Roditeljski ćošak

Svaki put kad dete pošaljete u “ćošak” ili u svoju sobu, vi prekidate vezu s njim. I gubite moć da ga istinski vaspitavate​


Roditeljstvo obuhvata mnogo toga, ali se možda iznad svega radi o izgradnji odnosa sa našom decom, o traženju i produbljivanju veze. Bez ove povezanosti, koliko god da smo vešti, gubimo moć da budemo roditelji. Kao da se odričemo mogućnosti da na svoju decu utičemo.
decak-u-cosku.png



Možda zvuči kao kliše, ali povezanost je skoro uvek pravi odgovor i rešenje. Ona je poput protivotrova za prinudu i svaku kaznenu metodu koja minimalno može da oblikuje ponašanje naše dece.
Međutim, koliko god ideja o povezanosti zvučala jednostavno, skloni smo tome da je izbegavamo. Razlog je u tome što zahteva mnooooogo više od nas od konvencionalnih pristupa. Najpre, zahteva da budemo ranjivi, dovoljno hrabri da se pogledamo u ogledalo i analiziramo osnovni uzrok sopstvenih emocionalnih pokretača. Ovim se razbija iluzija da je roditeljstvo popravljanje naše dece – jer nije. Roditeljstvo je zapravo o nama samima.
Jedna od najvećih prepreka sa kojima se suočavamo je kulturno uverenje da je odsustvo prinudne discipline (kazne) dokaz da je roditelj lenj i nezainteresovan za vaspitavanje. Kada roditelji ne uspeju da kontrolišu svoju decu pomoću tehnika koje izazivaju strah, anarhija će se osloboditi. Deca će divljati i zavladaće haos! Ali to jednostavno nije tačno.
Realnost je da kada koristimo tehnike poput tajm auta, mi – namerno ili ne – prekidamo vezu sa svojom decom. Važno je znati, mala deca će učiniti skoro sve da zadrže osećaj povezanosti sa roditeljima. Nemaju izbora nego da se povinuju, da nas pokore i umire kako bi povratili vezu. Nažalost, to se tumači kao znak da konvencionalna disciplina „funkcioniše“.
Svi roditelji imaju moć povezivanja. Svako od nas odlučuje kako ćemo je koristiti.
Zauzimanje pozitivnog pristupa znači korišćenje veze kao alata. Kako se naš odnos s detetom produbljuje, tako i moć ovog pristupa postaje snažnija. Nasuprot tome, mejnstrim disciplina koristi odnos kao oružje, koristeći ga protiv dece i slabljenje samih odnosa koje treba da ojača.
Srećom, postoji BOLJI način. Evo četiri praktična saveta za izbegavanje tajm-auta i drugih kazni na dnevnoj bazi.

1. Povežite se pre nego što ispravite​

„Morate doći do srca pre nego što stignete do glave.“ Karter Bajton
Kada dete napravi grešku ili je povređeno, njegov mozak se isključuje i njegov emocionalni mozak preuzima kontrolu. Kada je dete u ovakvom stanju, učenje je nemoguće. Dakle, prvo se moramo povezati na emocionalnom nivou. Zagrlite svoje dete, sedite sa njim, saosećajte i oduprite se iskušenju da ispravite ponašanje. Shvatite da su izgubili malo dostojanstva i da se mogu osećati posramljeno, uplašeno i zbunjeno. Retko se dešava da je hitan slučaj održati detetu lekciju, pa ostavite to za kasnije (možda za pet minuta, pet sati ili pet dana – u zavisnosti od situacije i starosti vašeg deteta).
Kada osetite da vaše dete ima veću kontrolu, pokušajte da ga navedete da koristi logičnu levu stranu mozga. Dr Dan Sigl ovaj proces naziva „imenujte ga da biste ga ukrotili“. Jedan pristup je da zamolite svoje dete da ispriča priču o tome šta se dogodilo, a vi možete da mu pomognete da popuni praznine ako zatreba. Prođite kroz događaj, činjenicu po činjenicu i bez osude. Na ovaj način pomažete mališanu da obradi svoje emocije dok daje logičan smisao događaju. Ujedno se postavlja osnova za lekciju koju treba naučiti i emocije koje treba regulisati.

