- Poruka
- 95.555

Ruke koje se mole ili Ruke u molitvi je crtež-studija nemačkog slikara Alberta Direra.
Prikazane su muške ruke spojene u molitvi, zajedno sa rukavima košulje.
Ruke su tanke, sa dugim prstima i dobro negovanim noktima, bez žuljeva od manuelnog rada.
Podlaktice su elegantno odevene, sa rukavima izrađenih od skupocenih materijala, očigledno je to odeća bogate osobe.
Tetive i vene na rukama su detaljno prikazane.
Ove ruke kao da su uperene prema nebu.
Crtež Ruke koje se mole Alberta Direra je bio predmet mnogih tumačenja i spekulacija o namerama umetnika i rukama koje su naslikane.
Postoje mnoge priče da je Direr koristio ruke svog brata .Iza crteža stoji priča:
Direrov otac,radio je razne poslove kako bi prehranio svoju porodicu.Direr i njegov brat imali su isti san: da slede svoj talenat za umetnost, ali su znali da otac ni jednog neće moći da pošalje u Nirnberg na Akademiju.
Posle mnogobrojnih razgovora, dva mladića napravila su dogovor. Bacaće novčić. Onaj ko izgubi, zaposliće se u obližnjem rudniku i svojom zaradom izdržavati brata dok pohađa Akademiju.Kada taj brat završi studije,, izdržavaće drugog brata prodajom svojih umetničkih dela ili, ako je neophodno, takođe radom u rudniku.
Direr je dobio.otišao je u Nirnberg, a drugi brat, Albert, otišao je u opasni rudnik i u naredne četiri godine finansirao brata, čiji je rad bio senzacionalan. Albrehtovi duborezi i ulja bili su daleko bolji nego radovi većine profesora, a počeo je i da zarađuje značajne honorare.
Kada se mladi umetnik vratio u svoje selo, porodica Direr je priredila svečanu večeru. Na kraju obeda, Albreht je održao zdravicu u čast svog voljenog brata, za godine žrtvovanja, koje su omogućile da ispuni svoje ambicije. Njegove završne reči bile su: "A sada je, Alberte, blagosloveni brate moj, tvoj red. Sada ti možeš da ideš u Nirnberg da slediš svoj san, a ja ću brinuti o tebi."
No , njegov brat je ustao i rekao:
"Ne, brate. Ne mogu ići u Nirnberg. Suviše je kasno za mene. Pogledaj... Pogledaj šta je četiri godine u rudniku učinilo mojim rukama! Kosti u svakom prstu su bile polomljene najmanje jednom i čak ne mogu da držim čašu da uzvratim tvoju zdravicu, a kamoli da crtam delikatne linije na pergamentu ili platnu perom ili četkicom. Ne, brate..."Posle mnogobrojnih razgovora, dva mladića napravila su dogovor. Bacaće novčić. Onaj ko izgubi, zaposliće se u obližnjem rudniku i svojom zaradom izdržavati brata dok pohađa Akademiju.Kada taj brat završi studije,, izdržavaće drugog brata prodajom svojih umetničkih dela ili, ako je neophodno, takođe radom u rudniku.
Direr je dobio.otišao je u Nirnberg, a drugi brat, Albert, otišao je u opasni rudnik i u naredne četiri godine finansirao brata, čiji je rad bio senzacionalan. Albrehtovi duborezi i ulja bili su daleko bolji nego radovi većine profesora, a počeo je i da zarađuje značajne honorare.
Kada se mladi umetnik vratio u svoje selo, porodica Direr je priredila svečanu večeru. Na kraju obeda, Albreht je održao zdravicu u čast svog voljenog brata, za godine žrtvovanja, koje su omogućile da ispuni svoje ambicije. Njegove završne reči bile su: "A sada je, Alberte, blagosloveni brate moj, tvoj red. Sada ti možeš da ideš u Nirnberg da slediš svoj san, a ja ću brinuti o tebi."
No , njegov brat je ustao i rekao:
Jednog dana, iz poštovanja prema Albertu, za sve što je žrtvovao, Albreht Direr je brižno nacrtao ruke svoga brata, sa spojenim dlanovima i tankim prstima uperenim prema nebu. On je ovaj božanstveni crtež jednostavno nazvao "Ruke", ali ceo svet je skoro odmah otvorio svoja srca prema ovom remek delu i nazvao Albrehtov zalog ljubavi "Ruke koje mole" (The Praying hands).