RIBAR ILIJA RAFAILOVIĆ ULOVIO MORSKOG PSA TEŠKOG 140 KILOGRAMA

[D U K Lj A N I N]

Novina Dan, 05. jul 2008.

RIBAR ILIJA RAFAILOVIĆ ULOVIO MORSKOG PSA TEŠKOG 140 KILOGRAMA

Ajkula uplašila kupače

~Ona živi isključivo u dubokim vodama, ne prilazi obali, tako da nema bojazni po kupače i nema mjesta panici - izjavio je za naš list dr Aleksandar Joksimović, direktor Instituta

Ribar Ilija Rafailović, iz Bečića, ulovio je juče ajkulu dugu dva i po metra i tešku oko 140 kilograma. Ajkula je ulovljena na oko 15 milja od budvanske obale, a stručnjaci navode da se radi o rijetkom primjerku morskog psa takozvanog "psa glavonje". Vijest o ulovu se brzo pronijela Budvom, nakon čega je nastala panika među kupačima na Budvanskoj rivijeri. Plaže su u popodnevnim časovima bile poluprazne, uprkos uvjeravanjima iz Lučke kapetanije u Budvi da se ne radi o ajkuli opasnoj po ljude. Ribar Rafailović kazao je kako se radi o rijetkom primjerku morskog psa, bar kada se radi o Jadranskom moru, ali da kupači ne treba da se plaše jer je potpuno bezopasan.
- Već smo ga spremili u frižidere za goste koji vole ovu vrstu morske divljači. U januaru sam sa Lukom Budimićem ulovio, takođe, neobičnu ribu, koju nikad do tada nijesam vidio, ali je imala izuzetno jaku vilicu i zube. Ona je poznata kao riba „četvorozuba". U ribanje idem gotovo svakodnevno, ali se sjećam ulova morskog psa, modrulja, od 245 centimetara teškog 160 kilograma, i još jednog koji se naziva lisica, od čak četiri metra i teškog više od 200 kilograma. Takođe, sa dubine oko 40 metara izvukao sam ajkulu dugu 185 centimetara. Bio je to prvi ulov takvog morskog psa u vodama Crnogorskog primorja - ispričao je Ilija, koji je inače vlasnik poznatog ribljeg restorana „Tri ribara" u Rafailovićima.
Ajkula koja je juče ulovljena u mreži popunici, na udaljenosti od 15 milja od budvanske obale, tačnije iza budvanske seke, podvodnog grebena, na dubini od 117 metara, pripada vrsti morskog psa "hesanchus griseus", a kod nas je poznata kao "pas glavonja", saopšteno je "Danu" u kotorskom Institutu za biologiju mora.
- Ulovljeni morski pas dugačak je 2,54 metra, a težak 140 kilograma. To je vrsta koja živi u Mediteranu, a što se tiče Jadrana rijetko se lovi jer živi na morskom dnu, ali ponekad, naročito noću, izlazi na površinu mora. Nije poznato da je ova vrsta ajkule opasna po čovjeka. Ona živi isključivo u dubokim vodama, ne prilazi obali, tako da nema bojazni po kupače i nema mjesta panici - izjavio je za naš list dr Aleksandar Joksimović, direktor Instituta.
On je objasnio da se radi se o rijetkoj bentonskoj vrsti koja živi u Južnom Jadranu na dubini između 100 i 200 metara, a hrani se ribama, glavonošcima, školjkama i puževima. Maksimalna dužina koju može dostići iznosi pet metara.
- Sa naučne strane i raznolikosti živog svijeta u moru dobro je da je kod nas ima. To još jednom potvrđuje da je Južni Jadran centar biodiverziteta i Jadranskog mora i da u njemu žive čak i mnoge mediteranske vrste kojih nema u Sjevernom i Srednjem Jadranu - ocijenio je dr Joksimović, napomenuvši da je ovo još jedan dobar primjer saradnje između ribara i Instituta, odnosno praćenja svega što se dešava u našem dijelu Jadranskog mora.
U Jadranskom moru kod Budve i prošle godine osmog avgusta se pojavila ajkula, zbog koje je odmah zabranjeno kupanje. Jedan mještanin Budve primijetio je na oko 100 metara od obale ostrva Sveti Nikola rep ajkule.
O pojavi morskog psa odmah je obaviještena Obalska straža Budve, koja je obišla teren, ali nije pronašla morsku neman. Za svaki slučaj, na budvanskoj i okolnim plažama podignuta je crvena zastavica, kao znak upozorenja kupačima da ne idu u vodu.
Podsjetimo, jedna ajkula uočena je i 29. jula prošle godine nekoliko stotina metara od obale, između Bara i Ulcinja. Policijske patrole i Lučka kapetanija Crne Gore bezuspješno su pretražile priobalno more barske rivijere, a na tom dijelu Crnogorskog primorja nekoliko dana bile su istaknute crvene zastave, koje upozoravaju turiste da ne ulaze u more.
Iako još nije utvrđeno o kojoj vrsti ajkule se radi, postoje indicije da je u pitanju takozvana ajkula lisica, koja je bezopasna za ljude.
U Jadranskom moru živi 430 vrsta riba, a među njima je 28 vrsta morskih pasa. Tu spadaju i ajkula lisica, bijela ajkula i modrulj. Zanimljivo je da je krajem juna prošle godine na području Herceg Novog ulovljen modrulj težak više od 100 kilograma i dugačak 3,5 metara, koji kao i bijela ajkula može da napadne ljude. Inače, ihtiolozi ističu da više ljudi strada od ujeda pčele nego od napada ajkule i da su morski psi stavljeni na takozvanu crvenu listu ugroženih vrsta kojima prijeti izumiranje.