2. Odvojte vreme da budete zajedno​

Originalna teorija koja podržava „tajm aut“ metodu je zasniva se na ideji da se deci da vremena da razmisle o svom ponašanju kako bi sledeći put mogla da naprave bolji izbor. Ali, u praksi, nije važno šta kažemo (ili nameravamo), važno je kako se dete oseća. Slanje deteta u izolaciju može dovesti do osećanja napuštenosti, stida i odbačenosti.
Umesto toga, možemo izabrati proaktivan pristup i zajedno iskoristiti VREME. „Tajm in“ umesto “tajm aut”. To je pozitivno roditeljsko sredstvo koje pomaže deci da nauče da obrađuju svoje emocije, tako da su spremna da rešavaju probleme, uče i rastu.
Kada vaše dete doživi izazovan trenutak, pozovite ga da sedne sa vama ili blizu vas dok izražava svoja osećanja dok se zajedno „hladite“, odnosno smirujete. Ne zaboravite da se povežete pre nego što ispravite, saosećajte, a zatim se bavite svim promenama koje treba da se izvrše. Zamislite život iz njihove perspektive dok čekate „da oluja prođe“.
Ovo vreme je ulaganje u emocionalno blagostanje vašeg deteta. Gradite samopouzdanje svog deteta i učvršćujete njegovo poverenje u vas. U budućnosti će se osećati bezbedno da vam se obrate u vreme krize.

 

3. Preformulišite svoja očekivanja​

Uticaj očekivanja ne može se potceniti. Džon Milton je rekao: „Um može napraviti raj od pakla ili pakao od raja.“


Naša očekivanja počinju kada su naša deca još bebe. Ako očekujemo da će do šeste nedelja naša beba spavati celu noć, a to se ne desi počećemo da verujemo da nešto nije u redu. Možda počnemo da se osećamo ogorčeno. Ipak, ako očekujemo da će se naša beba verovatno buditi svaka dva sata tokom prve godine, i dalje ćemo biti podjednako umorni, ali možemo doneti prikladnije odluke o tome kako da upravljamo situacijom.
I ništa se ne menja kako naša deca rastu. Moramo da prepoznamo da postoji veliki jaz između očekivanja društva o tome kako bi deca trebalo da se ponašaju i kako se deca zapravo ponašaju. Pre nego što uopšte razmislimo o pokušaju da utičemo na ponašanje naše dece, moramo da se zapitamo da li je to što od njih tražimo razumno. Umesto da zahtevamo od našeg dvogodišnjaka da deli igračku, a zatim da ga kažnjavamo zbog njegovog potpuno normalnog ponašanja – odbijanja da to učini, moramo da budemo dovoljno hrabri da se zalažemo za našu decu u našoj kulturi usmerenoj na odrasle.
Naša deca su osposobljena da se zabavljaju, igraju, uče i testiraju svoje granice. Njihovo ponašanje to jasno odražava. Ipak, prečesto, odrasli upadaju i pokušavaju da skrenu pažnju samo zato što je situacija nezgodna, neugodna ili nepoznata. Ako smo voljni da izazovemo sebe da vidimo svet sa tačke gledišta naše dece, malo je verovatno da će nam pomisao na kaznu ni pasti na pamet.

4. Ako ste u nedoumici, postavite sebi ovo jedno pitanje​

Zatvorite oči na trenutak i zamislite da imate problem u vezi ili braku. Najverovatnije se poveravate prijatelju i objašnjavate da vas nedavno ponašanje vašeg partnera uznemirava. Koji savet mislite da biste dobili?
Da li bi vam prijatelj predložio da ignorišete svog muža ili ženu na propisani vremenski period, dok on tiho sedi u uglu i razmišljaju o svojim greškama? Da li bi predložio da mu se zapleni telefon? Ili možda oduzimanje ključeva od automobila kao posledicu „lošeg“ ponašanja?
Ili bi predložili da situaciji pristupimo mirno, s ljubavlju i pokušamo da rešimo stvari kroz iskren, iskren razgovor? Posmatranje naših akcija iz drugog ugla može nam dati promenu koja nam je potrebna. U braku, ovo „tajm aut“ ponašanje bi se smatralo igrom koja bi istakla osnovnu patologiju neuspešne veze. Zašto je onda prihvatljivo ili čak ohrabreno da se ponašamo prema deci na ovaj način?
Svi ljudi, bez obzira na godine, veličinu, mentalne sposobnosti ili emocionalnu zrelost, zaslužuju da se prema njima postupa sa jednakim poštovanjem. Ako ste ikada u nedoumici, zapitajte se da li biste razgovarali sa svojim mužem ili najboljim prijateljem na takav način? Ako je odgovor ne, onda napravite pauzu, duboko udahnite i izaberite nove reči.

