RAZMAŽENA GENERACIJA!!! Kako uništavamo budućnost naše dece?!

drdoktor

Elita
Banovan
Poruka
23.062
RAZMAŽENA GENERACIJA - Kako uništavamo budućnost naše dece
Autor: Arik Sigman

Autor tvrdi da postoje dalekosežne posledice načina na koji vaspitavamo decu i kakvu decu vaspitavamo. Uveren je da su koreni problema u tome što današnja deca ne usvajaju autoritet od roditelja i odraslih koji treba da im služe kao model u društvu i socijalizaciji. Time što smo uklonili granice koje smo nekada postavljali deci i njihovim željama, kao i našim abdiciranjem iz pozicije autoriteta, čini se da smo upravo mi, odrasli izneverili našu decu, lišavajući ih njihovih osnovnih potpornih struktura. Knjiga će, nada se autor, sagledavanjem različitih problema koji postoje i direktnim suočavanjem s njima, pomoći u nameri da se zaustavi naše povlačenje iz uloge roditelja koji ima autoritet i da će tako sprečiti ovaj moderan oblik zanemarivanja.

Knjiga je inspirativna, puna dokaza i argumenata, koja čitaoca navodi da ne poistovećuje ljubav prema detetu sa vaspitanje.

Pomoći će vam da pronađete odgovore i na sledeća pitanja:

Koji su sve naučni dokazi da „ispravno" vaspitanje sprečava razvijanje detetovih životnih sposobnosti?
Kuda vode politički korektni priručnici o vaspitanju dece?
Šta se krije iza halabuke u javnosti u vezi sa telesnim kažnjavanjem? Kako uskraćivanjem obogaćujemo našu decu?
Kontrola želje za uživanjem: alkohol i droge
Kako bi trebalo da glasi spisak istinskih dečjih prava?
______________________________________________________________________________________________________

Da li ste nekada razmisljali da model vaspitanja dece gde ona moraju da budu uvek srecna nije dobar?
 
RAZMAŽENA GENERACIJA - Kako uništavamo budućnost naše dece
Autor: Arik Sigman

Autor tvrdi da postoje dalekosežne posledice načina na koji vaspitavamo decu i kakvu decu vaspitavamo. Uveren je da su koreni problema u tome što današnja deca ne usvajaju autoritet od roditelja i odraslih koji treba da im služe kao model u društvu i socijalizaciji. Time što smo uklonili granice koje smo nekada postavljali deci i njihovim željama, kao i našim abdiciranjem iz pozicije autoriteta, čini se da smo upravo mi, odrasli izneverili našu decu, lišavajući ih njihovih osnovnih potpornih struktura. Knjiga će, nada se autor, sagledavanjem različitih problema koji postoje i direktnim suočavanjem s njima, pomoći u nameri da se zaustavi naše povlačenje iz uloge roditelja koji ima autoritet i da će tako sprečiti ovaj moderan oblik zanemarivanja.

Knjiga je inspirativna, puna dokaza i argumenata, koja čitaoca navodi da ne poistovećuje ljubav prema detetu sa vaspitanje.

Pomoći će vam da pronađete odgovore i na sledeća pitanja:

Koji su sve naučni dokazi da „ispravno" vaspitanje sprečava razvijanje detetovih životnih sposobnosti?
Kuda vode politički korektni priručnici o vaspitanju dece?
Šta se krije iza halabuke u javnosti u vezi sa telesnim kažnjavanjem? Kako uskraćivanjem obogaćujemo našu decu?
Kontrola želje za uživanjem: alkohol i droge
Kako bi trebalo da glasi spisak istinskih dečjih prava?
______________________________________________________________________________________________________

Da li ste nekada razmisljali da model vaspitanja dece gde ona moraju da budu uvek srecna nije dobar?

Knjiga će, nada se autor, imati dobru prodaju i zaraditi gomilu para jer jedino tako mogu da se plate računi..
A inače, stvar vaspitanja je stvar onoga što roditelji znaju kao merodavno i stvar onoga što roditelji žele od svoje dece.
 
Будућност породице уништава се када родитељи не посвете довољно времена
учењу и оспособљавању својих потомака. Подразумевају да ће то одрадити школа, живот (шта год им то значило) да ће већ некако сами научити,
а не схватају да је њихов задатак да оспособљавају децу, као што и животиње уче младунце да лове, чега да се плаше.
Проблем је и у томе што родитељи превише заштите децу, тако што им забрањују многе ствари, а онда се чуде шта све она не знају.
Што се више улаже у потомке, развијање њихове сналажљивости по цену и да направе неку глупост, што им се више прича и поставља задатака,
то ће и родитељима бити лакше у старости, а и деца ће бити срећнија, јер нема ништа лепше него кад знаш и умеш много ствари, кад ти ретко затреба туђа помоћ.
 
