Araon
Elita
- Poruka
- 18.385
Kolege,
Počesto sam sebe hvatao u izjavama da godine nisu bitne, da zapravo niti jedna razlika nije bitna ako se ljudi zaista vole, ako se slažu itd.
No, ispostavilo se da to u praksi nije tačno ni najmanje, kada sam otpočeo vezu sa 4 godine starijom devojkom, prevedeno na balkanski "što se ti nisi udala do sad, šta čekaš, da li si normalna?" uz pucketanje pripremljene lomače.
Sad, mislio sam ja da to neće biti problem jer nije bitno šta drugi kažu, bitno je šta ti misliš i slične gluposti... Međutim, nije prošlo par meseci kad je već počelo da se provlači zajednički život, brak, dete, njoj je vreeeeeme, ona me voli i to je to, videla je da sam ja taj za nju, ne može bez mene i tako. Sa jedne strane ok stav, prosto nađeš nešto što ti se dopada i ti bi to za ceo život, ne osuđujem ja. Ali sa druge strane imaš pritisak koji nisi ni zaslužio, niti ti je potreban, plus uvek imaš onu sumnju da neko hoće malo i da se "uvali" i reši sebe tih "problema", koji su očigledno problemi, uz komentare kako ona ne može da dozvoli sebi da još neka veza traje par godina i onda se ne desi ništa i tome slično, što opet dodaje neki određeni pritisak u smislu "ženi me i pravi decu, šta sad ti tu...". Plus, tu sad ima i ono po glavi možda je cilj dete, prosto čovek nikad nije načisto.
Pitanje je jednostavno, ima li racionalnog rešenja situacije kao što je ova i sličnih situacija ili se tu prosto to rešava ubrzanim postupkom braka, kao kad prebijete sina funkcionera pa odete na sud ili je tu jedini izlaz razlaz?
I ne bih da se tema pretvori u ono "sve su žene takve" ili neku ženomrzačku hajku, ovo su realni "problemi" koji mogu da snađu bilo koga u međuljudskim odnosima.
Eto.
Počesto sam sebe hvatao u izjavama da godine nisu bitne, da zapravo niti jedna razlika nije bitna ako se ljudi zaista vole, ako se slažu itd.
No, ispostavilo se da to u praksi nije tačno ni najmanje, kada sam otpočeo vezu sa 4 godine starijom devojkom, prevedeno na balkanski "što se ti nisi udala do sad, šta čekaš, da li si normalna?" uz pucketanje pripremljene lomače.
Sad, mislio sam ja da to neće biti problem jer nije bitno šta drugi kažu, bitno je šta ti misliš i slične gluposti... Međutim, nije prošlo par meseci kad je već počelo da se provlači zajednički život, brak, dete, njoj je vreeeeeme, ona me voli i to je to, videla je da sam ja taj za nju, ne može bez mene i tako. Sa jedne strane ok stav, prosto nađeš nešto što ti se dopada i ti bi to za ceo život, ne osuđujem ja. Ali sa druge strane imaš pritisak koji nisi ni zaslužio, niti ti je potreban, plus uvek imaš onu sumnju da neko hoće malo i da se "uvali" i reši sebe tih "problema", koji su očigledno problemi, uz komentare kako ona ne može da dozvoli sebi da još neka veza traje par godina i onda se ne desi ništa i tome slično, što opet dodaje neki određeni pritisak u smislu "ženi me i pravi decu, šta sad ti tu...". Plus, tu sad ima i ono po glavi možda je cilj dete, prosto čovek nikad nije načisto.
Pitanje je jednostavno, ima li racionalnog rešenja situacije kao što je ova i sličnih situacija ili se tu prosto to rešava ubrzanim postupkom braka, kao kad prebijete sina funkcionera pa odete na sud ili je tu jedini izlaz razlaz?
I ne bih da se tema pretvori u ono "sve su žene takve" ili neku ženomrzačku hajku, ovo su realni "problemi" koji mogu da snađu bilo koga u međuljudskim odnosima.
Eto.