Današnje majke su u proseku očaj živi. Moja majka radi kao vaspitačica u vrtiću. Koliko se samo puta desilo da majka: 1. zaboravi da dođe po dete, 2. napije se i uopšte ne dođe pa dolazi otac sa posla, baba ili deda!, 3. ne želi da dođe po dete jer je mrzi ili mora kod manikira-pedikira (muž neka izađe ranije sa posla). I šta onda uradi moja majka? Već je uveliko prošlo 7-8 uveče, ostavi poruku sa našom adresom na vratima vrtića i dovede ga kući da se igra igračkama. I to ga drži pola sata jer dete hoće majku. E takvoj majci bi zalepio šamarčinu da narednih pet godina nosi pelene za odrasle.