Istina je: naša deca nisu pokvarena i ne treba ih popravljati​

Zauzeti pozitivan i proaktivan pristup modernom roditeljstvu nije jednostavno. Međutim, kada prepoznamo da autoritarna brza rešenja ne služe našoj deci, olakšava nam da im se odupremo kada se osećamo preopterećeno. Iako je roditeljstvo kroz povezivanje možda spor put, ono gradi čvrstu osnovu za našu decu i naše odnose sa njima. Kada roditeljstvu pristupimo na ovaj način, situacije u kojima mislimo da je najbolji ishod samo preživljavanje se pretvaraju u trenutke u kojima možemo napredovati.
Veza je nevidljiva sila koja posipa zvezdanu prašinu po našim odnosima.
Daje nam strpljenje da prebrodimo frustraciju i dosadu.
Otpornost da ljuljamo naše bebe da spavaju peti put zaredom.
Samosvest da saosećamo umesto da se osvetimo kada nas reči naše dece povređuju.
I upornost da se gurnemo do granica jednostavno nikada ne bismo pomislili da se približimo nekome sa kim ne delimo istu vezu koja daje život.
 
Манга, стварно не могу да читам роман о томе како треба да васпитавам своје дете.
Нисам то радила ни кад сам је родила у 38. години, ни када смо је потпуно сами чували и васпитавали, не могу ни сада.
И не препоручујем ниједном родитељу да чита овакве чланке и студије, само нека слушају и упознају своје дете.
Код неког ради молба, код неког разговор, код неког казна, нити смо ми исти, нити су деца иста.
Овакви чланци и истраживања укалупљују људе и набацују им осећај кривице да нешто не раде добро.
А чињеница је да, чак и када све радиш по књизи, постоји шанса да не испадне баш све како треба.
 
sad malo ozbiljnije , mimo horoskopa
imaš porodicu decu, rubrika je roditeljski ćošak , ako imaš nešto da kažeš po tom pitanju , izvoli

ja ti potpisujem obzirom koliko ima nenormalnih ljudi koji ovde pisu i prozivaju normalne clanove

da ce sve te koji se oglase da su postali roditelji sa 40+ da omalovazavaju

i da ti je tema unapred osudjena na propast.

Predupredi to jer kao sto sam pisao "put do pakala poplocan je dobrim namerama"
 
ja ti potpisujem obzirom koliko ima nenormalnih ljudi koji ovde pisu i prozivaju normalne clanove

da ce sve te koji se oglase da su postali roditelji sa 40+ da omalovazavaju

i da ti je tema unapred osudjena na propast.

Predupredi to jer kao sto sam pisao "put do pakala poplocan je dobrim namerama"
Е, знаш шта, заболе ме баш шта ће душебрижници да кажу на то што сам родила касно. Можда сам тако хтела, можда нисам могла раније, кога заболе?
И тај би баш морао да има петљу да ме прозива због тога.
 
Е, знаш шта, заболе ме баш шта ће душебрижници да кажу на то што сам родила касно. Можда сам тако хтела, можда нисам могла раније, кога заболе?
И тај би баш морао да има петљу да ме прозива због тога.
:vzagrljaj: :zag::ortaci2:
toooo mina ☕☕
 

Zanimljivi rezultati PISA testa: Učenici koji svakog dana ručaju sa svojom porodicom imaju bolji rezultat​

U vremenu kada se mnoge zemlje suočavaju sa sve slabijim akademskim rezultatima i sve lošijim znanjem učenika, Japan, Koreja, Litvanija i Tajvan (Kineski Taipei) su održali, pa čak i poboljšali rezultate procesa učenja, jednakost u prilikama za sticanje znanja kao i mentalno zdravlje učenika.
Na PISA testu, najbolje rezultate u matematici postigli su učenici iz Singapura, a za njima Makao, Tajvan, Hong Kong, Japan i Koreja.
rucak-porodica.png

