Razočaranja

Boljarin

Buduća legenda
Poruka
28.390
Razočarenje kao posledica prevelikih očekivanja, promena u sredini,
kao posledica generacijskog jaza ili kao individualna projekcija....

Možda je bila tema, pa izvolite...po volji.
 
posledica logike koja glasi -nesto MORA da bude tako ...... a onda ne bude ipak

znaci greska u misljenju , nametnuta od rodjenja , kroz uobicajno ili obicajno , kroz normativno , kroz linearno misljenje bez sumnje u drugacije ishode dovodi do razocarenja
 
Koje su posledice razočarenja.... koliko može razočarenja da se podnese?

Da li se razočaramo u sebe ili samo u svoju okolinu?

Koja su najteža razočarenja?

Razočarenje i posledice istog se jedino mogu sprečiti tako što nikada ne očekuješ ništa, niodkoga. Uvek očekuješ komplikacije i neuspeh i onda se pomiriš sa tim da je život jednostavno takav. Ili prihvati to i bori se ili uzmi konopac i obesi se, kad ti dosadi. Nema treće.
 
Mladi kad su pametni i sposobni ,a umesto da postižu šampionske rezultate,nalaze izgovore u drugima za svoje prosečne rezultate...
Ali ,tada ,obićno,razgovaram i sagledavam gde su osujećeni...
A što se tiče razočarenja u ljubavi-s tim se sprdam celog života...možda i preterano...Nešto skoro kao Rudanka...:mrgreen:
Ne mogu se razočarati u seks ,recimo,jer je to smešno...:hahaha:
Možda može ko od seksa očekuje rajske vrtove! Ja jok!:manikir:
Mada ne ide ljubav brez seksa-seks smiruje strast i dovodi do faze kad možemo pomalo i da se volimo...:mrgreen:
 
Ja sam totalni primer INTJ ličnosti. Vrlo brzo se razočaram u druge.

U sebe se razočaram samo kada izgubim previše vremena na nekoga. To se dogodilo u par navrata po principu

- Daješ i trudiš da svima bude lepo i da se družina zabavi, a onda otkriješ njihovu trulež i zlobu koja je bila prikrivena ispod zidova tolerancije i altruizma.

Gubi se poverenje u ljude i to je ono najgore, a smatram da niko živ nije imun/a na ovaj problem.
 
Vidi, Boljarine, šta sam našla iz vremena dok ovde još nije postojala Psihologija:
https://forum.krstarica.com/showthr...razočaranje-ravnodušnost?highlight=ogorčenost

Ali pošto je davno mrtva, ova tema samo neka bude ... možda inspirativna.

Razočaran sam tadašnjim diskusijama...Ali zaista nisu bile diskusije na nekoj visini...Ono ja pa ja...:sad2:
Kao da su raspravljali u predprošlom veku...

- - - - - - - - - -

Ja sam totalni primer INTJ ličnosti. Vrlo brzo se razočaram u druge.

U sebe se razočaram samo kada izgubim previše vremena na nekoga. To se dogodilo u par navrata po principu

- Daješ i trudiš da svima bude lepo i da se družina zabavi, a onda otkriješ njihovu trulež i zlobu koja je bila prikrivena ispod zidova tolerancije i altruizma.

Gubi se poverenje u ljude i to je ono najgore, a smatram da niko živ nije imun/a na ovaj problem.

Štos ti je da na vreme otkriješ licemerje i preduprediš zlobu...Desi se da se pravovremenom akcijom takvi brzo razoružaju i ostaju nasukani i bez teksta!
Kažem tada:volite se ljudi,nemojte to nikad zaboraviti! Kad ne znate šta da radite,nemojte mrzeti,već volite-izaberite lepše i lakše!;)
 
Vrlo rado bih voleo da to mogu da promenim jer mi smeta, ali teško je ne razočarati se u druge oko sebe. Nije da imam neke visoke kriterijume, daleko od toga, a možda je baš zbog toga.

Moraću o tome da razmišljam noćas tokom cele noći. :gace:
 
Mislim da je uvek posledica prevelikih očekivanja, a možda je najteže kad se u sebe razočaraš.

slažem se

U suštini, šta to boli?
Boli što neko nije uradio/rekao/ i td...ono što smo mi želeli ili očekivali.
Dakle, do naših je očekivanja

Ali, imamo pravo na očekivanja, jer ulažemo naše vreme, emocije, sebe.

