Postoje različa objašnjenja nastanka univerzuma. Ateisti ne veruju u boga. Smatraju da univerzum nema inteligentnu suštinu. Veruju da je inteligencija ljudi vrhunski smisao koji je, slučajno, proizašao iz haosa i besmisla. Agnostici misle da naša inteligencija ima granicu razumevanja i da se ne može sa sigurnošću znati da li postoji natprirodno i bog.
Teisti veruju u boga, ali na različite načine. Otuda monoteizam, politeizam, mizoteizam, panteizam, deizam itd. Dok se neki striktno pridržavaju religijskih spisa, drugi imaju fleksibilniji stav i razmatraju više gledišta. Dosta ljudi stvori vlastiti koncept iz čega proizadju i različite interpretacije. Bog se tumači kao natprirodno biće, energija, reč, svetlost, princip, sila, zakon, ljubav, svest ili jednostavno viša sila.
Mada obrazovanje ima dosta udela u stvaranju koncepta on je, najčešće, produkt intuitivnog uvida. Duhovnost je širi pojam od religije. Religiozna osoba sledi učenje pismenih pravila, a duhovna živi smisao univerzuma i vlastite duše. Kroz to proširi razumevanje i postane svesna kompleksnosti postojanja.
To joj pomaže da se oslobodi arogantnog uverenja o konačnom razumevanju i da se otvori ka novim uvidima. Ma koliko da nečija predstava izgleda naivna, ili komplikovana i nerazumljiva, reflektuje duhovni razvoj ukoliko doprinosi oplemenjivanju i konstruktivnom ponašanju. Ako stvara disfunkcionalnost i agresivnost onda je simptom neurotičnosti, a ne duhovnosti.
Teisti veruju u boga, ali na različite načine. Otuda monoteizam, politeizam, mizoteizam, panteizam, deizam itd. Dok se neki striktno pridržavaju religijskih spisa, drugi imaju fleksibilniji stav i razmatraju više gledišta. Dosta ljudi stvori vlastiti koncept iz čega proizadju i različite interpretacije. Bog se tumači kao natprirodno biće, energija, reč, svetlost, princip, sila, zakon, ljubav, svest ili jednostavno viša sila.
Mada obrazovanje ima dosta udela u stvaranju koncepta on je, najčešće, produkt intuitivnog uvida. Duhovnost je širi pojam od religije. Religiozna osoba sledi učenje pismenih pravila, a duhovna živi smisao univerzuma i vlastite duše. Kroz to proširi razumevanje i postane svesna kompleksnosti postojanja.
To joj pomaže da se oslobodi arogantnog uverenja o konačnom razumevanju i da se otvori ka novim uvidima. Ma koliko da nečija predstava izgleda naivna, ili komplikovana i nerazumljiva, reflektuje duhovni razvoj ukoliko doprinosi oplemenjivanju i konstruktivnom ponašanju. Ako stvara disfunkcionalnost i agresivnost onda je simptom neurotičnosti, a ne duhovnosti.