Foto: Canva
Petnaestogodišnjaci iz čak 18 zemalja (od 81 koliko je učestvovalo u testiranju) pokazali su natprosečne rezultate u matematici, čitanju i nauci, na PISA testiranju 2022. A sam prosek je, od poslednjeg testiranja 2018. godine, opao za 15 poena na testu iz matematike, za 10 poenu u oblasti čitanja, dok se naučna pismenost nije mnogo promenila.
Šta možemo naučiti od rezilijentnih obrazovnih sistema?

1. Škole treba da budu otvorene što je moguće više

U zemljama učesnicama PISA testiranja, najmanje je polovina učenika iskusila zatvaranje škola i rad na daljinu u periodu dužem od tri meseca, zbog virusa Kovid-19. Pokazalo se da su učenici koji dolaze iz onih sistema gde je zatvaranje škola bilo ređe i kraće imali bolje rezultate na testovima i snažniji osećaj pripadnosti školi.

2. Pripremite učenike za samostalno učenje

Učenici čiji su nastavnici bili dostupni za pitanja i pomoć oko učenja dok je trajala izolacija postigni su bolji rezultat u oblasti matematike i imali više samopouzdanja tokom samostalnog rada. Većina je bila prilično sigurna u svoje veštine korišćenja platformi za digitalno učenje.


3. Izgradite jake temelje za učenje i blagostanje, za sve učenike

Više od 10% učenika u nekim zemljama OECD pati od ekonomske nesigurnosti, a jedan od desetoro ne oseća se sigurno u školi.

4. Ograničite ometanje koje dolazi od upotrebe digitalnih uređaja, ali koristite uređaje za učenje

Učenici koji provode do sat vremena dnevno pred ekranima u školi kako bi učili imali su u proseku čak 14 poena više u matematici od onih koji nisu koristili ekrane za učenje. Istina je da striktna zabrana telefona u školama može smanjiti distrakcije prilikom učenja, ali može smanjiti i sposobnost učenika da sami regulišu upotrebu uređaja.

5. Ojačajte partnerstvo škole i roditelja i potrudite se da roditelji budu uključeni

Zanimljivo je da je učenicima koji su ostvarili veći skor zajedničko to što njihove porodice redovno imaju bar jedan zajednički obrok dnevno, provode vreme u razgovoru, interesuju se za način na koji deca provode vreme.

6. Odložite ulazak dece u različite programe obrazovnog sistema

U sistemima u kojima se deca ranije uključuju u različite obrazovne programe primećena je snažnija veza između socio-ekonomskog statusa učenika i rezultata koje postižu.

7. Obezbedite dodatnu podršku deci kojoj slabo ide

Obrazovni sistemi u kojima je ponavljanje razreda retkost imaju bolje rezultate. Širom zemalja OECD, podrška nastavnika učenicima opala je od 2012. godine. Oko 30% učenika prijavilo je da im nastavnici nisu redovno pomagali dodatno.

8. Škole treba da budu mesta zdrave socijalne interakcije

U sistemima gde je pomaganje učenika drugim učenicima između 2018. i 2022. poraslo, učvrstila se i pripadnost učenika školi tokom tog perioda.
Izvor: OECD
 

13 stvari koje roditelji NE RADE (i time podižu mentalno jaku decu)​

januar 31, 2018




Odgajanje mentalno snažnog deteta ne znači da to dete neće plakati kada je tužno ili da ponekad neće doživeti neuspeh. Mentalna snaga ne čini vas imunim na životne nevolje i ne svodi se na potiskivanje vaših emocija.
dete-razmaz.jpg

Zapravo, sasvim suprotno. Mentalna snaga pomaže deci da se oporave od neuspeha i prepreka i daje im moć da nastave, čak i kada sumnjaju u sebe. Jak mentalni mišić ključ je za pomaganje deci da postignu svoj najveći potencijal u životu.
Ali odgajanje mentalno jakog deteta zahteva od roditelja da izbegavaju česte – ali nezdrave – vaspitne navike koje deci „kradu” mentalnu snagu. U svojoj knjizi „13 stvari koje mentalno snažni roditelji ne rade” prepoznajem 13 stvari koje morate izbegavati ako želite da odgajite mentalno snažno dete koje je sposobno da se suoči s najtežim životnim izazovima.

