Razumevanje?

  • Začetnik teme Začetnik teme Lexa
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Imate li ga? Imate li neki primer, kada ste oprostili potpunom strancu? Razumete li samo svoje prijatelje ili samo porodicu, ili sve oko sebe, kad vam prilika dozvoli? Ili razumete samo i isključivo sebe?

Razumeju li vas, da li grešite? Grešite li vi u nečemu, žene? Al' stvarno? Jeste zaboravile cifru nekad, jeste opsovale poslovođu a da niste znale ko je, je l imate vi poslovođu uopšte, ili je sramota priznati?

Je l vas terorišu na poslu? U privatnom životu?

Je l vam skaču deca po grbači, osim neizmerne ljubavi koju im pružate?

Imate li slabosti? Možete li da se stavite u poziciju druge osobe i da posmatrate stvari iz njenog ugla?

Da, mislim da imam razumevanja. Uf, Lexo, ima sigurno neki, ali ne mogu sad da se setim. Kada se setim, dopisacu. :) Kako sam starija, shvatila sam koliko je vazno oprastanje onoga sto se moze oprostiti, koliko to donosi negde olaksanje i samilost. Koliko se uci na greskama i kako zaista treba umeti oprostiti. Ne zaboraviti samo., vec zaista iz srca dati oprost. :) Gresim i ja, ljudsko sam bice. Ko radi, taj i gresi, naravno. Slabo me razumeju, to moram da kazem, ali dobro. Kada sam bila mladja mozda sam gresila u tome, sto nisam uvek sebe pojednostavljavala da me bolje shvate pa me zato i nisu bolje razumevali. sada sam starija i pametnija pa se dosta trudim da pojednostavim sebe drugima, da me bolje shvate, mada slaba vajda. Ali sada barem znam da onda nisu umeli da me shvate, a sada znam da naporsto ne zele da me shvate. :mrgreen: To je bila vazna lekcija. :) Iksreno, milsim da bolje shvatam nego sto mene shvataju. Umem da se udubim u tudje probleme, da sagledam stvari iz vise uglova, imam taj osecaj da kaad nesto nije ok da ne mogu da se smirim dok ne isteram na cistac sve i dok ne razjasnim. DUboko sam sitinoljubiva i pravena, pa me zato sve dira. Potresa. Jednostavno sam hiper senzibilna , ali sta da radim. Teror...hm...verovatno da se osetim nekada isterorisano, kada neko zloupotrebi moju dobrotu, moju neiskvarenost, pa pomilsi da sam zbog toga neko materijal za gazenje ili istresanje, za omalovazavanje ili izgledam samo tako zbog svoje naivnosti. Da, ponekad osetim da me terorisu ljudi i da to debelo zloupotrebljavaju, ali niko mi nije kriv, jer ja u svakome trazim najbolje. To je na meni da promenim, da istreniram sebe, da ne pokazem kada me neko rani ili povredi. Ali, jos nisam na tom nivou svesti dospela. :mrgreen: Imam slabosti naravno, kao i svi. Slaba sam na ljudsku patnju, na one koje volim. I neretko to zloupotrebljavaju jer znaju da mogu dosta toga da istrpim i da je velika granica moje izdrzljivosti. Slaba sam jer sam popustljiva, jer zelim sve da resim, jer zelim da sve bude lepo i dobro. nasmejano. Slaba sam jer sam debelo naivna i neiskvarena. A to se skupo placa u svetu gde je vecma :mrgreen: olos sveprisutan. Da, mogu. Mogu da se izmestim iz svog tela sto se kaze i da stvari gledam iz drugacijeg ugla, da izvagam za i protiv . NIsam povrsna, volim uvek da udjem u srz i dubinu problema. Uvek me zanima sustina od puke povrsine. Zato i "nastradam" uvek. :kiss:
 
Imate li ga? Imate li neki primer, kada ste oprostili potpunom strancu? Razumete li samo svoje prijatelje ili samo porodicu, ili sve oko sebe, kad vam prilika dozvoli? Ili razumete samo i isključivo sebe?

Razumeju li vas, da li grešite? Grešite li vi u nečemu, žene? Al' stvarno? Jeste zaboravile cifru nekad, jeste opsovale poslovođu a da niste znale ko je, je l imate vi poslovođu uopšte, ili je sramota priznati?

Je l vas terorišu na poslu? U privatnom životu?

Je l vam skaču deca po grbači, osim neizmerne ljubavi koju im pružate?

Imate li slabosti? Možete li da se stavite u poziciju druge osobe i da posmatrate stvari iz njenog ugla?

Imam. Bliski ljudi su svesni toga, pa umeju i da iskoriste, zaborave da je moja sledeća reakcija pokazivanje zuba, kada se povlače bez problema. Znači, imam do granice ugrožavanja. Razumem i taj drugi nivo, njihove "zle" pobude i sl., ali ga naravno ne tolerišem.
Umem da se postavim u poziciju drugog, mada je nekada i zakasnela reakcija. Znači, u trenutku odreagujem, a eventualno kasnije skapiram pravo rezovanje te druge strane.
 
kad razmislim, imam vise razumevanja za marginalne i nebitne likove,nego za bliske ljude.to je zbog toga sto od svojih, uvek ocekujem maksimum
njima teze i prastam
inace,niko me ne iskoristava,ni u kuci,ni u drustvu,jer sam poznata kao galamdzija ,a i umem da se borim za sebe.
mislim da kao zena krpa ne bih valjala,ni sebi ni drugima
ne radim,pa sam oslobodjena tog iskoristavanja
 
Imate li ga? Imate li neki primer, kada ste oprostili potpunom strancu? Razumete li samo svoje prijatelje ili samo porodicu, ili sve oko sebe, kad vam prilika dozvoli? Ili razumete samo i isključivo sebe?

Razumeju li vas, da li grešite? Grešite li vi u nečemu, žene? Al' stvarno? Jeste zaboravile cifru nekad, jeste opsovale poslovođu a da niste znale ko je, je l imate vi poslovođu uopšte, ili je sramota priznati?

Je l vas terorišu na poslu? U privatnom životu?

Je l vam skaču deca po grbači, osim neizmerne ljubavi koju im pružate?

Imate li slabosti? Možete li da se stavite u poziciju druge osobe i da posmatrate stvari iz njenog ugla?
Imam podjednako razumevanja za sve ljude oko sebe, bez obzira koliko su mi bliski. Smatram da ljudi nisu bezgresna bica i da svako za svoje postupke ima neke razloge ( opravdane ili ne potpuno je svejedno, jer su njima tog momenta sigurno bitni ). Trudim se da stvari sagledam iz ugla pomenutih i nikada sa sigurnoscu ne mogu reci da ja mozda nekada ne bih postupila kao oni.
Sto se mojih gresaka tice, naravno da postoje i uvek sam spremna da ih priznam prvo sebi , a onda i drugima.
Tesko da neko moze da me terorise, jer sam poprilicno samosvesna i vodim se geslom "ne diram te, ne diraj me" sto odmah ljudima dam do znanja .:metla:
 

Back
Top