Roditeljska dilema

Постоје породице које су блиске, блиских рођака, стричева, тетака, које дођу не баш исто, али врло слично оној примарној породици..тако да ако је о томе реч, дете не би било ни без надзора, усмеравања и сл. Постоји и још једна ствар, а да је бежи бре написао да је клинац као нешто "локални мангуп", мислим са 15година?
Ако је такав, ја бих га без проблема не послао, него испоручио Аустралији z:lol:
 
Odmah to u Australiju,kakva crna zrelost i te gluposti. Jedino ako je mali neki teski bandit,neka baraba onda neka ga ostave kuci da ne pravi probleme ljudima tamo,ali ako je dobar klinac zasto da ga ne posalju tamo?
Sad ako ne ode,nece nikad ni otici. Uvek se moze vratiti iz Australije,ali ja bi popizdeo i bio bi ljut na roditelje da primer mogu da me posalju u Nemacku,Australiju,USA a da nece i da su me ostavili ovde u Srbiji da zivim ko slepac i da radim za sicu.

Primecujem da svi imaju idealisticke predstave o tome kako se negde zivi. Kao da nema slepaca u toj zemlji, a nekako mislimo da smo mi bogom dani i da nas samo cekaju da dodjemo i da briljiramo.

Pvo treba krenuti od starosti deteta, sto su ovde neki i uradili. Njegov razvoj, ako govorimo o osnovnoj skoli, ali i sredjnjoj je veoma osetljiv. Nije redak slucaj, da dete koje je bilo dobro u osnovnoj, kako bi roditelji rekli, podivljau srednjoj skoli. Tako da je sve relativno i postoje mnogi faktori koji mogu da dovedu do toga, pocevsi od preterane roditeljske kontrole, nerazumevanja, uticaja drustva, samog temperamenta i karaktera itd. Razvoj deteta mora stalno da se prati. Narocito u danasnja vremena, kada vise nema moralnih vrednosti koji su sluzili kao brana mnogim porocima. Sada je sve dozvoljeno i deca imaju takav odnos prema svemu. Jedina brana su ostali roditelji koji pokusavaju da kod dece razviju samokriticnost, jer nije vise biti kul ako se izdvajas po necemu, vec ako se utapas u masu.

Drugo, predrasude o boljem zivotu tamo negde. Takav zivot treba da se posmatra kroz vise sansi koje postoje nego u Srbiji, ali to ne podrazumeva da je stvarno bolje. U svim zemljama imamo krizu, veliku nezaposlenost, kriminal, drogu itd.

Trece gde god otisli vi cete uvek biti stranac. Mozete da govorite fantasticno jezik, ali ipak ste gradjanin drugog reda u vecini slucajeva. Prosto se oseca i delima pokazuje. Za neko radno mesto stanovnik te zemlje ce dobiti i do 40% vecu platu nego neko ko je dosao sa strane. To su cinjenice.

Razumem i majku i oca, i svako na svoj nacin zeli najbolje za dete. Strahovi su normalni, ali treba imati u vidu da i ostajanje ovde ne znaci da nece nastati problemi u njegovom sazrevanju.

Sta bih licno uradio, sacekao bih da zavrsi osnovnu skolu i prva dva razreda srednje, pa bih ga onda poslao. Zasto prva dva razreda srednje? Zato sto su ona najkriticnija.

I na kraju nista ne moze da zameni primarnu porodicu u detetovom vaspitanju. Tetke, tece itd. za takvo dete su prinudjeni autoritet, bez jake emotivne povezanosti.
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top