
Još uvek sam, sam
i još uvek gajim nadu,
da ću sresti ribu,
najbolju u gradu.
Kako da budem junak
u njenoj ljubavnoj priči,
iz njene tesne kože,
da osetim „Ninu Riči”.
K’o riba po vodi
kroz život ploviš ti,
ne podnosiš poraze,
niti, gubitke u ljubavi.
Žena riba me opila,
zanosnom lepotom
i još uvek pliva
s’onim idiotom,
a ja…
ja još uvek,
živim sam.