Za jatom riba idu u "plićak"

U Jadranskom moru, kako navode stručnjaci iz Instituta, kada se radi o vrstama morskih pasa najviše ima ajkula lisica, bijelih ajkula i modrulja.
- Ova ajkula nije opasna za ljude, ali zbog sličnog leđnog peraja miješaju je sa bijelom ajkulom. Lisica može biti dugačka dva do 2,5 metara. One žive u "otvorenim" vodama i

jata riba. Uglavnom ne prilaze obali, jer ih odbijaju buka i gužva, ali desi se da za jatom riba pođu u pliću vodu. One imaju malu vilicu i dugačke repove, kojima udaraju plijen, uglavnom sitnu ribu. Nikada nije zabilježen nijedan napad ove vrste ajkule na čovjeka. Od 1930. godine zabilježeno je 15 napada bijele ajkule na ljude na Jadranskom moru. Ona spada u grupu proždrljivaca, hrani se fokama i delfinima, a napad na ljude u stvari je "samo" zamjena za plijen.


B.M.-M.V.R.-S.Pa.

 

[D U K Lj A N I N]

Rumija krije izazov

U NEPOSREDNOJ BLIZINI BARA POSTOJI VIŠE KANJONA IDEALNIH ZA EKSTREMNI SPORTSKI TURIZAM



Bar- Osim što su jedino sigurno skrovište divljači od barskih lovaca u lovnoj sezoni, kanjoni oko Bara uskoro bi mogli postati i prvorazredna turistička atrakcija. U takvu perspektivu barskih kanjona i, kao za njih izmišljenog, kanjoninga, vjeruje Raško Simović, trideset šestogodišnji Kraljevčanin i sezonski stanovnik Bara. On je jedan od doajena ovog ekstremnog sporta na prostorima Jugoistočne Evrope i vjeruje da će se i Barani uskoro i lično uvjeriti u privlačnost kanjoninga, sporta koji je vezan za uske kanjone ispunjene vodom kroz koje se ne može proći čamcem.
Simović je prethodnih godina ispitao pet kanjona oko Bara, i oni su, priznaje, za njega bili prilično iznenađenje, jer je Rumija „na prvi pogled suva planina“, a i relativno su blizu grada.
„Rikavac je bio prvi kanjon koji sam prošao. On polazi od Malih Mikulića i to je prilično dobar dio, onda se smiruje, i neposredno iznad Bara ulazi u novi kanjon. Kaskade mu, inače, nijesu velike: prva je četiri – pet metara, druga tri metra, sljedeća osam i posljednja 12-13 metara, a tu su i brane. Može se reći da je to kanjon za početnike - nije toliko složen, što zavisi od količine vode u njemu. U novembru ga je, recimo, nemoguće proći. Ja sam ovog marta ušao sa ekipom Atlas TV, iako smo bili na granici da odustanemo“, kaže Simović, svestrani sportista koji je završio i kurseve speleologije, gorske službe spašavanja, ljetnjeg i zimskog alpinizma.
Vruća rijeka je darovala drugi interesantan kanjon. Simović je uvjeren da su on i njegov drug bili prvi koji su ga prošli, kroz vodu, cijelom dužinom. U toj ekspediciji imali su peh. Morali su neplanirano da prenoće u kanjonu.
„Gledano iz Bara, učinio mi se kratak, ali sama kotlina je toliko krivudava da treba dva cijela dana za prolaz iz Velikih Mikulića“, kaže Simović.
