Poznate vrste evropskih sireva
Apenceler (appenzeller) – tvrd kravlji sir koji se u švajcarskom regionu Apenceler proizvodi više od 700 godina. U period sazrevanja stoji u slanom rastvoru kojem se dodaju herbalne tvari, a ponekad vino ili sajder, ima boju slame, sitne rupice i oštar miris.
Čedar (cheddar) – tradicionalni engleski sir s najmanje 48 procenata masnoće. Tvrde strukture i specifične narandžaste boje, pod ovim imenom poznat je od 16. Veka, ali je poreklom čak možda iz doba starih Rimljana, koji su prvi doneli tvrdi sir u Englesku.
Edam – ime dobio prema maloj luci Edam, severno od Amsterdama. Presvlaka od crvenog voska prvi put je upotrebljena u 14. veku i čini ga prepoznatljivim širom sveta.
Ementaler – švajcarski sir koji može biti blagog do pikantnog ukusa, ali većinom slatkast. Naziv je dobio po dolini u gornjem toku reke Eme, a danas ga izrađuje oko 1.600 proizvođača u dolini Emental.
Feta – grčki ovčji sir u surutki.
Fontina – blagi sir koji se može lepo seći, posebno je pogodan za gratiniranje i pripremu umaka.
Gauda (gouda) – jedan od najpoznatijih sireva sveta, nastao je u 6. veku na farmama oko istoimenoga sela u blizini Roterdama.
Gorgonzola – sir s plemenitom plesni ima svoje jače i slabije varijetete. Postoji legenda kako je neki gostioničar iz Gorgonzole slučajno otkrio da mu sir strakino postaje plav posle stajanja u hladnom i vlažnom podrumu gostionice. Bilo mu je žao da se baci i ponudio ga je gostima koji su se oduševili. Od tada se ovaj sir zove gorgonzola.
Grana padano – zrnasti tvrdi sir od kravljeg mleka, vrlo sličan parmezanu, ali malo blažeg ukusa.
Grijer (gruyere) – mekani švajcarski sir po ukusu sličan ementaleru.
Halumi (halloumi) – beli, poprilično slan polutvrdi sir s Kipra, tradicionalno pravljen od ovčijeg i kozjeg mleka. Zbog visoke tačke topljenja, savršen za prženje i grilovanje.
Kačkavalj – ovčiji žuti sir, mada se ovim imenom u Srbiji često nazivaju različite vrste žutih sireva.
Kamamber (camembert) – meki masni sir s belom plemenitom plesni. Predanje kaže da ga je prva napravila supruga jednoga farmera u istoimenom selu u Normandiji krajem 18. veka.
Maskarpone – sveži sir glatke teksture koji se najčešće upotrebljava za izradu krema za kolače.
Mančego (manchego) – ovčiji sir prijatnog ukusa poreklom iz Španije.
Mocarela (mozzarella) – originalno se proizvodio od bivoljeg mleka, ali sve češće može se naći jeftinija kravlja varijanta. Idealan je za pice i razne salate od testenine.
Olomoučki (olomoucké syrečky) – mekani, potpuno prirodni sir od obranog kravljeg mleka, oštrog mirisa i oporog ukusa, jedini je originalno češki sir. Proizvodi se od 15. veka, a ime je dobio po gradu Olomoucu u Moravskoj.
Parmezan (Parmigiano Reggiano) – zaštićeno ime za čuveni i jedini originalni parmezan iz regije Emilija Romanja. Slan, tvrd i mastan. Savršen!
Paški – tvrd ovčiji sir koji nastaje na ostrvu Pagu ujedno je i najcenjeniji hrvatski sir u svetu.
Pekorino – pikantni tvrdi sir od ovčijeg mleka, upotrebljava se slično kao parmezan.
Rikota – sveža i meka mešavina kravljeg i ovčijeg sira. Ukus varira od slatkog do kiselkastog i lagano slanog. Idealan je za umake i nadeve.
Romadur – polutvrdi kravlji sir jakog ukusa, jedan od najpopularnijih u Nemačkoj, a pravi se još i u Belgiji.
Tilziter – pravi tost sir jer se izvrsno topi.
Trapist – polutvrdi kravlji sir blago kiselkastog ukusa i umerenog mirisa. Ime je dobio po redu trapista, a njegov način pravljenja monasi iz Francuske preneli su na teritoriju Austrougarske u drugoj polovini 19. veka. Sir je i danas pod tim imenom veoma popularan upravo na tim teritorijama – Mađarska, Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Slovenija – a slične varijacije prave se širom Evrope.
Izvor: (basta balkana.com)