RODNI KRAJ,prvi koraci,prva slova,prva ljubav... dodajte jos po nesto...

Pogledajte prilog 78014Za poklone nikad nije kasno .Poklona nikad dosta...
Vise se obradujem kad poklanjam nego onaj kome sam poklon namijenila...
Vodolija po rodjenju i neka mala romanticna dusica cuci u mojim razvucenim godinama od pola vijeka...Vracanje mom rodnom kraju toliko mi prija da mu stalno sto sam starija idem u susret...Sve rijeci tada su u uzvrelom loncu ukusne hrane koji uvijek ceka neki novi zacin da bude ukusnija ...I sve takva sad i opet moja je i stalno mi je malo tih pikanntnih zacina...Trpeza prepuna a ja gladna ravnice moja cedna ...Sto puta cu reci da bih tuzi utekla da sve ne zaboravim i da se uvijek vratim i da je uvijek ispratim kad i pomisli da od mene ode da je podsjetim da mi se vrati i da me tuzi ne daje jer ona je moja carobnoca....