RODNI KRAJ,prvi koraci,prva slova,prva ljubav... dodajte jos po nesto...

Tog zimskog dana nase selidbe i definitivnog odlaska za Crnu Goru , bila sam srecna sa ocekivanom promjenom onog sto sam imala kao svoju svakodnevnicu.I to bas u vremenu pocetaka srednje skole kad se jedan dugi niz od osnovne skole raspada kad svako hita na svoju stranu. Sve one vjerne dobre drugarice otisle su iz sela u gradove na skolovanje i svi sljedeci susreti su se suzavali moja je ulica za mene bila sve pustija i sve manja.Upisala sam gimnaziju a zarko sam htjela biti uciteljica. U Sremskim Karlovcima nisam polozila pismeni iz Srpskog a mislila sam da mi je to jaca strana.U zrkoj zelji promasila sam temu.Moja generacija bila je natrpana nije bilo dovoljno mjesta i kriterijumi si bili ostri . Ta selidba srecne osobe nikako da nadje mjesta u mojoj dusi A da tad nisam bila srecna jesam.Sve ono sto sam ostavila ni posteno se nisam okrenula u vremenu koje je dolazilo bice moja svetinja.Sanjala sam cesto i budna kako nisam nikad ni otisla iz mog rodnog kraja .