Sanjam tvoje snjegove,
Nepregledna carobna moja ravnice .
Nije mi hladno iako mi lice miluje hladan vjetric .
Po koje drvo srecem u letu bez lisca.
Puno snijega koji mu grane savija .
Srebrni se napadali snijeg na zubatom suncu.
Bljjesti bjelina udara u oci ko da zeli nesto da sakrije .
Ispod tog bijelog jorgana rasutog u smetove .
Psenica raste ko beba u majcinim rukama .
i sve je snivani san lijek za moju dusu .
I sve je nestvarno koliko je lijepo .
Necu da se probudim necu oci bez tebe u pogledu .
Ti si u ovom snu moja carobna ravna gospa .
Dvore ti vidim cardake , djemove, kablove pune vode .
Za zednog paora za umiti lice znojavo umorno .
Koliko ravne ljepote samo u jednom snu .
Molbe da mi oprostis sto sam te ostavila.
Sto sam te u dusi svojoj sakrila i tu te cuvam .
I kad ti snjegove sanjam i kad ih topim .
I kad u jari vidim nevidjeno,nadogradjeno.
Ceznjom stvoreno mostovima vidjeno .
O ravna carobna pusticu glas niz tvoja polja .
Budicu tebe da se ne bi probudila ja usnula.
Nepregledna carobna moja ravnice .
Nije mi hladno iako mi lice miluje hladan vjetric .
Po koje drvo srecem u letu bez lisca.
Puno snijega koji mu grane savija .
Srebrni se napadali snijeg na zubatom suncu.
Bljjesti bjelina udara u oci ko da zeli nesto da sakrije .
Ispod tog bijelog jorgana rasutog u smetove .
Psenica raste ko beba u majcinim rukama .
i sve je snivani san lijek za moju dusu .
I sve je nestvarno koliko je lijepo .
Necu da se probudim necu oci bez tebe u pogledu .
Ti si u ovom snu moja carobna ravna gospa .
Dvore ti vidim cardake , djemove, kablove pune vode .
Za zednog paora za umiti lice znojavo umorno .
Koliko ravne ljepote samo u jednom snu .
Molbe da mi oprostis sto sam te ostavila.
Sto sam te u dusi svojoj sakrila i tu te cuvam .
I kad ti snjegove sanjam i kad ih topim .
I kad u jari vidim nevidjeno,nadogradjeno.
Ceznjom stvoreno mostovima vidjeno .
O ravna carobna pusticu glas niz tvoja polja .
Budicu tebe da se ne bi probudila ja usnula.
