...pada nešto što bi trebalo naprijed da vodi jer putevi nazad ne postoje. Putevi nazad su samo neprijatne asocijacije na igrice dječje gdje su patuljci bili dinozaurusi u nadi.Putevi nazad nijesu putevi i ko ih je putevima nazvao taj nema nikakve osnove za osjećaj čistote i snovanja ili snivanja o nečemu koje svjetlost donosi ili bar na svjetlost ukazuje.Moguće je da se može ka izvoru ali ti putevi su retroaktivni i ne vode nikuda jer predjeni put je rezultat velike muke u ostavljanju ...moja strašna misao o velikom svijetlu nije nirvanskog poziva ili mirisa jer Nirvana je porinuće brodova koji su svoje odslužili i moraju u sigurne luke da bi olistali svoje sidro za ponovna dugoplovidbena dejstva u tame i vilajete a tamo gdje je Antlantida mora se u širokom luku zaobići jer mjesto koje je nadjeno od bilo čega njemu se ne ide sve svoju svjetlost kad nadje zašto mu oduzimati išta i ako bi se moglo a ne može se...moje volje i želje ne uslovljavam i neću ničije a ni svoje ne interesuje me bilo već sjutrašnje i da znam to išao bih u preskakanje .Sve dok je misao u sazrijevanju i ima više smislova ima i nade za višeznačnost tj. izbor a kad označimo to je već trasa i krenuti ću drugim pravcem da ni jutro ne zna , odkuda ja znam da je to moje jutro mada svako jutro svoje poznajem zato i sumnjam u svoja jutra a, sjutra kad ovo dodje i ne budem se njega sjećao molim vas da se ni mene ne sjećate kako bih mogao neoduzete snage da nastavim, ne vjerujem vam ni jedne riječi zato što riječi su već završen proces i nema se šta od njih naučiti ...