
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
REČ ŠTO GLEDA
Navikla sam ipak
Na samoću svoju
Društvo mi tad prave
Reči što zazveče
Tugu što mi leče
Samoću što seku
I po nekad peku.
Nekad reči tudje
Prepoznaju moje
Osećajem nekim
Što luta daljinom
Razgovor tad njihov
Osmehe donese
Osećaj ponese
I tugu odnese.
Čudna reč je eto
Bez glasa i lika
Reč kao pod velom
Na ekranu belom
Reč ta što me gleda
Reč sa interneta.


PS Dobro jutro....na dar svim virtuelnim prijateljima.....
