Pogledajte prilog 78014Za poklone nikad nije kasno .Poklona nikad dosta...
Vise se obradujem kad poklanjam nego onaj kome sam poklon namijenila...
Vodolija po rodjenju i neka mala romanticna dusica cuci u mojim razvucenim godinama od pola vijeka...Vracanje mom rodnom kraju toliko mi prija da mu stalno sto sam starija idem u susret...Sve rijeci tada su u uzvrelom loncu ukusne hrane koji uvijek ceka neki novi zacin da bude ukusnija ...I sve takva sad i opet moja je i stalno mi je malo tih pikanntnih zacina...Trpeza prepuna a ja gladna ravnice moja cedna ...Sto puta cu reci da bih tuzi utekla da sve ne zaboravim i da se uvijek vratim i da je uvijek ispratim kad i pomisli da od mene ode da je podsjetim da mi se vrati i da me tuzi ne daje jer ona je moja carobnoca....![]()