Ruka u ruci...ima li šta lepše, od dodira nečije ruke? Od tog istinski oplemenjujućeg dodira leptira, kada se nečiji prstići isprepletu sa prstićima Vaše ruke...Ima li lepšeg prizora i osećaja, od tog? Osećaja, da ste u sigurnim rukama, što se kaže, da je taj neko tu za Vas, da Vas podrzi i ohrabri...da taj dodir prstića medenih i nestvarno nežnih, će Vam pružiti ruku kada Vam je teško a pomoći da poletite kao kakav ponosan ždral što više i sjajnije, kada je lepo...pomoći da se otisnete u nestvarne odaje ljudskog
...Ima li šta nežnije i olemenjujuće od toga, otelotvoreno u jednom, jedinom dodiru, ruka u ruci...snažan osećaj i neponovljivo razmrdavajući u beskraju sarenila sto se ljubav zove...dodir nečije emocije, kada kroz dlan prostruju..Nema lepšeg prizora videti par da se za ruke drži, osećaj bliskosti , vere, odanosi i poverenja koji vlada izmedju ljudi...i koliko je to negde zapravo tako jednostavno a opet negde tako teško za ostvarivo.....Ali, beskonacna vera nepobedivog sjaja u bolje sutra, u dobro, lepo i istinito, pisano ljudskom dušom, ne poznaje neuspeh, jer i svaki pad je novi put, put u novi uzlet, još bolji, nemerljivo bolji, put u još neslućene visine , odaje cistog uma i andjeoskog
. 