Međutim, zaboravimo da ta druga osoba ima pravo na svoju slobodu da bude to što jeste.
Na šta se sve svodi - da trebamo ceniti sav onaj ekstra plus, sve ono iznad prosečnih očekivanja ( NAROČITO ONO EKSTRA IZNAD).
To sam ja zaključila.
I za one koji to pokažu, uložiti još, više i više. Oni VREDE.
 
Postujem tudju promenljivost i slobodnu volju, tako da od svakoga u sustini ocekujem bilo sta. Ja sam razocarala celu svoju familiju kada sam se otrgla iz njihovih okova i pokusala da pozivim zivot "po svom". U sebe se ne razocaravam jer kroz zivot prolazim na taliju.
 
A kada takvi ispale sve i tu priču? Šta onda? Ode 5-10-15-20 godina u vodu? :)

Vredelo je dok je bilo lepo. Promenilo se. Treba biti zahvalan na doživljenom.

Sada, kada ništa na svetu ne može vratiti dane prohujalog leta
naš sjaj u travi i blještavost sveta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živeti..



A nikad ne znaš šta te čeka iza ćoška---druga priča, drugi prijatelj, nova ljubav... ;)
 
Štos ti je da na vreme otkriješ licemerje i preduprediš zlobu...Desi se da se pravovremenom akcijom takvi brzo razoružaju i ostaju nasukani i bez teksta! Kažem tada:volite se ljudi,nemojte to nikad zaboraviti! Kad ne znate šta da radite,nemojte mrzeti,već volite-izaberite lepše i lakše!;)
Ovo trazi previse angazovanja i cesto je teze i gore nego sto bi bilo razocarenje. Ja sam pre za optimizam protkan realistickim ocekivanjima. Tipa " grdimo ljubav, ali budimo spremni na mrznju." modifikovano :) Na ruletu kuglica skakuce, a nase mogucnosti su dosta siroke od 50 : 50 do 1 : 1M, pa ko sta izabere.
 
slažem se U suštini, šta to boli? Boli što neko nije uradio/rekao/ i td...ono što smo mi želeli ili očekivali. Dakle, do naših je očekivanja Ali, imamo pravo na očekivanja, jer ulažemo naše vreme, emocije, sebe. Međutim, zaboravimo da ta druga osoba ima pravo na svoju slobodu da bude to što jeste. Na šta se sve svodi - da trebamo ceniti sav onaj ekstra plus, sve ono iznad prosečnih očekivanja ( NAROČITO ONO EKSTRA IZNAD). To sam ja zaključila. I za one koji to pokažu, uložiti još, više i više. Oni VREDE.
Da, ovde razradjujes samo opciju nerelanih ocekivanja i opravdanost takvih ocekivanja i to u smislu da se uvek treba truditi makar se razocarali, sto je sasvim optimisticko gledanje. Koje ja licno podrzavam.
 
Mislim da je uvek posledica prevelikih očekivanja, a možda je najteže kad se u sebe razočaraš.
Ne verujem da su razocarenja uvek posledica prevelikih ocekivanja... mislim da ima mnogo razlicitih opcija, recimo... Ocekujemo dobru zetvu, jer smo sve uradili kako treba, ali nas ne posluzi vreme i izostane rod...naravno da smo razocarani.. Ocekujemo neki odgovor koji bi izvesno trebalo da bude pozitivan za nas, ali zavisi iskljucivo od necije volje, interesa, nekih drugih razloga za koje nismo znali, pa smo opravano racunali da je izvesno... Da li se razocaramo, ako nas ne izvade iz bubnja u kome se nalzi 500000 listica...znamo da su sanse male i ne ocekujemo, ali se ipak razocaramo ( gledajuci u nagradu) :) itd
 
Recimo jedno zanimljivo razocarenje... Komsiji se razboli krava i sad svi mi navijamo da crkne, jer ce onda morati da uzima od nas mleko, mozda neko tele, a i previse se hvalio da je bolja nego nasa. I tako cekas, pojede nam zivce i na kraju prezivi...pa ko se ne bi razocarao, ajd.:)
 
Vredelo je dok je bilo lepo. Promenilo se. Treba biti zahvalan na doživljenom.

To vodi ka novom razočarenju jer ''taj neko drugi'' ne želi da vidi te lepe momente i štagod slično.

Bolje je uništiti prividno lepo, zadržati doslednost i imati pravu potvrdu. Najgora stvar koja čoveku može da se dogodi jeste da izgubi puno vremena.

Barem tako ja vidim.
 

Back
Top