1) Podstiču mentalitet žrtve​

Gubitak utakmice ili neuspeh na testu ne čini vaše dete žrtvom. Odbijanje, neuspeh i nepravednost deo su života.
Odbijte da učestvujete u samosažaljevanju vašeg deteta. Naučite ga da bez obzira na to koliko su teške ili nepravedne okolnosti u kojima se nalaze oni uvek mogu da naprave pozitivne korake.

2) Vaspitavaju uz osećaj krivice​

Popuštanje pred osećajima krivice uči vaše dete da je krivica nešto nepodnošljivo. A deca koja misle da je krivica nešto užasno neće moći da kažu ne nekome ko kaže „budi drug i daj mi da prepišem tvoj domaći zadatak” ili „ako me voliš, uradićeš to za mene”.
Pokažite svojoj deci da čak i ako se osećate krivim – a svi dobri roditelji ponekad se tako osećaju – nećete dozvoliti svojim neprijatnim emocijama da stanu na put vašem donošenju mudrih odluka.

3) Pretvaraju svoje dete u centar svemira​

Ako se vaš čitaav život vrti oko vaše dece, ona će odrastati misleći da bi svi trebalo da im ugađaju. A odrasli koji su preterano samouvereni i koji misle da im pripada pravo na sve što požele neće dospeti daleko u životu.

4) Dopuštaju da strah upravlja odlučivanjem​

Iako će vam držanje vaše dece ispod staklenog zvona uštedeti mnogo živaca – igranje na sigurno uči vaše dete da strah mora biti izbegnut pod svaku cenu.
Pokažite svojoj deci da je najbolji način da pobede strah – da se suoče s njim i odgajićete decu koja su voljna da izađu iz svojih udobnih zona.

5) Dopuštaju da deca imaju moć nad njima​

Dopustiti deci da odlučuju šta će porodica jesti za večeru ili gde će ići na letovanje daje deci moć za koju nisu razvojno spremna. Ako se odnosite prema njima kao prema ravnopravnima – ili kao šefovima – vi im zapravo oduzimate njihovu mentalnu snagu.
Omogućite svojoj deci priliku da vežbaju slušanje naredbi, slušanje stvari koje ne žele čuti i obavljanje stvari koje ne žele da urade. Dopustite svojoj deci da donose jednostavne odluke, dok istovremeno održavate porodičnu hijerarhiju.

6) Očekuju savršenstvo​

Očekivati od svoje dece da budu uspešna je zdravo. Međutim, očekivati od njih da budu savršeni obiće vam se o glavu. Naučite svoju decu da je neuspeh sasvim u redu te da je u redu ne biti izvanredan u svemu što rade.
Deca koja teže da postanu najbolja verzija samih sebe, umesto da teže tome da budu najbolji u svemu što rade, svoju vrednost neće procenjivati na bazi poređenja s drugima.


7) Dopuštaju deci da izbegavaju odgovornost​

Dopustiti deci da preskoče obavljanje nekih kućnih zadataka i odgovornosti može biti primamljivo. Konačno, vi verovatno želite da vaša deca imaju bezbrižno detinjstvo.
Ali, deca koja obavljaju dužnosti koje su prikladne njihovom uzrastu nisu preterano opterećena. Umesto toga, ona stiču mentalnu snagu koja im je potrebna da postanu odgovorni građani.

8) Štite decu od bola​

Tuga i teskoba su deo života. A dopustiti deci da dožive te bolne osećaje daje im priliku da se suoče s neprijatnošću.
Pružite svojoj deci potporu koja im je potrebna da bi mogli da se suoče s boli tako da bi stekli samopouzdanje u svoje sposobnosti suočavanja s neizbežnim životnim situacijama.

9) Osećaju odgovornost za emocije svoje dece​

Razvedriti svoju decu kada su tužna znači preuzeti odgovornost za regulaciju njihovih emocija. Ovo ima smisla raditi kod veoma male dece. Kasnije, deca treba da steknu emocionalnu kompetenciju da bi mogla da nauče kako se da kontrolišu svoja osećanja.
Proaktivno učite svoju decu zdravim načinima nošenja s emocijama kako ne bi zavisili od toga da drugi to rade za njih.

