Rejmond Karver

gost 88651

Iskusan
Banovan
Poruka
6.081
I posmatram te ptice. Koje ne traže ništa
osim sunca. Za koji minut
moraću da uključim telefon i pokušam da razlučim
pravedno od nepravednog. Do tada,
desetak sićušnih ptica, ne većih od šoljica za čaj, tu su na granama pod mojim prozorom.
Najednom prestaju da pevaju i okreću glave.
Jasno je da su osetile nešto.
Odleću.



Fragment

I da li si dobio ono
što si želeo od ovog života, i pored svega?
Jesam.
A šta si želeo?
Da nazovem sebe voljenim, da se osetim
voljenim na zemlji.

Rejmond Karver




Nedavno sam čitao recenziju nekog lika, koji kaže da je, posle čitanja, bukvalno izljubio jednu Karverovu knjigu.
Šta vi mislite?
Da li vam se dopada pisanje Rejmonda Karvera?
 
Kad smo kod toga, gledao sam večeras dve ptice na kontaktnoj mreži
leva ptica je timarila desnu, nežno, kljunom
i tako su stajale
i tako razmišljam o tim pticama
jedna je gledala ka nebu dok je druga čačkala kljunom
a ja sam sedeo i pio pivo
i to je taj život
 
:ok:

Fragment

I da li si dobio ono
što si želeo od ovog života, i pored svega?
Jesam.
A šta si želeo?
Da nazovem sebe voljenim, da se osetim
voljenim na zemlji.

Rejmond Karver

mada se Hese sa ovim fragmentom možda ne bi složio:

"Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voleti sve, da je sposobnost da osećamo ono što daje lepotu i vrednost našem postojanju." H.H.


...

nzm, moguće da je Hese u pravu, ali dobro, svako ima pravo na svoje mišljenje i osećanje.

valjda.

inače, meni je Karver bolji prozaista nego pesnik... neke njegove priče mi se mng sviđaju.
 
Mene nije preterano oduševio. Čitala sam Katedralu, nekoliko priča i odustala. Previše mi je jednostavno to bilo... Kratku formu inače ne obožavam, a kažu da tu zapravo leži njegovo majstorstvo... Ako bih probala s nekim romanom, možda bi mi se više dopao...
 
Ko još piše slično, a dobro?

Niko. :D
Ali kad vidiš romane mnogih ovdašnjih mlađih pisaca koji imaju teksta koliko i uputstvo za korištenje boljeg televozora, možeš biti siguran da će navesti Karvera kao jednog od uzora.
Međutim, postoji razlika između minimalizma i nemuštosti.

I generalno, i ako zanemarimo Karvera, sve više se kod nas piše, škrto, suvo, svedeno.
Šta je sa lirskom prozom, šta je sa erudicijom...?
 
Nzm, mislim da je ovo vreme informacija, brzine...
možda stil više nije toliko bitan, niti razne pompezne reči, ako neko ima neku jaku priču da ispriča...
a toliko je puno ljudskih priča...
ja sam za to sažimanje, krajcanje...
radije ću pročitati 3 romana po 150 strana, ako ima nešto u njima, nego jedan od 500, sa stilom, a nejak...
volim kratku priču...
poezija je najbrža, zato to rado čitam...
 
Nzm, mislim da je ovo vreme informacija, brzine...
možda stil više nije toliko bitan, niti razne pompezne reči, ako neko ima neku jaku priču da ispriča...
a toliko je puno ljudskih priča...
ja sam za to sažimanje, krajcanje...
radije ću pročitati 3 romana po 150 strana, ako ima nešto u njima, nego jedan od 500, sa stilom, a nejak...
volim kratku priču...
poezija je najbrža, zato to rado čitam...

Jbg, ja sam, što bi Dobrica Ćosić rekao, čovjek dvadesetog vijeka.
Nije, naravno, suština u broju strana, ali kad čitam neke naše mlađe pisce, često mi je utisak da prepričavaju neki dobar roman. Osnova je tu, ali fali mnogo mesa oko kostiju.
Kod Karvera, recimo, nema takvog utiska. Kod njega je sve kao uklesano u kamenu. Tu su forma i sadržaj u savršenom skladu.
Ali dobro, stvar ukusa...
 
da, Karver je bio majstor, a malo je takvih.

„Kratka priča ili pesma je nešto „uhvaćeno letimičnim pogledom, u prolazu“. Počnemo od toga i onda mu udahnemo život, preobrativši ga u nešto što će da obasja taj trenutak i po mogućnosti neizbrisivo ga ureže u čitaočevu svest, tako da on postaje deo njegovog ličnog iskustva, kako je to lepo rekao Hemingvej. I to zauvek, nada se pisac. Zauvek.“

Rejmond Karver
 
Ko još piše slično, a dobro?

Збирка Миранде Џулај, Баш ти, баш ту (тако је преведена на српски) доста личи на Карвера. Стилом и још више атмосфером прича - успорена радња, необични ликови (или можда обични ликови с необичним животима), депресивни, тихо очајни, изгубљени... Мало је тежа за читање од Карвера, често доста недоречена, игра ту неку игру с читаоцима, али, није уопште лоша.
 
I da li si dobio ono
što si želeo od ovog života, i pored svega?
Jesam.
A šta si želeo?
Da nazovem sebe voljenim, da se osetim
voljenim na zemlji.

Rejmond Karver[/I]
Ovo je pretposlednja Bastijanova želja, pre nego što pronađe onu istinsku, onu stvarnu (M. Ende, Die unendliche Geschichte)
A stvarna nije biti voljen nego - umeti voleti.

Slično je i kod Froma: svako želi da bude voljen.
No retki savladaju umeće voljenja.

- - - - - - - - - -

:ok:



mada se Hese sa ovim fragmentom možda ne bi složio:

"Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voleti sve, da je sposobnost da osećamo ono što daje lepotu i vrednost našem postojanju." H.H.


...

nzm, moguće da je Hese u pravu, ali dobro, svako ima pravo na svoje mišljenje i osećanje.

valjda.

inače, meni je Karver bolji prozaista nego pesnik... neke njegove priče mi se mng sviđaju.

Aha, sad tek vidim ovo.
Da, eto, ja se slažem s Heseom, Fromom i Endeom :)

- - - - - - - - - -

Tu su forma i sadržaj u savršenom skladu.
I ja volim usklađenost forme i sadržaja.
 
Ko još piše slično, a dobro?
Tražio sam knjigu „sve poharano, sve spaljeno“ Velsa Tauera, nisam uspeo da je nađem.
Knjiga priča Adama Hazleta „vi niste ovde stranac“ mi je isto jako dobra, to vam je moja preporuka.

Mene Handkeov "Trenutak pravog osećaja" vrlo podseća na Karvera.
U pitanju je porodična, ljubavna priča..to i Karver voli za temu....to je ta poetika.
 

Back
Top