Gluvo doba noci i ne mogu da spavam .Dok napolju pljusti kisa mirna i opojna peracica svega sto joj na put staje.Zvuci koji smiruju covjeka i gale cula .Ujednaceni ljuljuskaju i u postelju meku zovu da preduspavano stanje necim uopblice.Ne nijesam u tom pravcu pustala da me odvedu .Braneci se tog dragog osjecaja spokojstvs i blazenstva ovog puta sjedoh za konp. A rijeci ne pitajuci naviru i uvijek jednom mjestu me vracaju.
Ravno je ravno i ne cuti....Nece veceras ni skripa volujskih kola umornog paora biti muzika zova zamjene za meku postelju moga doma...Lijeno frktanje umornih volova i konja vala nece moci nicim da zamijane moja cula sjecanja ....Sva o da hocu zamjene blijeste ...
Ravno je i ne cuti ...Ta su sjecanja moja sveta uspavanka i ponekad me strah da mi to nesto ili neko ne otme jer ne znam kako bi ja bila ja pred samom sobom kad bih izgubila to sveto mjesto tihih odlazaka i lijepih sjecanja ...Da ga mjesto ono mene uspavam ove kisne noci u sakrijem u dusi ispunjenoj tom milinom..Ja cu jednom svakako doci nigdje iz tebe ni krocila nijesam ko ove kisne nici......