10) Sprečavaju decu da pogreše​

Neprekidnom kontrolom i ispravljanjem zadatka iz matematike ili proveravanjem da li su spakovali svoj ručak te stalnim podsećanjem na to da obavljaju svoje dužnosti nećete im učiniti nikakvu uslugu. Prirodne posledice mogu biti jedan od najvećih životnih učitelja.
Dopustite svojoj deci da pogreše s vremena na vreme pa im pokažite kako da uče iz svojih grešaka da bi mogli odrasti u mudrije i snažnije osobe.

11) Brkaju disciplinu i kaznu​

Svrha kazne je ispaštanje zbog svojih prestupa. S druge strane, disciplina se svodi na poučavanje dece kako da u budućnosti budu bolji.
Odgajanje deteta koje se boji da će „upasti u nevolju” nije isto što i odgajanje deteta koje želi da donosi dobre odluke. Koristite posledice koje pomažu vašoj deci da razviju samodisciplinu koja im je potrebna da donose bolje odluke.

12) Idu linijom manjeg otpora​

Iako popuštanje uznemirenom detetu ili obavljanje kućnih zadataka za koje je zaduženo vaše dete umesto njega može malo olakšati vaš život, te prečice usađuju nezdrave navike vašoj deci.
Budite svojoj deci uzor u odlaganju zadovoljenja i pokažite im da možete da se oduprete tome da birate lakši put. Naučićete ih da su dovoljno snažni da istraju čak i kada žele da odustanu.

13) Izgube iz vida prave vrednosti​

Mnogi roditelji ne usađuju svojoj deci vrednosti koje smatraju važnim. Umesto toga, oni su toliko zaokupljeni svakodnevnim haosom života da zaboravljaju da posmatraju širu sliku.
Pobrinite se da vaši prioriteti ispravno odražavaju stvari koje najviše cenite u životu i pružićete svojoj deci snagu da žive smislenim životom.
 

7 zanimljivih činjenica o zimskim bebama​

75364519b4860ae472c3.jpeg

FOTO: FREEPIK


Znanstvenici su prilično fascinirani učinkom koji godišnje doba u kojem smo se rodili ostavlja na nas, na naše zdravlje i opće stanje. Evo što su otkrili o djeci rođenoj u zimskim mjesecima

1. Djeca rođena zimi su krupnija​

Promatrajući statistiku, znanstvenici su utvrdili da su djeca rođena u zimskim mjesecima duža nego ona rođena ljeti. Do svoje šeste, sedme godine, zimska djeca su teža, viša i imaju veći opseg glave od svojih vršnjaka rođenih u druga godišnja doba.

2. Inteligentnija su​

Prema zajedničkom američkom i australskom istraživanju, u kojem su znanstvenici proučavali razvoj 21.000 dječaka i djevojčica, pokazalo se da su zimska djeca imala bolje rezultate na testovima inteligencije od svojih vršnjaka.

3. Manje su sklona multiploj sklerozi​

Kod njih rjeđe dolazi do ove teške bolesti. Svi smo čuli da zdravlje majke može utjecati na zdravlje bebe. Ali, jeste li znali da i vrijeme začeća također može utjecati na zdravlje bebe? Znanstvenici sa Sveučilišta Oxford došli su do zaključka da bebe rođene u studenome imaju najmanje šanse za to da obole od multiple skleroze, dok bebe začete u zimskim mjesecima imaju najveće šanse. To je zbog toga što trudnice dobivaju manje vitamina D tijekom zime.

4. Učestaliji je prijevremeni porod​


Bebe začete u svibnju imaju veće šanse roditi se ranije. Istraživači sa Sveučilišta Princeton su poslije analize raznih podataka, i zanemarivši sociološki status majki, otkrili su da bebe koje su u zimskim mjesecima došle na svijet imaju 10 posto veće šanse biti prijevremeno rođene. Izgleda da je jedan od značajnih čimbenika taj što tada vlada sezona gripe.
beba mama zima | Author: Thinkstock
FOTO: THINKSTOCK

5. Depresivnija su​

Postoji veći rizik da se kod njih razviju neurološki poremećaji, uključujući tzv. sezonski afektivni poremećaj (zimska depresija), bipolarnu depresiju i shizofreniju. Znanstvenici uzrok pronalaze u količini svjetlosti kojoj su novorođena djeca izložena, odnosno njezinom nedostatku.