Knjiga govori o tome da je danas nametnuto da roditelji moraju da uvek udovoljavaju svojoj deci i da ona uvek moraju da budu srecna. Puno puta sam imao prilike da cujem da roditelji ako im deca nisu stalno srecna imaju osecaj krivice. Starije generacije su potpuno drugacije vaspitavane. Danasnje o njima se govori da su veoma sebicne i okrenute samo sebi.
 
Poodavno postoji tendencija da se deci dozvoljava baš sve - bez obzira šta je u pitanju!
Verujem da je upravo zbog takvog (ne)vaspitanja jedna mlada devojka (23 godine, poznavao sam je kao i porodicu), izvršila samoubistvo.
Jednostavno bila je, kako to narod kaže, besna, pa više nije znala šta će, a verujem da nije ni bila svesna posledica svog poslednjeg čina.

mislim da to vise ima vezxe sa tim sto ta porodica nije na vreme videla da nesto sa njom nije u redu
a tu se opet vracamo na to da roditelji ne posvecuju dovoljno paznje i vremena deci i cesto ne vide sta se desava
mada je cest slucaj i da ne zele da priznaju

nije dovoljno detetu ispuniti svaki hir i zeljicu da bi bilo srecno
dzaba sve igracke,garderoba,mobilni telefoni, ako detetu ne das i sebe i svoje vreme
 
RAZMAŽENA GENERACIJA - Kako uništavamo budućnost naše dece
Autor: Arik Sigman

Autor tvrdi da postoje dalekosežne posledice načina na koji vaspitavamo decu i kakvu decu vaspitavamo. Uveren je da su koreni problema u tome što današnja deca ne usvajaju autoritet od roditelja i odraslih koji treba da im služe kao model u društvu i socijalizaciji. Time što smo uklonili granice koje smo nekada postavljali deci i njihovim željama, kao i našim abdiciranjem iz pozicije autoriteta, čini se da smo upravo mi, odrasli izneverili našu decu, lišavajući ih njihovih osnovnih potpornih struktura. Knjiga će, nada se autor, sagledavanjem različitih problema koji postoje i direktnim suočavanjem s njima, pomoći u nameri da se zaustavi naše povlačenje iz uloge roditelja koji ima autoritet i da će tako sprečiti ovaj moderan oblik zanemarivanja.

Knjiga je inspirativna, puna dokaza i argumenata, koja čitaoca navodi da ne poistovećuje ljubav prema detetu sa vaspitanje.

Pomoći će vam da pronađete odgovore i na sledeća pitanja:

Koji su sve naučni dokazi da „ispravno" vaspitanje sprečava razvijanje detetovih životnih sposobnosti?
Kuda vode politički korektni priručnici o vaspitanju dece?
Šta se krije iza halabuke u javnosti u vezi sa telesnim kažnjavanjem? Kako uskraćivanjem obogaćujemo našu decu?
Kontrola želje za uživanjem: alkohol i droge
Kako bi trebalo da glasi spisak istinskih dečjih prava?
______________________________________________________________________________________________________

Da li ste nekada razmisljali da model vaspitanja dece gde ona moraju da budu uvek srecna nije dobar?

Sve si napisao samo nisi napisao zbog čega ne bi bio dobar, tj. koje su posledice.
 
možda je stvar u drugarstvu?roditelji deci treba da predstavljaju autoritet,ne drugare

Oduvek mi je ova priča bila..... roditeljska želja za zaslugom. Niš više.

Naravno da je autoritet :neutral: naučio ga je da hoda, da govori, da piše, čita, do momenta kada roditelj više ne može mnogo toga da uradi sam i dete odlazi u društvo (školu, ne mislim na 20 godina kad bi trebalo da se osamostaljuje). Ali ako istovremeno ne ume biti prijatelj svom detetu, biće tu mnogo ružnih reči, možda čak i batina sa tužnim krajem gde, ako i budu komunicirali, to će biti površno i jadno.

I ne Lexa nije roditelj i naravno da reč u ovoj priči imaju isključivo roditelji jer oni nisu nimalo sujetni i sve znaju najbolje. I njihova deca (što su i oni nekad bili, smao zaboravili) nemaju pravo na mišljenje, jer je jasno da je svaki roditelj obavezno pametniji od deteta i da se isti model ponašanja mora provlačiti od majmuna pretka do dana današnjeg kroz genetsku strukturu.
 
Zašto toliko dirate decu? Zašto ih prosto ne krenete vaspitavati i voleti?

Reći ću vam zašto: kada dete vrišti na javnom mestu ne udarate ga po guzi, jer ne želite to javno, nego mu tutnete neki mito u ruke - čokoladicu, lizalicu, mobilni ili bilo šta da ga ućutkate. Kada dođete kući i kada dete vrišti, onda se duplo jače i bešnje izvrištite na njega. Posle vam je đavo kriv...
 
Zašto toliko dirate decu? Zašto ih prosto ne krenete vaspitavati i voleti?