Sljedeći kanjon je Perin potok. Po tom imenu ga ne možete naći na karti, ali ga mještani upravo tako nazivaju. On je između Vruće rijeke i Rikavca, u koji se uliva. Simović kaže da ga je jedan mještanin upozoravao da ne ide tako, jer „ko je ušao nije izlazio“, ali da je to njemu bio dobar signal.
„U prvom dijelu od Dobrog dola, gdje sad nema vode, imaju dvije velike kaskade od 18 i 40 metara, a u nizvodnom dijelu, gdje i ljeti ima vode, nalazi se vodopad visok 18 metara, ispod kojeg su divlji golubovi, kao i kaskade od deset i osam metara“, kaže Simović. On dodaje da je samo grotlo od 17 metara veoma interesantno.Međurečka rijeka je pravi sljedeći kanjon koji je „otkrio“ Simović. Rijeka završava tok u Malom Kalimanu, u ulcinjskoj opštini. Za njega naš sagovornik ima samo riječi hvale i neskrivenog divljenja.
„U kanjonu je 12 vodopada nevjerovatne ljepote. U njemu uvijek ima vode, bogat je ribama i rakovima, ima dosta zelenila i različitih boja po vodopadima. Vrhunski je izazov i estetski doživljaj da se prođe kroz njega. Jedna kaskada ima čak 50 metara, i stvarno ostavlja jak utisak. Ne zaboravlja se lako“, kaže Simović.Njemu je preostalo da na proljeće ispita još kanjon koji se sa velike visine, iz Brce, spušta u Sutomore, na „nulu“. Nije, kaže, još obišao ni Zupce. Simović ističe da su kanjoni u blizini Bara čisti, izuzev Rikavca u donjem toku. Kaže da je vidio i par flaša u Vrućoj rijeci. Prema etičkom kodeksu koji važi za one koji se bave kanjoningom, treba koristiti „prirodna sidrišta“ (pogodno drveće ili stijene kuda može proći uže), a ne postavljati gvožđe. U svim barskim kanjonima ima samo po jedan klin - u Rikavcu i Vrućoj rijeci. Zanimljivo je da u Međurečkom kanjonu i u Vrućoj rijeci ima nekoliko mjesta za evakuaciju. Obično su kanjoni zatvoreni, i kad se uđe u njih, nema izlaska do samog kraja.
„Svim ovim barskim kanjonima će se, jednog dana, sigurno masovnije prolaziti. Ja sam promotivno poveo nekolio grupa, a i iz inostranstva se interesuju, kad vide fotografije, i žele da dođu“, kaže Simović, koji je uvjeren da kanjoning ima veliki turistički potencijal.
Kanjoningom se, „uz dobre vodiče i opremu“, mogu baviti osobe raznih uzrasta, uvjerava Simović. „Najmlađi mi je klijent u kanjonu Nevidio imao deset, a najstariji preko 60 godina“, kaže on. Bitno je, dodaje, da mogu da hodaju i da nijesu klaustrofobični.

Nijesu znali čime se bave

Simović navodi da su se u Crnoj Gori ljudi počeli baviti kanjoningom, a da to nijesu ni znali. Podsjeća, pri tom, da je krajem šezdesetih godina prošlog vijeka prva grupa prošla kanjonom Komarnice (Nevidio) kod Šavnika.„Nevidio je sada totalno iskomercijalizovan. Tu prođe godišnje 1.500 ljudi. Grupa od deset ljudi ga prolazi za pet sati, sa fotografisanjem i odmorom, a za njega su zainteresovani i National geografic TV i magazin ’Nature’“, kaže Simović.

R. PETRIĆ