6. Imaju slabije kosti​

Još jedna karakteristika vezana za sunčevu svjetlost. Ljetne bebe su, kažu znanstvenici, u prosjeku više za pola centimetra, i koštana masa im je za 13 kvadratnih centimetra veća nego kod zimskih beba. Krivac za to je apsorpcija vitamina D majki u posljednjoj fazi trudnoće.

7. Sklonija su alergijama na hranu​

Čini se da u današnje moderno doba sve više djece ima neke probleme s alergijama na hranu. Među njima je najveći broj beba rođenih zimi.
 

Istina o laganju dece o Deda Mrazu i šta kad pitaju: “Mama, reci mi iskreno, od koga su pokloni?”​


Dugo već, decenijama, među roditeljima se vode debate – da li je etički lagati decu da im poklone ispod jelke ostavlja deka u crvenom odelu s dugom bradom, koji na letećim sankama dolazi čak sa Severnog pola? Jer, svima je jasno, pre ili kasnije deca shvate da magiju prave mama i tata.
deda-mraz.png


A opet, za mnoge porodice je laganje o Deda Mrazu nekako deo tradicije novogodišnjih praznika. Pisanje pisma, iščekivanje, kolačići za Deda Mraza, čarolija jutra tog 1. januara kad deca u cik zore pojure prema jelki. Sve to nas tera da nastavljamo da gajimo iluziju. Ali, da li ohrabrivanje dečjeg verovanja u Deda Mraza zapravo znači da je u redu lagati decu?
Dečji psihijatar Jennifer L. Hartstein ne smatra da je loše kod dece podsticati verovanje u ovu vrstu magije. “Mala deca često zapravo žive u magičnom svetu fantazije. A Deda Mraz je deo toga. Ideja o njemu, o Zubić Vili i drugim sličnim “bićima” deo je dečje nevinosti i verovanja u magiju.” – kaže Hartstein.

Dobro, ali kad je trenutak da “priznamo”?​

Pa, zdrav razum kaže – onda kad dete otvoreno pita da li Deda Mraz postoji ili su igračke ispod jelke od tate i mame.


Roditelji se tad obično pitaju kako da priznaju detetu da su ga godinama unazad obmanjivali i sruše čaroliju. Ali psiholog Sunčica Jovanović kaže da se čarolija ne mora pokvariti time što ćete reći istinu.
– Ovde nema nekog opšteg odgovora nego samo ličnog, u skladu sa vrednostima roditelja i onim što roditelj želi da prenese detetu. Svako od nas sledi svoje vrednosti tako da ovde ne mogu dati odgovor kao psiholog, već samo lični. Ako dete izrazi sumnju rekla bih: ”U pravu si, mi ostavljamo poklone ispod jelke. Ali, bajke postoje, kada ih mi takvim napravimo. Znaš, mit o Deda Mrazu je nastao od Svetog Nikole koji je ostavljao poklone siromašnoj deci na prozoru i to je čin dobrote i plemenitosti i davanja. Tako je od lepe, stare priče nastala bajka, a mi čuvamo tu bajku i svake godine podsećamo se na to.” – kaže Sunčica Jovanović.
Ona ističe da je bitno koja je vrednost i motiv koji imaju ljudi koji gaje kod dece verovanje u Deda Mraza. Na osnovu te vrednosti, čak i kad detetu postane jasno da pokloni ispod jelke ne stižu kroz odžak, roditelji mogu da održe magiju i poentu rituala i običaja koji se kasnije i generalizuje u odraslom dobu.
– Svako roditeljstvo je originalno, poput otiska prsta, pa je bitno da svako od nas preuzme odgovornost za svoj prst, a posledica uvek i sigurno ima. Kako onih dobrih, tako i onih koje nam se možda neće dopasti. Ali to je sasvim u redu – kaže naša sagovornic
 

Back
Top