Reći ću vam zašto: kada dete vrišti na javnom mestu ne udarate ga po guzi, jer ne želite to javno, nego mu tutnete neki mito u ruke - čokoladicu, lizalicu, mobilni ili bilo šta da ga ućutkate. Kada dođete kući i kada dete vrišti, onda se duplo jače i bešnje izvrištite na njega. Posle vam je đavo kriv...

Navešće ti i razlog za to: "Da sam ga zvekno preko nosa, kako dolikuje, odmah bi me uhapsili! Kad sam ja bio mali... ćaća me je mlatio ko vola u kupusu! I nikome to nije bilo čudno"!
Nije baš da nisu u pravu uopšte, ali ne menja činjenicu da su teorije o vaspitanju kod većine samo - teorije.
 
Oduvek mi je ova priča bila..... roditeljska želja za zaslugom. Niš više.

Naravno da je autoritet :neutral: naučio ga je da hoda, da govori, da piše, čita, do momenta kada roditelj više ne može mnogo toga da uradi sam i dete odlazi u društvo (školu, ne mislim na 20 godina kad bi trebalo da se osamostaljuje). Ali ako istovremeno ne ume biti prijatelj svom detetu, biće tu mnogo ružnih reči, možda čak i batina sa tužnim krajem gde, ako i budu komunicirali, to će biti površno i jadno.

I ne Lexa nije roditelj i naravno da reč u ovoj priči imaju isključivo roditelji jer oni nisu nimalo sujetni i sve znaju najbolje. I njihova deca (što su i oni nekad bili, smao zaboravili) nemaju pravo na mišljenje, jer je jasno da je svaki roditelj obavezno pametniji od deteta i da se isti model ponašanja mora provlačiti od majmuna pretka do dana današnjeg kroz genetsku strukturu.


postoji razlika između drugarstva i prijateljstva
 
Sve si napisao samo nisi napisao zbog čega ne bi bio dobar, tj. koje su posledice.

Koje su posledice? Ima ih puno.

Ovakva deca postaju bukvalno tirani. Kada roditelji ne postavljaju jasna pravila i ne postavljaju granice koje vaze za dopusteno ponasanje, dolazi do gubitka autoriteta. Roditelj postaje objekat za ispunjavanje zelja. Neispunjena zelja vodi ka besu, zelja mora da bude odmah zadovoljena.

Ne mogu sve sam. Zanimaju me i misljenja forumasa.z:)
 
Navešće ti i razlog za to: "Da sam ga zvekno preko nosa, kako dolikuje, odmah bi me uhapsili! Kad sam ja bio mali... ćaća me je mlatio ko vola u kupusu! I nikome to nije bilo čudno"!
Nije baš da nisu u pravu uopšte, ali ne menja činjenicu da su teorije o vaspitanju kod većine samo - teorije.

Nije uvek jačina udarca merilo vaspitanja. Mene su premlatili do prekida pamćenja kada sam odšetao u drugu ulicu u našem maleckom selu, a ćale me je razvalio od batina kada sam se popeo na jedno visoko drvo... Ništa to nije promenilo. Ali zato stvari koje mi je uspeo kao autoritet objasniti, su mi ostale kao važna lekcija do dan danas.

Šta me čeka sa mojim sinčićem, to samo mogu da se plašim i da se trudim koliko god mogu i znam...
 
Zašto toliko dirate decu? Zašto ih prosto ne krenete vaspitavati i voleti?

Reći ću vam zašto: kada dete vrišti na javnom mestu ne udarate ga po guzi, jer ne želite to javno, nego mu tutnete neki mito u ruke - čokoladicu, lizalicu, mobilni ili bilo šta da ga ućutkate. Kada dođete kući i kada dete vrišti, onda se duplo jače i bešnje izvrištite na njega. Posle vam je đavo kriv...


nema deteta koje nije to pokušalo,privući pažnju na javnom mestu i dobiti ono što je naumilo,al i za to ima leka,a bez batinjanja,
moje dete je takođe pokušalo par puta i brzo bilo izlečeno,samo je zaobiđem i produžim dalje,bez reakcije,dranja,cimanja za ruku,
kad je shvatila da ja odoh i da je ne čekam,trkom me je stigla...davnih dana me je jedna iskusna baka naučila tome,a ako se dete
prući po zemlji i valja,preskočiš ga i produžiš.....z:)
 
nema deteta koje nije to pokušalo,privući pažnju na javnom mestu i dobiti ono što je naumilo,al i za to ima leka,a bez batinjanja,
moje dete je takođe pokušalo par puta i brzo bilo izlečeno,samo je zaobiđem i produžim dalje,bez reakcije,dranja,cimanja za ruku,
kad je shvatila da ja odoh i da je ne čekam,trkom me je stigla...davnih dana me je jedna iskusna baka naučila tome,a ako se dete
prući po zemlji i valja,preskočiš ga i produžiš.....z:)

I neko ga ukrade.z:cry:
 

Back
Top