to i nisu jedina mjesta gdje je virus očuvan. Ako trezveno promislimo mogli bi se složiti s takvom konstatacijom. Da li će ikad takva spremišta, ako postoje, u nekim zemljama doći u ruke teroristima teško je reći.
Amerikanci očito smatraju da bi mogla, a ako oni sami tako misle, onda očito znaju nešto što mi ne znamo. Stoga se već duže vrijeme u SAD-u vrše pripreme za eventualnu masovnu imunizaciju stanovništva. Koliko je meni poznato sa CNN-a, radi se o budžetu odobrenom za proizvodnju 20 do 60 milijuna doza cjepiva. Cijela je američka vojska stalno procijepljena protiv Variole.
Tko je čitao stare romane Texa Willera sjetit će se da su Englezi na sjevernoameričkom kontinentu vodili vjerojatno prvi poznati biološki rat, nudeći indijancima plahte zaražene Variolom.
Razlog opravdanoj zabrinutosti leži u činjenici da inkubacija bolesti traje od 7 do 19 dana, te da u necijepljenih osoba stopa smrtnosti iznosi od 10 do 60%, ovisno o vrsti kliničke slike. No nakon pojave prvog vala oboljelih, započeti procjepljivanje je nužno, tako da ostale zaražene osobe, koje još nisu razvile znakove bolesti imaju mnogo bolje šanse za preživljavanje.
Dakle, opasno je prvih nekoliko dana od unosa bolesti.
Virus se s oboljele na zdravu osobu širi uglavnom kapljičnim putem. Nekoliko dana pred erupciju bolesti oboljeli se žale na jaku glavobolju, boli u mišićima i leđima te naglu vrućicu.
Stoga bi za liječnike najgori scenarij bio pojava napada tijekom zime i vladavine obične prehlade i gripe.
Kad se bolest manifestira kožnim pustulama na licu i podlakticama, nije ju teško dijagnosticirati. Od tog trenutka opasnost je zapravo već prošla.Ovdje imate intervju od KGB-ovca u penziji koji živi u Kaliforniji koji prizanao da je Rusija več razvila genetske i rasne viruse koji mogu uništit pojedinu rasu ljudi poput semitske ili kineske.Neka od tih virusa u kombinaciji sa suzavcem su upotrebljena u Moskvskom kazalištu kojeg su dražali Čečeni virus je ubio samo njih a ne ruse to je služba znanosti u borbi protiv terorizma http://calitreview.com/62 RUSKI ZNANSTVENICI PROIZVELI LEK ZA RAK IZ DUHANA Statistički, pušači umiru od raka mnogo češće nego oni koji ne puše ljudi. Loša navika ubije godišnje 7 milijuna ljudi, no proizvodnja i prodaja cigareta svejedno raste. Ruski znanstvenici nedavno su došli do nevjerojatnog otkrića: pronašli su u duhanu supstancu koja bi mogla pomoći u liječenju raka.
Lijek za rak iz duhana
Dr Dorokhov pokazuje duhan iz kojeg se dobiva lijek za rak Znanstvenik Kosorukov kaže kako je supstanca pronađena kao rezultat serije testova provedenih na životinjama. Testovi su rađeni kako bi se pronašao lijek za rak, te se još uvijek provode na jajnim stanicama hrčaka i miševa.U našem laboratoriju uzgajamo fluorescentne muhe, zečeve i miševe, koji svijetle pod specijalnom lampom. Tako promatramo što se događa u njihovom tijelu i stanicama. Nažalost, još uvijek je preskupo proizvesti lijek za rak na bazi životinjskih stanica', dodaje Kosorukov.
Jedna doza takvog lijeka koštala bi oko 2800 dolara, a pacijenti bi morali plaćati preko 100 tisuća dolara za godišnji tretman.Zbog toga su se ruski znanstvenici okrenuli biljkama. Najveća prednost u ovom procesu jest brzina. Istraživači koriste sve potencijale biljaka kako bi vrlo brzo proizveli željenu supstancu.
Plantaža ljekovitog duhana smještena je u moskovskom Institutu za kemijsku biologiju.
Jedna sadnica ovih biljaka dovoljna je da se proizvede lijek dostatan za izlječenje pacijenta', kaže znanstvenik iz Laboratorija za molekularnu biologiju virusa, profesor Yury Dorokhov.'Proizvodnja je jeftinija pet do šest puta u odnosu na ostale lijekove za liječenje raka.Pacijent bi na lijek trebao čekati od tri tjedna pa do mjesec dana. To je iznimno važno jer danas postoji nekoliko stotina vrsta raka.Za naš eksperiment izabrali smo divlji australski duhan. Za sada se radi samo o malom stakleniku, no u budućnosti će postojati cijela polja.Ruski znanstvenici na tragu 'eliksiru mladosti'
Tim ruskih znanstvenika radi na spoju koji će produžiti mladost ljudskog organizma tako što će uklanjati toksine u mitohondrijima.
Ruski znanstvenici najavljuju da se, ukoliko se projekt bude uspješno razvijao, može očekivati skorašnje testiranje 'eliksira mladosti' na ljudima. http://www.javno.com/hr-svijet/ruski-znanstvenici-na-tragu-eliksiru-mladosti_241219 http://dnevnik.hr/vijesti/znanost-it/ruski-znanstvenici-proizvode-lijek-za-rak-iz-duhana.html