Ono što je nekad bila njena duga plava kosa sada su bile stotine kapljica koje su
se razlijevale u valovima smaragdne boje, prelijevajući se u tirkiznim nijansama
na mjestima gdje se zlatno sunce probijalo kroz krošnje mladih hrastova koji su
je grlili poput snažnih muških ruku, čuvajući sebično njenu ljepotu samo za sebe.
Ispod hitrih valova, nekad djetinje bijelo i čedno lice, sada je bilo kamenito
korito izbrazdano strujanjem vode vijekovima. Tragovi zelenih algi po kamenu bile
su nekad zanosne obrve iscrtane preciznošću najboljih majstora kaligrafije.
Modri lokvanji po talasima bili su nekad zelene oči opijene snom. Sada,
probuđene svježinom vode, preobraćene u te divne zelene vodene cvjetove sa
divljenjem su gledale plavetnilo neba iznad nje.
Nježna linija usana koja je bila izvor slatkih riječi nekada, postala je šum koji žubori
i sa čežnjom pjeva pjesme o dalekim krajevima u koje će je modri talasi odvesti.
Duge bijele ruke postale su neumorne ptice koje su slijetale na površinu
vode i s lakoćom se dizale u vis, noseći sa sobom ostatke sjećanja na život koji
je nekada bio. Mlado i zanosno tijelo sada je bila struja koja ju je nosila u nepoznata
prostranstva dok je vjetar koji je šuštao kroz krošnje hrastova, pjevao o tajnama
jednog minulog života.
U tišini šume, njen žubor bio je poput utješne melodije, dok su sunčeve zrake
bacale sjene na valove i isticale dubinu njene mudrosti. Bila je utjelovljenje
spokoja, podsjetnik da se u promjenama krije ljepota, a u smrti početak novog života.
RiadaT.
se razlijevale u valovima smaragdne boje, prelijevajući se u tirkiznim nijansama
na mjestima gdje se zlatno sunce probijalo kroz krošnje mladih hrastova koji su
je grlili poput snažnih muških ruku, čuvajući sebično njenu ljepotu samo za sebe.
Ispod hitrih valova, nekad djetinje bijelo i čedno lice, sada je bilo kamenito
korito izbrazdano strujanjem vode vijekovima. Tragovi zelenih algi po kamenu bile
su nekad zanosne obrve iscrtane preciznošću najboljih majstora kaligrafije.
Modri lokvanji po talasima bili su nekad zelene oči opijene snom. Sada,
probuđene svježinom vode, preobraćene u te divne zelene vodene cvjetove sa
divljenjem su gledale plavetnilo neba iznad nje.
Nježna linija usana koja je bila izvor slatkih riječi nekada, postala je šum koji žubori
i sa čežnjom pjeva pjesme o dalekim krajevima u koje će je modri talasi odvesti.
Duge bijele ruke postale su neumorne ptice koje su slijetale na površinu
vode i s lakoćom se dizale u vis, noseći sa sobom ostatke sjećanja na život koji
je nekada bio. Mlado i zanosno tijelo sada je bila struja koja ju je nosila u nepoznata
prostranstva dok je vjetar koji je šuštao kroz krošnje hrastova, pjevao o tajnama
jednog minulog života.
U tišini šume, njen žubor bio je poput utješne melodije, dok su sunčeve zrake
bacale sjene na valove i isticale dubinu njene mudrosti. Bila je utjelovljenje
spokoja, podsjetnik da se u promjenama krije ljepota, a u smrti početak novog života.
RiadaT.
Poslednja izmena: