Razumevanje života

Søren Kierkegaard: „Filozofija je potpuno u pravu kada kaže da se život mora razumevati unazad. Ali onda se zaboravlja druga klauzula – da se mora živeti unapred.”

- Da nije tako kako bi shvatili značaj otvorenog uma i činjenicu da uvek učimo? Osvrtom na prošlost i preispitivanjem mišljenja postanemo svesni zabluda i grešaka. To nam omogući da ih ispravimo i napredujemo pronalskom adekvatnijeg rešenja.
-------
- Bolje je osetiti bol neprijatne istine nego zanos lažne sreće. Istina oslobodi i vodi napretku. Laž sputa i unazadi.
--------------
- Nije moć u Sada, već u svesti. Ona je živa. Uvek postojeća, a drugačija. Neprestano se obnavlja i stvara svaki doživljaj i razumevanje.
--------------
- Život je beskonačni smisao. Otvoren um ga istražuje i uči. Zatvoren misli da ga je otkrio i da sve zna.
 
Poslednja izmena:
Søren Kierkegaard: „Filozofija je potpuno u pravu kada kaže da se život mora razumevati unazad. Ali onda se zaboravlja druga klauzula – da se mora živeti unapred.”
Izreka "Ne možeš vratiti vreme unazad" je istinita, ali ne negira činjenicu njene refleksije, pa i poliranje njenih sastojaka u daljem razvoju...
- Bolje je osetiti bol neprijatne istine nego zanos lažne sreće. Istina oslobodi i vodi napretku. Laž sputa i unazadi.
Istina pobeđuje. Laž doprinosi ovome.
- Nije moć u Sada, već u svesti. Ona je živa. Uvek postojeća, a drugačija. Neprestano se obnavlja i stvara svaki doživljaj i razumevanje.
Neprestano se govori o snevanju i buđenju. Gurđijev, Uspenski, Berđajev, itd... Kad bi čovek makar 2% krenuo da misli u regularnosti, shvatio bi da ga je Bog već darivao svime što mu je potrebno za život... To je ta svest i uvek je tu, spavali ili je bili sprovodili budni.
- Život je beskonačni smisao. Otvoren um ga istražuje i uči. Zatvoren misli da ga je otkrio i da sve zna.
Tačno, ali uvek postoje limiti... Psihologija ovo smatra teorijom granica ličnosti. U suprotnom, dešavaju se različiti oblici starogrčkog Hibrisa... ;)
 
Poslednja izmena:
Lepa dopuna. Slažem se. Pogotovo ovim:
Kad bi čovek makar 2% krenuo da misli u regularnosti, shvatio bi da ga je Bog već darivao svime što mu je potrebno za život... To je ta svest i uvek je tu, spavali ili je bili sprovodili budni.

Svest je inteligentna suština svega ili sam život. Mnoštvo vrsta pokazuje da postoje različiti oblici svesti/života/nteligencije. Mada je naša inteligencija najkompleksnija, na ovoj planeti, ne treba donositi brzoplet zaključak da je najsavršenija u vasioni.

Tim pre što je univerzum misterija koju još uvek ne shvatamo. Upravo ta činjenica ukazuje na ograničenost, a ne superiornost našeg razumevanja. Pored toga, sama naša svest još uvek nije u potpunosti jasna. Jedan od razloga je njena višeslojnost koja stvara stalnu dinamiku/promenu ili razvoj.

Frojd je učinio značajan pomak time što je istakao da se ne sastoji samo od uma/misli nego i nesvesnog ( podsvesnog). Jung je otišao dalje s kolektivnim nesvesnim. Kasnije je uveden i pojam emocionalne inteligencije pošto se uočilo da emocije i osećanja imaju značajan uticaj na formiranje percepcije.

S druge strane Eckhart Tolle smatra da um/misli sprečavaju punu prisutnost u sadašnjem trenutku, a time i istinsku svesnost i prosvetljenje: "Sledeći korak u ljudskoj evoluciji je prevazilaženje misli. To je sada naš hitan zadatak."

Problem je što mi uvek imamo sadašnjost kao aktivni moment vremena ili promene. Prema tome, ukoliko bi želeli biti u potpunosti prisutni i svesni ne bi nikada mogli misliti, jer bi se uvek trebali "duboko upuštati u sadašnji trenutak."

Zatim, on sam nije prevazišao mišljenje. Njegove knjige i predavanja nisu ništa drugo nego vešto odabrane misli i reči kojima iznosi svoje shvatanje. Postoji razlog zašto smo rodjeni kao misaona bića. Naš zadatak je da otkrijemo svrhu misli i osećanja, odnosno vezu i uticaj svesnog i nesvenog (podsvesnog i nadsvesnog) u procesu osvešćivanja, a ne da ih arogantno odbacujemo i obezvredjujemo.

Propagiranje ideje da znanje i napredak dolaze sami od sebe bez aktivnog zalaganja i razmišljanja nije samo neodgovorno nego je i iluzorno i opasno. Naročito kada se umisli da se to postiglo. Tada prestane kritičko/logično/racionalno mišljenje. Vlastito shvatanje postane jedina istina pošto se smatra da je ostvareno bez mišljenja, pa se prestanu razmatrati dokazi i argumenti drugih ljudi. Oni postanu drugorazredni i nevažeći jer su ostvareni kroz ego i mišljenje, a ne nekakvim nepogrešivim, instantnim uvidom koje se postiže bez misli.

Naravno da postoje i momenti kada um stupi u kontakt s nadsvesnim i intuicijom tako da u trenutku "sine ideja" i nešto se shvati. Pogotovo u kritičnim situacijama. Medjutim, ta spoznaja se uvek objavi kao sažeta misao koja se raspline u mnoštvo misli, tj. razradjuje se i rasčlanjuje da bi se bolje shvatila.

Mi jednostavno ne možemo funkcionisati bez uma i misli. Zato i jeste važno znati razliku izmedju funkcionalnog i disfunkcionalnog mišljenja, tj. uzroke njihovog nastanka i način kako da se od nefunkcionalnog predje na funkcionalno.
 

Back
Top