
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
RINGIŠPIL I ZID......ILI, DO MOJEGA
Neće svoj na svoga, bar dok nema interesa,
A uz jagnjetinu i to malko stresa
Od bega ne preza.
I tako...sve u krug...svoj svome,
Ugodi, nagodi, namoli, privoli,
Objavi, pojavi, zgazi i pregazi,
Pomogne, odmogne, podmetne, umetne,
Po potrebi i trag zametne.
Grle se rečju kao sa nožem u ruci
Da l’ spreda il’ otpozadi, pazi odakle ga vadi,
Obećanja pljušte kao i laži
“sad brzo brate svoga smaži”
Do juče braća, a sad na zidu plača.
Ringišpil ispred zida radi 24 sata.
Pa kad te ubrzanje frli brate
Pravo na zid plača
Te stradaš tu od sopstvenog mača.
Oko vrteške vazda gužva
Sve isti klinci
Očuvani, negovani al’ ipak,
Usled protoka vremena stariji
Čekaju da se za još jedan krug
Pridruže sadašnjoj bratiji.
Ringišpil i zid
Pomutiše im vid
Te slepi predstave igraju
I u reči lažne k’o u svirajke sviraju
Jer ringišpil se vrti ......i muzika svira
Valcer....kazačok....bluz....kolo....

Ajd Jovo nanovo
A ko će, ako neće, svoj svome,
i svoj za svojega i na svojega
dok ovaj narod gladan, a propadanja sit,
samo ropće i kaže...ma, do mojega
s druge strane zida plača
gde kuka, al' još se ne 'vata mača.
I ko će kome, ako ne, svoj svome.

PS Dobro jutro radni narode.....lep dan želim
